|
Imam link za sve ljubitelje Lord of the rings sage; naime Richard Roberts je uspio pronaći legendu o Ebu Gogo malim ljudima koji podsjećaju na hobbite. Priča je toliko nevjerojatna ali istovremeno toliko detaljna da se naslućuje barem trunak istine u svemu skupa. |
|
Red Socksi su noćas osvojili world series. Ostatak tjedna ću nositi Red Socks kapu u čast ovoga once_in_a_86_years događaja. Arafat je čini se jako bolestan i sva je šansa da nas polagano napušta, uz malo sreće svijet će biti mirnije i sretnije mjesto nakon toga. Na Indexovoj stranici sam našao na link o novom svjetskom rekordu u brzini vožnje Zeppelina. Malo je manje poznato da je prvi Zeppelin konstruirao David Shwartz inače hrvat i zagrepčanin a koji je 1890 godine konstruirao Zeppelin za ruskog cara Aleksandra trećeg. Nakon njegove smrti, Shwartzova udovica je prodala nacrte grofu Ferdinandu von Zeppelinu koji je prisvojio sva prava te se tako Zeppelin danas zove po njemu. Nakon nekih članaka o zeppelinima koje sam pročitao, donekle sam uvjeren kako će zeppelini vrlo uskoro početi novi pohod u osvajanju oblaka. Moderni zeppelini su jednako sigurni ako ne i sigurniji od aviona, mogu putovati donekle brzo (jučerašnji rekord je nekih 110km/h), vrlo su ekonomični po potrošnji energije i mogu nositi daleko veće terete od aviona. |
|
Nekoliko stvari me kopkaju ovih dana; Predsjednički izbori; napeto čekam dan da se napokon odredi datum predsjedničkih izbora. Borba će biti interesantna iako se radi o donekle "neatraktivnoj" poziciji (iako jako bitnoj u modernoj demokraciji). Malo me iznenadila Mesićeva izjava od prije neki dan kada je vjerojatno isprovociran odgovorio na pitanje o svojoj najjačoj protukandidatkinj; jedan predsjednik si ne bi smio dozvoliti takve izlete. Dan izbora me osobito interesira, koliko se ja kužim u ustav i zakone, izbori se moraju održati u nekom intervalu koji je dugačak tridesetak dana, a sve skupa je povezano sa danom kada bi Stipe napunio pet godina na Pantovčaku što će se desiti 18og veljače. Jako me smeta ideja o izborima na radni dan i organski to teško podnosim; obzirom da bi se sve skupa događalo u predprazničnim danima kada je radni performance ionako na all_year_low već vidim pokušaje spajanja, dugih vikenda i kojekakve druge samo hrvatima svojstvene kombinacije. Big Brother; uletili padobranci (ničim izazvani), a vidim prozivaju se kandidati zbog nekakvih privatnih dugovanja (kome je to trebalo pojma nemam no zasigurno nije ugodno, osobito stoga što bi praktički svakome mogli nabaciti neki "spin" i dugove koje ima proglasiti ovakvima ili onakvima - demantij ionako ne služi ničemu pa je svaki pokušaj samoobrane unaprijed osuđen na neuspijeh). U ono malo vremena koliko pratim, vidim da je dotični lik neki liberalni tip kojem novac ne kotira previsoko na ljestvici vrijednosti pa se vjerojatno onda prema istome i odnosi na taj način. Američki izbori; Ima pjesmica Monty Pythona "I am so worried about" (pjesmica dalje ide "about baggage retrieval system at Heathrow") i ovih nekoliko slijedećih dana će me skroz izbaciti iz takta. Valjda sam nekakav idealista da me ovakve stvari mogu mobilizirati, a fakat mislim da je trenutni US of A predsjednik osoba koju pod hitno treba izbaciti iz igre; eto čak je i Guardian napisao da "gdje je Henry Lee Oswald kada nam treba najviše"? Za one koji su neodlučni ili im nije jasno zašto je sve to skupa tako jako važno preporučam odlazak na link http://www.newyorker.com/talk/content/?041101ta_talk_editors gdje crno na bijelom piše sve na temu Busha, trenutne (straho)vlade i kako sve skupa u americi trenutno funkcionira. Već sebe vidim slijedeći utorak ispred televizora cijelu noć. Red socks; Američki baseball tim Red Socks su došli na rub da nakon 86 godine ostvare pobjedu u world series. Kako se puno dopisujem s nekim amerima mogu samo posvjedočiti da je nastalo posvemašnje ludilo i da umjesto posla zadnjih dana o ničemu drugome ne raspravljaju osim o bejzbolu. Donekle dobru priču o tome možete pročitati na CNNovom sport siteu . Inače sam cijepljen protiv sporta ali ovo je nešto što će biti jako, jako zabavno. |
