podržite bakterije jer je to jedina kultura koju neki ljudi imaju...
|
The national budget must be balanced. The public debt must be reduced; the arrogance of the authorities must be moderated and controlled. Payments to foreign governments must be reduced, if the nation doesn't want to go bankrupt. People must again learn to work, instead of living on public assistance. Dakle prije nepunih 2060 godina Marcus Tullius Cicero izrekao je gornju tvrdnju koja je jako kompatibilna današnjoj izjavi našeg ministra financija, a koji je protestirao kako je mjera HNBa o povećanim obveznim rezervama na devizne posudbe besmislena i donesena bez konzultacije s ministarstvom financija. HNB kao nezavisno tijelo koje prati i odgovara za monetarnu politiku u pokušaju da obuzda rastuće inozemno zaduženje banaka ponovno je povećalo stopu obvezne rezerve. Rrezerva je neki postotak koju banka mora odvojiti na posebni račun kod npr. HNBa za svaku posudbu koju je banka napravila iz inozemstva; ili, to znači da ako je banka posudila 100 milijuna novaca od neke druge banke u inozemstvu tada će morati određeni postotak tog novca zamrznuti ili u HNBu ili na nekom drugom računu a s ostatkom može dijeliti daljnje kredite. Ukratko, što je veća stopa rezerve i rezervacija to je bankama skuplje posuđivati novce i samim time ih se želi stimulirati na druge izvore novca (interne izvore, domaće izvore ili jednostavno usporeni rast kreditiranja). Pokušaj HNBa je dakako hvalevrijedan ali samo ograničenog dosega jer HNB ima ingerenciju samo nad bankama a ne i nad npr. leasing kućama koje se mogu zaduživati direktno, a čak i kada bi to učinila tada bi se ostale pravne osobe mogle zadužiti direktno što nije moguće spriječiti jer bi time praktički izolirali zemlju. Vanjsko zaduživanje zemlje smanjilo se za koji milijun eura u proteklom kvartalu što Ivo&Co nisu propustili istaknuti kao još jedan od svojih ogromnih i nebrojenih gospodarskih uspjeha, zaboravivši pritom napomenuti kako su eksterno dugovanje zamijenili internim posuđivanjem, a te novce su (vidi čuda) posudili od banaka a koje su pak te novce morale odnekuda namaknuti pa su se obratile svojim stranim vlasnicima koji su pak opet poslali malo deviza u hrvatsku što će zasigurno u drugom kvartalu ponovno napumpati vanjski dug, dok će istovremeno država plaćati veću kamatu (jer je kamata od domaćih izvora veća od kamata na međunarodnom tržištu) a kuna je pak postala jaća budući da je ponuda deviza ogromna što direktno pogoduje uvoznicima koji za manje kuna kupuju više deviza s kojima će jeftinije kupiti inozemnu robu koju pak za koji mjesec imaju namjeru prodati na lokalnom tržištu. Iz gornjih razloga izjava našeg ministra je u redu prvorazrednih gluposti budući da HNB za početak uopće nema obvezu konzultirati se s bilo kime a vjerojatno nakon tko zna koliko pokušaja konzultacija kada jednom shvatiš da govoriš u prazno jednostavno odustaneš - što je šteta budući da HNB kontrolira jedan dio financijskog aparta, dok vlada kontrolira gospodarstvo - a samo zajedničkim i sinhroniziranom radom obje strane je moguće postići neke ciljeve (poput cilja o smanjenju vanjskog duga). Nadalje, naglorastuće zaduživanje banaka posljednjih dana (što je vjerojatno i razlog izvanredne sjednice i hitnih mjera) samo je posljedica zamjene vanjskog duga za unutarnjim što je država intenzivno radila posljednjih mjeseci. A sve to skupa je povezano s rastućom nelikvidnošću jer je država isisala sav novac s tržišta s jedne strane a istovremeno troši više nego što može, što će sve skupa dovesti do rasula prema kojem neumoljivo srljamo velikom brzinom. Nacionalni budžet doista mora biti balansiran i trebali bi već jednom naučiti da trošimo onoliko koliko možemo zaraditi. Državni aparat nam je nabujao proteklih petnaest godina, a pouzdano znamo da je i tada bio pretjerano veliki. Nema pojedinačno većeg troška od ljudskoga rada, i silna oprema, automobili, zgrade i skupocjeni tepisi sve je to skupa minijaturno u odnosu na ukupnu sumu koliko treba platiti te silne neproduktivne ljude koji su postali svrha sama sebi i poput parazita isisavaju i zadnju lipu iz gospodarstva. Javni dug mora biti reduciran, a arogancija vlasti mora biti umjerena i kontrolirana što neće biti jednostavno za postići budući da nam vodeći ljudi vladajuće stranke imaju problema u jednostavnim matematičkim operacijama kada su zbrajanjem (ili bolje rečeno oduzimanjem) mandata prilikom izbora od prije samo nekoliko dana uspjeli zaključiti (protivno svim postulatima opće prihvaćene matematike) da su pobjednici na izborima. I kao posljednje, ljudi doista moraju naučiti raditi a manje se oslanjati na državu. Ovo nije samo pravilo za nas pojedince nego i za cijeli niz tvrtki i sustava koji se oslanjaju na državu i njezin aparat koji mora smoći novaca da ih izvlači iz kontinuirano generiranih dugova nastalih nesposobnim i korumpiranim managementom, te nizu pogrešnih odluka i loših procjena. |
