Ascension

12. rujna 2006. godine sam se pozdravio sa Svetom Helenom i ukrcao sebe i motor na brod koji je oko 19 sati isplovio prema Ascensionu do kojeg ima oko 700 nautičkih milja odnosno tri dana plovidbe. Na brodu je bilo preko 100 putnika a ja sam dobio novu kabinu u A decku i dva cimera. Što se tiče moja dva cimera jedan je čovik nekih 55 godina a drugi cimer je jedan Rastaman tip sa Svete Helene koji ima nekih 30 godina. Sve u svemu dobro smo se slagali. Doduše malo su se moji cimeri bunili da dosta hrčem dok spavam ali ja sam im rekao da je to viša sila i da se trebaju prilagoditi tome ako ikako mogu jer da ja hrkanje ne mogu zaustaviti.

Nakon tri dana, 15. rujna, stigli smo na Ascension. Operacija iskrcavanja na otok je slična kao i na Svetoj Heleni. Naime, brod ne može pristati uz pristanište nego se usidri par stotina metara dalje pa onda dodje brod po putnike i platforma po kontejnere. Što se tiče birokracije, i to je manje više slično kao i na Svetoj Heleni. I za Ascension treba platiti 11 funti taksu ako hoćeš izaći na otok. Obzirom da smo na Ascensionu ostali samo nekih 7-8 sati, turistima s broda su organizirali jedan brzinski obilazak otoka s autima.

Evo malo o Ascensionu. Otok se također nalazi na južnoj zemljinoj polutci i to na otprilike 8 stupnjeva južne zemljopisne širine i 14 stupnjeva zapadne zemljopisne dužine. Površinom je manji od Svete Helene, a iako su oba otoka vulkanskog porijekla Ascension se razlikuje po reljefu od Svete Helene. Naprimjer, za razliku od Svete Helene gdje je obala doslovce strma, ovdje na Ascensionu je na dosta mjesta obala normalna odnosno blago ulazi u more. Tako na nekim mjestima imate i pješčanih plaža na kojima se možete bez problema kupati.

Zanimljivo je i to što je na Svetoj Heleni pijesak crne boje a na Ascensionu je žućkasto-bijele. Takva boja pijeska na otoku je vjerojatno i razlog zašto je more bistrije odnosno svijetlije boje nego na Svetoj Heleni. Za vrijeme brzinskog obilaska otoka, obišli malo brda po Ascensionu, zatim mjesta gdje se uzgajaju neke autohtone biljke a obišli smo i jedno mjesto nedaleko od mora na vulkanskom kamenju gdje se nalazilo trilijun biliona ptica. Navodno su i te ptice autohtone. Nadalje, što se tiče Ascensiona daleko od toga da otok nije lijep ali bez obzira što ima pješčane plaže ipak se po ljepoti reljefa ne može ni blizu mjeriti sa Svetom Helenom.

Vjerujte na riječ svom reporteru i Svjetskom Putniku, ha. Na otoku nema nijednog starosjedioca koji može reći da je tu rođen i da generacijama već tu živi njegova obitelj kao što na primjer može kazat mnogo ljudi na Svetoj Heleni. Svi ljudi koji žive i djeluju na Ascensionu su ljudi koji rade na tom otoku pa su stoga prisiljeni tu i živjeti a djeca koja se rode na Ascensionu rođena su samo pukim slučajem tu jer su im roditelji taj momenat radili na Ascensionu. Isto tako, Jamestown na Svetoj Heleni je gradić koji ima dušu i sve manire jednog malog otočnog mista, dok za Georgetown na Ascension-u imate dojam da je napravljen umjetno od montažnih sekcija čisto onako da se može reći da na Ascensionu ima neki gradić.

Nadalje, na Ascensionu imate naravno i bolnicu, školu, dućan itd za potrebe ljudi koji tu žive i rade. Ono što je važno spomenuti za Ascension je i to da na njemu imate i američku i britansku vojnu bazu i da otok ima aerodrom za vojne potrebe na koji također jedan do dva puta tjedno sleti avion da prebaci putnike u Englesku ili na Falklandske Otoke. Mnogi ljudi sa Svete Helene kad putuju za Englesku ili čak Falklandske Otoke onda prvo idu brodom do Ascensiona a onda sa avionom dalje za Englesku ili Falklande. To je ujedno i jedan od razloga zašto na brodu ima najviše putnika na relaciji Sveta Helena - Ascension. Dosta ljudi sa Svete Helene radi na Ascensionu.

Inače, šta civili rade na Ascensionu pravo da kažem nemam pojma ali pretpostavljam da nešto rade pri vojsci jer ne vidim šta bi drugo mogli tamo raditi. Možda se bave atomskom fizikom i ispitivaju atomske bombe, možda, ali tko će ga znati. A možda su u šumi, ha, ha. Taj isti dan, 15. rujna, nakon što smo napravili turistički manevar po Ascensionu, vratili smo se nazad na brod i oko 19 sati brod je digao sidro i zaplovio prema Tenerifima do kojih ima oko 2200 nautičkih milja odnosno sedam dana plovidbe. Međutim, na brodu je bilo samo nekih 35 putnika jer su se dvije trećine putnika iskrcale na Ascensionu.

Neki zbog toga što rade na Ascensionu a neki zato što će nastaviti put dalje sa avionom. Kako je drastično opao broj putnika na brodu tako se u mojoj kabini smanjio broj cimera sa dva na jedan. Onaj rasta tip se iskrcao na Ascensionu odakle će nastaviti put dalje avionom pa smo tako u kabini samo ja i onaj stari od pet i po banki koji se bunio da ne može spavat od mog hrkanja. Ja sam mu rekao da to samo potvrđuje staru parolu - neprijatelj nikad ne spava!

Čitamo se. Pozdrav od Motorobija.