|
Još malo o knjigama! Dakle, pretežito čitam tri temeljna tipa literature, to su sf, f i trileri. Naučnu fantastiku nadalje dijelim na tehno fantastiku (tamo gdje glavni likovi premoduliraju izlazne phasere za 3/4 kruga kako bi time preopteretili...), čisti SF gdje se radnja događa u budućnosti (iako radnja sama po sebi ne mora biti fantastična) i comic SF gdje je poanta da štogod da se događalo bude smiješno. Tehno SF obično povezujem sa Arthurom Clarkeom od kojeg imam nekoliko desetaka knjiga, primjer "običnog" SFa bi mogao biti recimo Greg Bear ili Hamilton. Tipični primjer komičnog SFa je svakako Douglas Adams i ako za ovo ime prvi puta čujete onda ste u ozbiljnim problemima. Adamsova trilogija u pet dijelova "Vodič kroz galaksiju za autostopere" postao je klasik SFa i po uspjehu i antologijskoj vrijednosti stoji uz bok klasika poput odiseje 2001 ili nekih drugih knjiga. F ili fantasy se također opet može dijeliti u ozbiljni fantasy u kojem bi se vjerojatno našle knjige Terrya Brooksa ili pak knjige poput Lord of the rings (iz meni nepoznatog razloga nisam uspio razviti neku preveliku ljubav prema Tolkienu iako su mi filmovi sjajno sjeli), komični fantasy bi bio već spomenuti Terry Pratchett ili pak Robert Rankin (koji se okušao i u donekle komičnom SFu), a tu je i Harry Harisson sa svojim Billom svemirskim herojem. Kod trilera je situacija totalno čista i tu u pravilu čitam sve što napiše Clancy, Ludlum i njima slični, obzirom da sam pokupovao manje više sve od navedenog dvojca moram se širiti i na druge autore (a la Dan Brown). Tu su naravno i knjige koje ne spadaju "čisto" u neku kategoriju. Recimo volim čitati Michaela Chrichtona (recimo Andromeda strain ili Airframe), pa onda prethodno navedeni William Gibson ili Neal Stephensona čija se radnja vremenski događa tu negdje, no knjiga nema elemenata trilera nego više SFa ili Fa. Kada bih morao napisati popis antologijskih knjiga iz gore navedenih žanrova a koje morate pročitati onda bih nabrojao (ne nužno u ovom redosljedu, i to onako napamet bez browsanja po polici); 1. Arthur Clarke; serijale Odiseja i RAMA 2. Terry Pratchett; Discworld (za početak Fantastic light, Color of magic, Strata, Dark side of the sun), Good Omens 3. Neil Gaiman; American Gods, Coralina 4. Douglas Adams; Vodič kroz galaksiju za autostopere (ali i Dirk Gentlys kolekciju) 5. William Gibson: Neuromancer (a ni ovaj pattern recognition nije loš) 6. Neal Stephenson; Snow crash i Cryptonomicon (zakoooon!!!) 7. Michael Chrichton; Airframe i Andromeda strain 8. Hamilton; Reality disfunction saga 9. Larry Niven; Ringworld serija knjiga Od "novijih" bestseller autora možda ipak treba spomenuti Dan Browna koji se proslavio sa Da Vinci kodom, no iako je ta knjiga lagana i zabavna na mjestima je priča ipak vrlo tanka tako da bih neke druge knjige (Angles and Dragons koja kronološki prethodi Da Vinci kodu) ipak više preporučio. Neki od gornjih autora su fakat skribomani (recimo Pratchett koji piše novu knjigu svakih 8-10 mjeseci), dok se na neke autore mora čekati. Moderne knjige se inače pišu tako da autor (recimo Ludlum ili Clancy) napiše kratki brief na dvadesetak-tridesetak stranica, a onda se angažiraju istraživači i pisci koji priču razrade na stotine stranica (znam da zvuči nevjerojatno ali i pisanje knjiga je postala industrija). Neki od takvih pisaca se onda kasnije osamostale i počnu pisati "svoja" vlastita djela. |
|
