Negdje tamo oko faksa (da li prije ili za vrijeme, se sjećam se više) usadili su mi potrebu za čitanjem. Čitam svaku večer prije spavanja i kroz godine to se dovelo do toga da praktički više ne mogu zaspati bez da pročitam koju stranicu knjige (teško za objasniti ali i ako dođem kući u četiri ujutro i dalje trebam pročitati tridesetak stranica da bi zaspao; jednostavno mi je to potrebno da bi napravio shutdown).
Anyway, očigledno čitam puno i redovno i uglavnom na engleskom jer nemam disciplinu posuđivanja i vraćanja knjiga pa sam ih odlučio kupovati, a kupujem ih na engleskom jer su jeftinije; therefore danas imam kolekciju od cca. nekoliko stotina knjiga - uglavnom SFa, Fa a u nedostatku SFa ili Fa počeo sam kupovati i trilere budući da su njihovi autori skribomani pa često napišu vrlooo debele knjige, a kako ja čitam svaki dan ako mi je knjižica malena (150-200str) i još ako mi se dopadne e onda sam u problemima jer ostanem budan dok ne pročitam do kraja (kapacitet; cca. 60 stranica na sat pa računaj).
Kada smo već spomenuli dolje pomenutog Prattcheta (čiji opus posjedujem u cijelosti :) dobro je spomenuti i dva autora koja nekako vežem iako nemaju neku direktnu vezu. Prvi je Neil Gaiman, suautor niže spomenute knjige "Good Omens" (prijevod ovog naslova na hrvatski je pravi izazov za lingviste) koje je između ostalog napisao i knjigu "American Gods" koju bih toplo preporučio (i nemojte zaboraviti Coralinu kao neku vrst prototipa dječje horror priče). Ako volite doista mračne knjige (a moj blog se zove...) onda to fakat morate pročitati iako u samoj knjizi nema baš previše mrtvih ili općenito jezovitih situacija - no opći dojam je totalni mrak.
Drugi autor kojeg bi preporučio je Neal Stephenson koji je široj publici poznat po knjizi "Snow crash" ili potpuni raspad u slobodnom hrvatskom prijevodu algoritma - a ta knjiga je pak neokrunjeni "Neuromancer" devedesetih (a kojeg je u osamdesetima napisao William Gibson - a tu knjigu pamtimo između ostaloga što ona prva uvodi riječ cyberspace u kojem se sada nalazimo). Snow crash je dakle knjiga koju treba pročitati čisto iz opće kulturnih razloga (to je osrednje debela SF knjiga za koju bi mogli reći da je šaljiva na prijelazu do jako šaljiva), no prava knjiga koju treba pročitati je Cryptonomicon što je jedna od najboljih knjiga koje sam pročitao u dugo vremena (ima on toga još npr. Zodiac koji je također sjajan).
Trenutno uz krevet imam otvorene četiri knjige (Michael Connely; Lost light, Larry Niven&Jerry Pournelle; Lucifers Hammer, William Gibson; Pattern recognition i George R.R. Martin; A game of thrones). Ova prva knjiga neće nepročitana dočekati ponedjeljak, Luciferov čekić je drugi ili treće čitanje koje je pri kraju - a preostale dvije knjige mi stoje već neko vrijeme i nekako mi sporo odmiču. Vjerojatno će Pattern recognition biti slijedeći osim ako ne krenem na jednu od osam novih knjiga koje sam pokupio u Algoritmu prije neki dan pripremajući se za ovaj vikend koji provodim u Opatiji.
Post je objavljen 21.10.2004. u 22:14 sati.