reality show...
|
Čitam na jednom od popularnijih blogova prilično tužan stav blog autora o Crkvi i općenito o zbivanjima u spoljednjih nekoliko dana. Dobrim se dijelom slažem s iznesenim tvrdnjama no nekoliko stvari ipak treba imati na pameti; a) Crkvu kao instituciju kao i u svim ostalim slučajevima čine ljudi, a ljudi vrlo često imaju svoje male i sitne interese koji se većinu vremena isprijeće na njihovim svakodnevnim zadacima. Dakle, postavši svećenikom niste automatski svetac niti bilo što slično tome nego samo jedan zaposlenik na određenom radnom mjestu koje možda u odnosu na druga zanimanja očekuje malo više aktivnosti i prilagodbi. Svećenik, redovnik ili časna sestra podložni su svim sitnim slabostima kao i svi mi ostali i to treba uzeti u obzir. b) U osnovi, postoji vrlo malo pravila i zapovijedi koje su zapisane u bibliji; a većina zapisa je napisana u prispodobama i metaforama. Prispodobe (ili metafore) su priče koje objašnjavaju nešto koristeći pritom sasvim drugačiju analogiju. Primjerice, jedna metafora bi mogla biti da je bog stvorio zemlju u sedam dana - takvih metafora ima na stotine i one su napisane tako jer se tada pisalo na taj način, a osim toga htjeli ste ljudima na jednostavan i njima prihvatljiv način objasniti kako stvari stoje i što se od njih očekuje. c) Od pravila koje postoje većina njih je nastala nakon biblije i kroz zadnjih dvije tisuće godina, opet zato kako ne bi ljudima morali objašnjavati teške teološke koncepte nego im dati jednostavne instrukcije o kojima ne moraju previše razmišljati. Primjer jednog takvog pravila bi mogao biti post ili nemrs. Post je dan kada ne jedete meso, a nemrs je dana kada uopće ne jedete - u bibliji ne postoji instrukcija koja bi jednoznačno odredila određene dane kao dane posta (ili nemrsa) nego su ti dani određeni kasnije kako bi neki poljodjelac u trinaestom stoljeću totalno jasno znao što mu je činiti na veliki petak. Osnova posta ili nemrsa nije dakle nejedenje mesa na određeni dan nego žrtva koju svjesno treba učiniti. Smatram da je danas situacija bitno drugačija i da bi Crkva to morala malo drugačije objasniti ljudima, jer primjerice relativnom velikom postotku vegeterijanaca post apsolutno ništa ne znači jer oni meso ionako ne jedu. Njima bi možda bila primjerena žrtva da ne jedu tofu (ili što već jedu kao ekvivalent mesa), a nekima (primjerice meni) kojem je u osnovi svejedno da li jede meso ili ne možda bi bilo primjerenije odreći se na nekoliko dana Coca&Cola-e. Ukratko, stvari treba imati u perspektivi te bi o Crkvi kao sumi pojedinaca koji vjeruju u boga (kojeg ne morate opet nužno definirati kao boga tj. djedicu s bradom koji sjedi na oblaku i šalje munje i gromove na naš račun; dakle možete smatrati boga nadnaravnom silom kojoj ne morate nužno dati ljudsko lice) u odnosu na crkvu kao instituciju koja prevodi/provodi božja pravila na nas vjernike. Ako stvari pogledate na taj način, tada ćete shvatiti da je većina ljudi vjernik na ovaj ili onaj način; to što možda ne odlazite u crkvu češće od božića ili uskrsa ne znači da ste loši vjernik, nego da svoju duhovnu hranu nalazite negdje drugdje, možda kod kuće u meditaciji, možda kroz šetnju prirodom ili samo kroz čeznutljiv pogled u večernje nebo. Osnova svega je da ste u duši dobra osoba te da na ste na kraju dna učinili više toga dobroga nego lošega. A sve to skupa nas dovodi do pitanja reality show-a kojem se crkva iznimno protivi dok je istovremeno papina smrt i sprovod postao najveći reality show svih vremena. Moje je mišljenje da crkva nije u osnovi protiv reality showa kao takvoga, nego protiv vrijednosti koje taj show promiče (odnosno da budem precizniji vrijednosti koje ne promiče) - i ako malo bolje razmislite te vrijednosti vjerojatno i vas smetaju na nekoj razini. Primjerice za vrijeme big brother show-a mene je fasciniralo da postoji ekipa koja je u stanju stotinjak dana provesti u totalnoj izolaciji bez ijednog lista papira s kojeg nešto mogu pročitati. Ukratko, ta ista crkva ne bi imala ništa protiv kada bi reality show uključivao ljude koji se redovno pomole prije obroka, navečer izmole krunicu, a dobar dio dana provedu čitajući bibliju ili različite druge tekstove. Papino umiranje, ovih nekoliko dana i sprovod koji dolazi (a vjerojatno i konklava koja će uslijediti za nekoliko tjedana, a koja će sasvim sigurno biti žestoko popraćena na valovima interesa koje je ovaj cijeli događaj generirao) po meni nije "ništa drugo" od jednog masovnog križnog puta, ili ako ste imali prilike gledati Jesus Christ Superstar - sve to skupa liči na jednu operu. U tome opet nema ništa lošega jer će mnogo ljudi kroz karizmu pokojnog pape razmisliti malo o svojem zapuštenom životu a vjerojatno ćemo se svi skupa malo pristojnije ponašati nekoliko dana. U knjizi Good Omens Terrya Prattcheta u jednom času Crowley (koji je demon postavljen da se brine za vražja posla na zemlji do apokalipse) ide na report vragu skupa s nekolicinom drugih demona. Prvi se hvali kako je natjerao nekog klinca da nešto ukrade, drugi je nagovarao svećenika na preljub dok je Crowley ugasio sve bazne stanice mobitela na obilaznici oko Londona. Naravno, ekipa iz pakla ga ismije jer nije ništa konkretnoga učinio, no Crowley kaže kako ekipa gubi smisao za big_picture jer deset minuta bez telefona u prometnoj gužvi znaći da će tisuće ljudi pokušavati telefonirati bez uspjeha, biti će ljuti i bijesni jer su izgibili vremena i ne mogu nikoga dobiti, doći će doma ljuti i bezvoljni i vjerojatno opaliti svojoj supruzi neki situaciji primjereni zaušnjak. Identično, samo totalno suprotno se događa ovih dana s papinim sprovodom, jer mediji koji uporno siciraju svaku minutu papinog života ljudima koji to gledaju ne mogu poručiti ništa loše, dapače, o ovome papi možemo čuti samo dobre stvari (ne moramo se sa svime nužno i složiti, no očigledno je da su svi njegovi potezi bili s vrlo jasnim ciljevima i argumentima) - i tako će milijuni ljudi biti na nekoliko dana malo bolji jedni prema drugima, a možda osvane i koja preobraćena duša, neizrečena psovka ili nelansirani šamar. Sve skupa treba imati u perspektivi, i to je važno. Dakle, koncentrirajte se na pozitivne stvari koje crkva daje, ignorirajte negativne jer su i oni samo ljudi, ništa bolji ili lošiji od nas. I za one koji su bili dovoljno strpljivi da pročitaju ovo moje trkeljanje (engl. rant :) do kraja imam za poslasticu jedan genijalni web site. Na ovom siteu imate satelitsku sliku cijele planete koju možete relativno solidno zumirati i koja se učitava sa zapanjujućom brzinom. |