Negdje tamo oko faksa (da li prije ili za vrijeme, se sjećam se više) usadili su mi potrebu za čitanjem. Čitam svaku večer prije spavanja i kroz godine to se dovelo do toga da praktički više ne mogu zaspati bez da pročitam koju stranicu knjige (teško za objasniti ali i ako dođem kući u četiri ujutro i dalje trebam pročitati tridesetak stranica da bi zaspao; jednostavno mi je to potrebno da bi napravio shutdown). Anyway, očigledno čitam puno i redovno i uglavnom na engleskom jer nemam disciplinu posuđivanja i vraćanja knjiga pa sam ih odlučio kupovati, a kupujem ih na engleskom jer su jeftinije; therefore danas imam kolekciju od cca. nekoliko stotina knjiga - uglavnom SFa, Fa a u nedostatku SFa ili Fa počeo sam kupovati i trilere budući da su njihovi autori skribomani pa često napišu vrlooo debele knjige, a kako ja čitam svaki dan ako mi je knjižica malena (150-200str) i još ako mi se dopadne e onda sam u problemima jer ostanem budan dok ne pročitam do kraja (kapacitet; cca. 60 stranica na sat pa računaj). Kada smo već spomenuli dolje pomenutog Prattcheta (čiji opus posjedujem u cijelosti :) dobro je spomenuti i dva autora koja nekako vežem iako nemaju neku direktnu vezu. Prvi je Neil Gaiman, suautor niže spomenute knjige "Good Omens" (prijevod ovog naslova na hrvatski je pravi izazov za lingviste) koje je između ostalog napisao i knjigu "American Gods" koju bih toplo preporučio (i nemojte zaboraviti Coralinu kao neku vrst prototipa dječje horror priče). Ako volite doista mračne knjige (a moj blog se zove...) onda to fakat morate pročitati iako u samoj knjizi nema baš previše mrtvih ili općenito jezovitih situacija - no opći dojam je totalni mrak. Drugi autor kojeg bi preporučio je Neal Stephenson koji je široj publici poznat po knjizi "Snow crash" ili potpuni raspad u slobodnom hrvatskom prijevodu algoritma - a ta knjiga je pak neokrunjeni "Neuromancer" devedesetih (a kojeg je u osamdesetima napisao William Gibson - a tu knjigu pamtimo između ostaloga što ona prva uvodi riječ cyberspace u kojem se sada nalazimo). Snow crash je dakle knjiga koju treba pročitati čisto iz opće kulturnih razloga (to je osrednje debela SF knjiga za koju bi mogli reći da je šaljiva na prijelazu do jako šaljiva), no prava knjiga koju treba pročitati je Cryptonomicon što je jedna od najboljih knjiga koje sam pročitao u dugo vremena (ima on toga još npr. Zodiac koji je također sjajan). Trenutno uz krevet imam otvorene četiri knjige (Michael Connely; Lost light, Larry Niven&Jerry Pournelle; Lucifers Hammer, William Gibson; Pattern recognition i George R.R. Martin; A game of thrones). Ova prva knjiga neće nepročitana dočekati ponedjeljak, Luciferov čekić je drugi ili treće čitanje koje je pri kraju - a preostale dvije knjige mi stoje već neko vrijeme i nekako mi sporo odmiču. Vjerojatno će Pattern recognition biti slijedeći osim ako ne krenem na jednu od osam novih knjiga koje sam pokupio u Algoritmu prije neki dan pripremajući se za ovaj vikend koji provodim u Opatiji. |
|
"Good Omens" je naslov knjige Terrya Prattcheta (I Neil Gaimana) gje se kroz vrlo zabavnu radnju između ostaloga pojavljuju dva lika; Azriaphael i Crowley, a njih obojca su anđeli (svaki za svoju stranu) koji su instalirani na zamlju odmah nakon izgona Adama i Eve iz raja kako bi obavljali poslove za ekipu koji se moraju obaviti na licu mjesta. Kao dva profesionalca koji se bave istim poslom ali za različitog gazdu tijekom milenija razvili su prijateljstvo i iako ne razgovaraju previše o poslu, povremeno se ipak druže. Azriaphael je anđeo i u jednom trenutku u knjizi (nakon osobito napetog trenutka), opsuje. Kaže kako je prvi puta opsovao nakon nekoliko tisuća godina. Na slijedećoj stranici opsuje ponovno (drugi puta u pet minuta). Cijela situacije je totalno komična i vrlo slična stihu "once in a lifetime twice a day". Čemu napeti uvodnik; pa eto jučer sam kupio svoj drugi domaći CD u ovoj godini, u ponedjeljak je naime izašao album totalno nove grupe Ramirez kojeg sam zapazio prije nekoliko mjeseci s njihovim singlom "Iste cipele" pa sam odlučio i kupiti CD. Moj prvi domaći CD u ovoj godini je bio yammat i iako sam s njime jako zadovoljan ipak je uzrok moje frustracije jer je zaštićen nekim sustavom protiv kopiranja kojeg moj ipod nažalost ne može prožvakati. Eto htio sam podijeliti to sa svima onima koji su se očigledno uzrujali na moj komentar o azri :) |
|
