let me take you down...
|
Browsajući po daljinskom upravljaču naletio sam na Piramidu i Borisa Mikšića aka. iznenašenje predsjedničkih izbora (o kojem sam pisao ranije) - a koji me podsjetio na nadolazeće lokalne izbore u kojem on po prvi puta ima realnu šansu uletiti u lokalnu samoupravu tj. vjerojatno u grad Zagreb odnosno u Karlovačku županiju (dečko s Trešnjevke je naime iz Karlovca). Boris Mikšić je u osnovi sjajna personifikacija svega što jedan političar ne bi smio biti, a što on u svojoj (bolesnoj?) ambiciji uporno tjera pokriven dolarskim iznosima koje je stekao za vrijeme svog poduzetničkog radnog vijeka u americi. Dotični je naime osim nekoliko doista neumjesnih i besmislenih šala (na račun trenutnog predsjednika) u jednom času predsjedničke kampanje, skupa s vizionarskim pogledom u očima izjavio (pogled ekvivalent JBTovog zamišljenog pogleda u vrh čizme što je Augustinčić zabilježio na statui u Kumrovcu) kako hrvatskoj treba 20% rast GDPa godišnje - što je ujedno bio trenutak kada su dečki u bijelom trebali uletjeti u kadar i odvesti Mikšića na neko sigurno mjesto gdje si više ne može naškoditi. Očigledno je da u našoj politici na svim razinama treba "svježe krvi", no za razliku od barem donekle sofisticirane ekipe trenutnih političara nisam baš siguran da nam je potreban niz kvazipolitičara koji žive u oblacima i koji će se do svoje fotelje izboriti ne samo nerealnim obećanjima (eto kada napišem nerealno odmah se sjetim Suzane) nego i čistim besmislicama ili pristojno rečeno glupostima (kao gorespomenuti rast od 20% GDPa godišnje). Nama treba ekipa koja će ponuditi samo krv i suze (sa ili bez EUa) te koja će se do smrti posvetiti povećanju efikasnosti države, smanjenju i pojeftinjenju njezinog aparata te svođenjem prava svih struktura društva u realne okvire. Nije mi jasno koje moguće koristi imaju silni pacijenti s garantiranim pravima većim od najrazvijenijih zemalja svijeta - dok istovremeno ne možete neku donekle rutinsku uslugu (primjerice CTa ili nečeg tome sličnog) dobiti u realnom vremenu (nekoliko dana), a da istu tu uslugu, na istom tom CTu možete dobiti praktički istog poslijepodneva uz odgovarajuće "poznanstvo" i stimulaciju sa strane (što donekle govori i o našim divnim liječnicima i recentnom štrajku - poštujući njihovo pravo na štrajk, primjerene uvjete i plaću, iznimnu odgovornost i znanje potrebnog za obavljanje djelatnosti nekako se ne mogu oteti dojmu da ej zdravstvo jedna od rijetko "privatiziranih" djelatnosti u kojoj je nepostojeći "mito" nastao kao nasušna potreba o kojoj svi znaju ali malo tko govori). Ovo je naravno samo jedan radikalan i bolan primjer u cijelom nizu sličnih koji se događaju na svim razinama državne vlasti. Ukratko, ova država je postala jedno depresivno mjestu u kojem je u cijelosti nestala (barem na državnoj razini) bilo kakva želja za napretkom. Svi se koncentriraju na probleme i njihove uzroke u prošlosti, dok malo tko razmišlja o rješenjima i budućnosti. Kao što je to Bozanić rekao (što će mu vjerojatno ostati najpametnijom rečenicom koju je ikada izrekao); "Na djelu je grijeh struktura što su ga omogućili zakoni protivni čovjeku". Sutra počinje i konklava u koju ćemo kroz nekoliko dana dobiti novoga papu. Interesantno će biti vidjeti koliko brzo će se to dogoditi (tj. koliko su dani lobiranja u proteklih desetak dana pridonijeli finalnom stavu). Ono što će također biti zabavno je i ime koje će novi papa preuzeti, jer će to ime u velikoj mjeri pokušati opisati što od novog pape očekujemo. |
