I see dead people...
|
Nekoliko međusobno nepovezanih tema: a) kupio sam si danas CD od Nine Inch Nails (iliti NIN) zato jer se na jednom od njihovih CDa nalazi original pjesme Hurt koju u prepjevu izvodi i johnny cash (dakle ako želite čuti nešto fakat depresivno onda je to Hurt - potražite hurt lyrics na internetu pa onda samo dijelom možete percipirati kako bi to u izvedbi depresivno moglo biti) b) ptičica mi je rekla kako bi u slijedećih nekoliko dana mogla uletiti dosada najžešća HDZ afera koja bi definitivno mogla zakucati sve šanse za početak pregovora s EU (barem dok je ova vlada na vlasti, a samo saznanje o prethodnospomenutoj aferi bi joj trebalo skratiti vrijeme poluraspada) c) pratim malo ove predizborne blogove; ovaj od vesne pusić je čudnovati utoliko što ona vjerojatno piše blog no netko ga drugi uploada (to se da iščitati iz teksta), tekstovi kasne za nekih 24 sata u odnosu na real-life, a jezik koji koristi mi je u najmanju ruku smiješan (očajnički pokušaj gospođe već lagano u godinama da pokuša govoriti jezikom za koji ona smatra da ga mladi koriste. tatjana holjevac pak ima malo previše idealistički pristup problemu, očigledno je neka frustracija u pozadini i sve to skupa uza sve najbolje namjere neće daleko. davorko vidović pak svemu tome pristupa ozbiljnije i umjerenije (no moram odmah reći da imam soft-spot za SDP pa onda tu vjerojatno nisam objektivan) d) jučer sam slučajnošću prešao preko markovog trga i pokraj sljeme djelatnika koji tamo prosvjeduju i traže nešto. uzimajući u obzir njihov problem i poštujući svakoga od njih ponaosob ne mogu se načuditi zašto oni tamo sjede? naime, njihov problem je povezan sa tvrtkom koja je u privatnom vlasništvu i država tu nema apsolutno nikakvog utjecaja. nadalje, tvrtka im je očigledno dužna novaca i oni su došli prosvjedovati pred vladu što je opet krivo jer vlada nije nadležna za njihov problem, za njihov problem je nadležno sudstvo a ono je pak (barem na papiru i deklarativno) neovisno od izvršne vlasti. Dakle, kako god okrenuli, oni svoju pravdu ne mogu istjerati na markovu trgu osim što mogu zaraditi koju PR minutu u dnevniku, simpatije prolaznika i vjerojatno pokoji bod za sindikaliste koji su to mudro organizirali. problem je dakle u tome što su oni koji su ih savjetovali na taj korak dali krivi savjet što samo pokazuje koja je moć (i inteligencija) sindikata. osim toga, gdje su bili do sada, što su dosada radili - sindikati se rijetko kada bore protiv nelojalne konkurencije, sive ekonomije, nepoštenih praksi poslodavaca koji će na kraju (neovisno o rezultatu kojeg atrenutno postižu) dovesti do sloma tvrtke i do ljudi bez posla. sindikati kod nas nisu spoznali svoju funkciju i kao takvi ne obavljaju funkciju radničkog korektiva nefer praksi poslodavaca (a na to bih morao dodati da su jadni ti ljudi kojima sindikat u startu mora osiguravati prava jer bi svaki poslodavac to morao raditi u svom vlastitom interesu - bacite pogleda na despair.com link sa strane gdje su ljudi cijelu ekonomiju izgradili na nesretnim zaposlenicima). sve u svemu, u posljednjih nekoliko dana ova država nije postala nimalo sretnije mjesto za život. |