Pazi ovo: Početkom mjeseca Chrissu Rossmanu koji inače živi u Oregonu, uletila je ekipa policajaca i spasitelja u stan zato što je njegov Toshiba TV emitirao SOS signal na 121.5 MHz frekvenciji, što je međunarodna frekvencija na kojoj se emitiraju pozivi u pomoć. Signal je pokupio satelit koji je i usmjerio spasitelje na Rossmanov stan, gdje su valjda očekivali pronaći srušeni avion ili potonuli brod - a umjesto toga pronašli flast screen TV. Cijela zabuna se dogodila zato jer je snaga signala bila dovoljno velika da ga registrira satelit što nije uobičajeno (niti do sada zabilježeno) ponašanje komada kućne elektronike. Nakon što je cijela zabuna razriješena, Rossman je navodno pristao ne paliti više televizor (kako bi izbjegao kaznu od 10.000USD za namjerno odašiljanje SOS signala), a Toshiba je odlučila široke ruke zamijeniti TV ispravnim bez ikakve naknade. |
|
Vidi čuda, ništa od trećeg operatera. Za one koji su malo pratili priču, većina bodova iz natječaja se dodjeljivala na temelju očekivanog doprinosa razvoju gospodarstva i društva općenito (ili tako nekako mutna definicija). Sve skupa je priopčio Gašpar Gaćina čiji ste potpis godinama mogli čitati na dnu HPT, pa HT dokumenata, a danas predsjednika komisije koji dodjeljuje koncesije. Dobit molilnih telekom operatera u hrvatskoj na godišnjoj razini je cca. milijardu kuna; pa zar nije logično da bi se sa kojih nekoliko desetaka milijuna iz crnih fondova moglo stimulirati nekolicinu zainteresiranih da se ne pojavljuju na sjednicama, zavlače proceduru ili donesu ovakvu jednu odluku. Kao dobru vijesti, dobili smo dvije UMTS koncesije :). |
|
Netko je jučer na dnevniku Jadranku Kosor prozvao Evitom Peron što i nije baš neka usporedba. Kako je to Ivo lijepo rekao prije nekoliko mjeseci, HDZ kao najjača stranka u Hrvata mora imati predsjedničkog kandidata. Fora je u tome što (barem u ovom trenutku) svaki pokušaj osvajanja Mesićevog prijestolja se čini nemogućim ili u najmanju ruku teško dostižnim ciljem (iako navijam za ovog drugog, nisam baš totalno siguran u apsolutnu premoć). Kako se Ivo sam ne želi kandidirati za jednu ceremonijalnu funkciju predsjednika države (malo je prerano za to) morao je odabrati kandidata koji će u najmanju ruku generirati nekakav odaziv birača, a da istovremeno instaliranjem tog kandidata ne naruši svoju poziciju u stranci. I eto, nema boljeg kandidata od Jadranke Kosor aka Evita Peron (ili vladina narikača kako je negdje pisalo), koja sama po sebi nemam nikakvu osobnost iza sebe ali zato ima sveprisutnost u svakom događaju (skoro poput Bandića u najboljim njegovim danima) a obećanja prosipa u tolikoj mjeri da je i djed mraz u žestokoj. Ako Jadranka izgubi, uvijek možemo reći kako je ona bila žena, kako smo mi patrijarhalno društvo, kako je Mesić jaka figura, kako se kasno krenulo u kampanju... Da je kojim slučajem bio odabran Andrija, onda bi on (u stilu u kojem on funkcionira) krenuo sa svojom kampanjom ali bi vjerojatno potonuo; no kao efekt svoje kandidature on bi se de-facto postavio kao osoba br. 2 u HDZu što Ivi nikako ne odgovara. Kada već siciramo HDZ onda teško je ne uočiti kako samoproklamirano novo lice HDZa nema baš neke pozadine jer je na ključnim pozicijama Ivo zadržao stare tvrdolinijaše poput gore spomenutog Andrije, Šeksa, a i Glavaš nikada nije daleko... Što bi Ante Đapić rekao (prilikom predstavljanja novog HSPovog identiteta); Vuk dlaku mijenja ali ćud ne. |
|
Htio bih za protekla dvadeset i četiri sata napisati "ništa osobito" no nekoliko se stvari ipak dogodilo; a) krajičkom oka pogledao sam novi spot od Severine u nekoliko navrata, a nikada duže od desetak sekundi (vrtili su ga paralelno na Z1, OTVu i praktički na svakom programo .hr govornog područja); imam samo jedan komentar; aaaarrrrrgggggghhhhhh - znam da se o ukusima ne raspravlja, znam da ne postoji način da se takve stvari zakonom zabrane ili barem da se naplaćuje porez ili na CDove lijepe nekakve markice ali što je previše je previše. b) jučer sam gledao neki film (na HBOu, koliko sam skužio to je nastavak filma Shagai noon sa Jackie Chanom i onim drugim likom) gdje je genije prevoditelj preveo riječ sidekick kao vidovnjak - što pak znači da je valjda po pisanom transkriptu prevodio po zvučnom zapisu te je riječ psychic zamijenio sa sidekick što se (istina je) slično izgovara no definitivno nije dio konteksta scene u kojoj se sve skupa događalo. c) danas čitam kako je uz posljednju dialer aferu (gdje je glasnogovornik T-HTa [ili kako se već zovu ovaj tjedan] Jurleka izjavio kako velike reačune rade dialer programi koji zovu inozemstvo sa ugašenih računala - što je vjerojatno smiješno samo po sebi:) novi list umjesto dialer napisao dealer; pa kada su se desila već dva blopera unutar 24 sata pa da i ja napišem koju. Moj favourite blooper je u Oliver Stoneovom filmu "Wild palms" (čini mi se šestosatni TV film) kada u jednom trenutku jedan lik kaže drugome nešto u stilu "this is state of the art technology" a neki genije, s nedostatkom srednje škole i valjda preentuzijastičnim search&replace stilom prevođenja sve skupa preveo sa "država umjetnosti". Ovo je po meni vrhunac, no ima i nekoliko drugih dobrih prijevoda poput "give me a ring" što se moglo čuti u Četiri vjenčanja i sprovod (govorim o titlovima koje ste mogli čitati u kinima) a što je prevedeno sa "dodaj mi zvonce" (što je prevoditelj radio ili imao na pameti da bi došao do tog prijevoda i dalje je nerazjašnjeno). U istoj klasi bi bio i robert Redfordov Quiz show gdje otac dobija na poklon televizor i pita "what is this; after shave?" a titl glasi "što je ovo poslije brijanja?". Koji je vaš omiljeni blooper prijevod? |
|
Jučer (noćas) je bila posljednja debata između Busha i Kerry-a; čini se da je Kerry iz toga izašao kao suvereni "pobjednik" (koliko je to moguće napraviti) i sada treba još samo vidjeti kako će se stvari razvijati u tzv. "swing states" pa da vidimo kako će stvari izgledati drugog studenog. Glede domaćih događanja, pogledom sam jučer skrenuo prema tv-u u času kada je tomčić govorio nešto na temu vladine gospodarske politike. Koje gospodarske politike? Za one koji su imalo pratili rad vlade predlažem da mi nabroje jedan jedini zakon iz sfere ekonomije kojeg je vlada predložila, poslala u sabor, a ovi eventualno i usvojili. Ja nisam uspio nabrojati jedan jedini. Carla nas je opet iznenadila, i to kratkim refrenom na temu ekipe koju je policija kao uhitila radi saznanja o generalu Gotovini (što je ko fol demonstracija efikasnosti našeg represivno-anticipativnog aparata), a isti ti likovi nekoliko dana/tjedana kasnije budu pozvani na domjenak kojeg organizira gradonačelnica Zadra (istog onog Zadra u čijoj vjećnisi stoji slika g. Gotovine, a u kojem je gradonačelnik bio sadašnjim ministar prometa, mora, veza, istraživanja ruda i gubljenja vremena). Nekako se ta policijska akcija i njezina vjerodostojnost istopila u sučeljavanju s tim veselim događajem. Fakat ne znam da li se Gotovina brčkao u Brelima ovo ljeto ali mi se to čini nekako znanstveno fantastičnom tvrdnjom neovisno o strukturama koje ga potencijalno štite. Gotovina (ako je pametan, a ne vidim da nije) vjerojatno je sakriven negdje u Francuskoj ili još bolje negdje u nekoj od afričkih državica ugodnije mediteranske klime gdje se može ugodno i ne pretjerano sakrivati u društvu svojih suboraca iz legije stranaca. Da li bi se on trebao predati Haagu ne znam, jer taj sud vjerojatno nije totalno nepristran i važno im je da što više ekipe sa svih strana završi iza rešetaka pa barem na papiru kako bi se za pedesetak godina moglo govoriti o nepristranosti i dostižnosti slijepe pravde. Da li jedna cijela država može postati taoc jednog čovjeka je još čudnije stanje i nikako mi nije jasno kako smo uopće došli i pristali na takav položaj? |
|
Ako Vas imalo interesiraju izbori u americi i kako stvari tamo stvarno stoje preporučam da pročitate tekst na slijedećem linku; http://www.electoral-vote.com/sep/sep18.html Američki sustav glasanja (ili glasovanja kako vam drago) funkcionira na način da svaka savezna država daje određeni broj glasova u tzv. electoral college, te kandidat s najvećim brojem glasova electoral collegea postaje predsjednik, dakle totalno je moguće da se dogodi situacija kao i na prošlim izborima kada je po samom broju glasova (popular vote) pobjedio Al Gore, dok je po glasovima electoral collegea (uz doduše vrlo čudnovato mišljenje ustavnog suda o prebrojavanju glasova) pobjedio Bush. Mislim da nikome ne treba previše objašnjavati zašto je Bush opasan za svijet oko sebe, počevši od toga da kada gleda u kameru imate osjećaj da uvijek gleda metar-dva iza objektiva, pa sve do neracionalnih poteza njegove vlasti. Vrlo dobro (iako u trenucima rastegnuto) objašnjenje Busha i cijele njegove ekipe možete pronaći u knjizi Michaela Moorea "Stupid white man" (nekih 60ak kuna u Algoritmu). Mislim da bi svatko trebao biti jako zainteresiran za izbore u americi jer će ishod ovih izbora biti odlučujući za puno događanja u svijetu tijekom slijedećih nekoliko godina. Moj favorit je naravno Kerry kao demokrat i liberal, za razliku od Busha koji je konzervativni republikanac čije bogatstvo proizlazi iz tzv. "vojnoindustrijskog" kompleksa (što djelomično objašnjava Bushovu trigger happy politiku). |
|
Jučer sam silom prilika gledao bigbrother i cijelu aferu koja je bila nastala. Gledajući sve skupa nisam baš previše uvjeren kako je dotični Krešo tek tako "pobjegao" preko ograde već mi se više čini kako je sve skupa bilo orkestrirano i unaprijed dogovoreno. Osim očigledne nervoze koju je dotični imao cijelo popodne, u trenutku kada je puštena dinamova himna krešo je totalno cool skinuo mikrofon i odašiljač (još dok su bili unutar kuće) a cijelo društvo je kao na signal bez nekog dogovora izišlo van. Unatoč objašnjenjima koje su se mogle čuti na televiziji, ne čini mi se kako se baš sve dogodilo strelovito ili kako nije bilo prilike da se dotičnoga zaustavi; svi su skupa lijepo stajali i gledali u smjeru roštilja dok je Krešo (na način koji diže rating nemojmo zaboraviti) pobjegao iz kuće a da bi svega koji sat kasnije u društvu zvonimira bobana gledao utakmicu (btw. ako su ti ljudi već skoro mjesec dana u izolaciji kako su znali da je danas utakmica?). Vidim da bi svega nekoliko rečenica unutar ispovjedaonice i nekoliko jednostavnih instrukcija putem ekrana (a koje nisu puštene dalje u živo) mogle dogovorno proizvesti takav efekt. No, gledajući Krešu kako skače preko onog krova (jer ono očigledno nije bila ograda nego krov, ili možda neka za tu priliku postavljena platforma?) palo mi je na pamet kako bi bilo totalno sjajno da im uleti ministarstvo okoliša i sruši tu njihovu kuću s velikim žutim bagerom (jer nekako baš i nisam uvjeren da za nju imaju odgovarajuću dozvolu). |
|
Neki dan me iznenadila cijena goriva (na koju se inače ne osvrćem previše) kada sam tankiranje morao platiti 450,00kn što je apsolutni rekord. Istina je da se u posljednje vrijeme ne vozim niti blizu koliko sam to radio prijašnjih godina, ali drago mi je da sam kupio diesel automobil koji uz to troši skoro pa ništa (komparirajući to s prethodnim automobilima koje sam imao). Cijena goriva je ovih dana pod velikim pritiskom vlade (a i svih ostalih) da bude niža. Nekako mislim da to i nije tako jednostavno jer INA mora funkcionirati profitabilno a sama cijena goriva je ionako relativno niski udjel u finalnoj cijeni na benzinskoj stanici. Osim toga, genije Hebrang se dosjetio kako se puno goriva proizvodi u hrvatskoj (što možda je a možda i nije točno) i dok je cijena same proizvodnje doista ostala identična mislim da nema smisla raditi taj dumping jer bi takvo kontroliranje cijena (a koje naša vlada nažalost može isforsirati) naškodilo manjim privatnim postajama koje opskrbljuju 40% tržišta a gorivo ne kupuju od INAe. Dakle, jednim nerazboritim potezom koji će biti kratkog daha, vlada može vrlo efikasno ugroziti cijeli jedan dio privrede. Trebalo bi se zapitati kako to da je nafta došla do ove razine, i gotovo svatko će uperiti prstom prema blistoku i iraku gdje se malo-malo dižu u zrak naftovodi, ili prema venecueli gdje je situacija pred eksplozijom već mjesecima ili u rusiju i yukos kojeg poreznici silom žele u stečaj. Globalno gledano, cijeli naftni sustav je u nekoj egzistencijalnoj krizi, mnoge varijable su na stolu i skroz je normalno da cijena nafte raste. No najveći generator visokih cijena je u stvari kina koja je ušla u petu godinu gospodarskog rasta od gotovo 8-9%. Ima li netko uopće ideju što znači imati gospodarski rast od 8-9% pet godina uzastopce i to u zemlji sa 1.3 milijarde stanovnika? Kina trenutno troši tj. proizvodi 40% ukupne svjetske proizvodnje čelika, neke kemikalije koje se koriste u proizvodnji boja a istovremeno i za proizvodnu čelika poskupile su 5x, kinezi u svom novo gospodarskom čudu i dozvoljenom im privatnom vlasništvu kupuju automobile kao pomahnitali, a ti isti automobili kao i njihova brzorastuća industrija troše naftu i njezine prerađevine. Ukratko, cijena nafte je narasla na preko 50 dolara i kako stvari stoje teško da će se od te cijene maknuti (na niže), potražnja raste iz dana u dan, ponuda je ograničena i svi uvjeti za kontinuirani rast cijena su zadovoljeni. Ako tako gledaš na stvari, pitaš se da li su ameri doista trebali bombardirati irak ili su trebali bombardirati kinu dok su još mogli :) |
|
Eto, friško sa CNNa: Ansari X Prize officials said SpaceShipOne reached 368,000 feet -- well into space -- today to win the $10 million prize. The threshold of space is 328,000 feet. Pilot Brian Binnie reported a shaky flight with "a little roll" but did not experience the 29 rolls Mike Melvill experienced last week. Vidim da nitko ne dijeli entuzijazam sa mnom; no valjda će te se sjetiti za koju godinu kada vas pitaju da je bio tamo neki koji je drvio o tome ali ga nitko nije stvarno slušao. |
|
Jučer navečer sam malo lutao blogom, posjetio blogove anderlona i cijele ekipe koja se našla povrijeđenom nakon velike čistke cool i almost cool blogova. Rasprava na forumu je sjajna i ispada da je blogiranje ne samo zabava nego i dužnost i odgovornost. Ono što me totalno fasciniralo je odgovor jedne blogerice koja je napisala kako postoje blogeri na cool listi (myself included) koji uopće ne šeću po drugim blogovima niti ostavljaju komentare (konkretno bila je navedena brojka od dva komentara tjedno)???? Nisam znao da se to mora? Dotični nikola (oko kojega je diskusija i krenula) očekuje da mu 12.000 posjetitelja garantira mjesto na cool listi (btw. u jednom od mojih prvih postova piše kako se može nabaviti 12.000 posjetitelja u vrlo kratkom roku i za malo ili ništa novaca). Blog bi po nekoj definiciji trebao biti ekvivalent dnevnika, no dnevnici mogu pratiti ono što sam taj dan/tjedan/mjesec radio, ali se mogu i baviti nekim posve određenim tematikama. Ako malo bacite pogled na world wide poznate blogove vidjeti ćete kako su oni manje ili više usko specijalizirani za pojedine teme. Blog je na webu postao ekvivalent kvartovskog newslettera u kojem ispunjavate svoje nikada realizirane novinarske, spisateljske ili pjesničke afinitete. Nema nikakva smisla "komentirati" po tuđim blogovima sve u nadi da će čitatelji doći do vašeg bloga, niti ima smisla ulaziti u bilo kakve diskusije o tome. Blog treba izboriti svoje mjesto pod suncem i pronaći svoju "nišu" na internetu. Može biti da imate najbolji blog na svijetu kojeg čita svega par sto ljudi, može biti da ga čitaju stotine tisuća; no oba bi mogla pronaći svoje mjesto na cool listi. U Jutarnjem ili Večernjem kojeg sam prelistavao jučer na jednoj od stranica ima i nekoliko dnevnika za taj dan koji su kroz povijest pisali različiti ljudi. Od svih tih ranih verzija bloga najviše me se dojmio jedan koji je za taj dan napisao samo slijedeće; Ništa osobito. |
|
Nisam baš neki pretjerani surfer no naletio sam malo prije na sjajnu web stranicu s brdo mp3jeva i parodija na razo razne likove iz show businessa. Kako sam veliki ljubitelj Weird Al Yankovicha i njegovih uradaka, ovo mi je taman sjelo kako treba pa da podijelim link: http://www.amiright.com/performances/ Između ostalog, imate sjajnu obradu sunday bloody sunday u izvedbi Georgea Busha, totalna komedija. Must see site. |
|
U ponedjeljak bi trebao krenuti drugi let u svemir sa SpaceShipOne čime bi Scaled composites trebali dobiti Ansari X-prize nagradu. Prvi let koji je obavljen prije neki dan je protekao manje više uspješno i letjelica je s dovoljnom marginom preletjela 100km visine što je procjenjena granica svemira. Predlažem da pogledate to na CNNu budući da je ovo povjest in_the_making, za koju godinu pitati će vas ljudi gdje ste bili kada se radila povijest, a vi ćete samo slegnuti ramenima jer ste u tom času mogli biti u kladionici, na pivi ili na bilo kojem drugom totalno nebitnom mjestu. Danas je Točni Tadić (moj omiljeni saborski zastupnik) potopio kip sv. Nikole negdje nadomak Šolte (ako sam dobro razumio) kako bi označili početak ribolovno ekološkog pojasa koji ne vrijedi za članice EU (kao da kod nas sve vrvi od japanskih ili norveških kitolovaca :). Tužna je to priča s tim morem, ribarima i svime ostalime, a osobito stoga što je trenutno vladajuća stranka zaokrenula svoj stav za 180 stupnjeva; mišljenja sam da bi zadržavanje te odluke ili čak izglasavanje isključivog gospodarskog pojasa bilo dugoročno korisna stvar ne samo za hrvatsku nego i za jadran kao takav, a kratkoročna buka i panika koja se oko toga digla ionako je samo privremenog karaktera. Hrvatski ribar nema puno šanse u borbi sa modernim talijanskim ribaricama, a čak i kada bi krenuli u neku akciju odmazde, u talijanskom moru ionako nema ničega jer sve što vrijedi je ionako na našoj strani. Čekam novu poreznu reformu da vidim kako će to izgledati; mišljenja sam da je naš postojeći sustav prilično dobar i jednostavan, samo da se kompleksnim sustavom raznih potencijalnih olakšica kreirao veliki broj različitih povrata što s jedne strane omogućuje državi privremeno financiranje. No 1.2 milijuna poreznih prijava je kreiralo cijelu jednu industriju koja živi na tome, počevši od samih formulara porezne prijave, ljudi koji je moraju ispuniti, pa do poreznih referenata koji sve to skupa moraju procesirati i donijeti neko rješenje; trošak toga je vjerojatno basnoslovno velik, a mogao bi se totalno izbjeći ili barem daleko pojeftiniti. U americi (koliko ja kužim stvar), poreznu prijavu predajete IRSu već godinama isključivo preko interneta, a ako se na neki čudni način ipak odlučite predati obračun na papiru onda to morate i dodatno platiti. Svaka pravna osoba svaki mjesec mora predati ID obrazac u poreznu upravu, a sve tvrtke i PDV obrazac, jedan cijeli niz obrazaca se i dalje predaje u papirnatom obliku (primjerice famozni RS obrazac iako digitalan mora doći skupa s papirnatom A stranicom), a istovremeno predajete SPL i TMP obrasce koji se ionako izračunavaju iz podataka nužnih za RS obrazac; isto vrijedi i za ID obrazac koji je samo preformatirani RS. Ukratko, kao poantu priče samo želim reći kako postoji cijeli jedan niz ljudi koji ništa drugo ne rade nego ili ispunjavaju razne formulare ili utipkavaju iste te formulare u računalo. U Douglas Adamsovoj dobro poznatoj knjizi "Vodič kroz galaksiju za autostopere" Adams predlaže da je cijela zemaljska civilizacija nastala od jedne druge, daleko superiornije civilizacije koja je jednoga dana skužila kako postoji cijeli niz ljudi na njihovoj planeti koji su totalno neproduktivni i koji u principu ne služe ničemu. Ekipa je smislila priču katastrofe te su cijelu civilizaciju odlučili poslati u tri svemirska broda na put prema novom planetu. Na neku misterioznu foru na vrijeme je bila gotova samo svemirska arka broj 2 u koju su odlučili pospremiti sve te silne neproduktivne ljude (dok bi na broju 1 bili sportaši i umjetnici, a na broju 3 inženjeri i proizvodni radnici). Ukratko ekipa broj 2 je poslana u svemir i strmoglavila se na našu planetu dok ekipa iz broda broj 1 i 3 nikada nije ni napustila svoj planet (kao epilog kasnije su svi poumirali zbog neke infekcije koju su prouzročile nedezinficirane telefonske slušalice, a čistaći telefonskih slušalica su bili [pogodili ste] na svemirskom brodu 2). The point is; u hrvatskoj državnoj upravi postoji cijela jedna armija ljudi koji u principu ne služe ničemu nego procesiranju podataka koje su sami nametnuli te samim time postali svrha sami sebi. Tužni su to ljudi, a još tužnije je to što će se s njima netko (prije ili kasnije, a prije prije nego kasnije) morati obračunati. |
| < | listopad, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
