Maputo, Mozambik

I tako sam ja 2. kolovoza stigao u Maputo i tu sam se zadržao dva dana jer, kao što sam rekao, štedim vrijeme za Cape Town. Moj prvi dojam kad sam stigao u Maputo i kad sam se smjestio je bio takav da sam točno osjetio kako je ovo nekad bio grad pun života i prekrasno mjesto za živjeti a danas je samo jedan obični afrički grad izneređen do jaja. Naime, ulice su šporke, ima rupa po cesti, okoliš neuredan. Točno se vidi koliko je grad zapušten. Uzrok tome je valjda višegodisnji građanski rat koji je bio u Mozambiku prije desetak godina te nekvalitetna i nesposobna vlada koja vodi zemlju.

Međutim moram reći da sam ipak vidio kako po gradu malo pomalo ipak sređuju ulice itd. Znači, ipak se malo pomiču s mjesta. Ja sam se, da bi što bolje obišao grad i opalio malo slika i napravio malo snimaka, pogodio sa recepcionerom da on ide sa mnom. Tako smo se nas dvojica cili dan vozikali sa mojom Hondom po Maputu. Provozao sam se i uz prekrasnu obalu Maputa, obišao sam ribarnicu, slikao se kraj nekog spomenika, prošao kroz ulice grada koja nose znamenita imena kao što su Lenjin, Mao Tse Tung, Ho Ši Min itd.

Nakon obilaska grada otišli smo recepcioner i ja ručati u jedan restoran i usput smo onako malo ćakulali. Za nevjerovati je, kaže meni recepcioner, kako se bolje živilo u Mozambiku kad su bili portugalska kolonija nego sada kad su samostalna država. Priča recepcioner da radi u hotelu 20 godina i da mu je mjesečna plaća 80 dolara te da jedva spaja kraj sa krajem. Inače ja sam recepcioneru platio za jednodnevnu uslugu snimanja i slikavanja 30 dolara i ručak u finom restoranu što je doslovce pola njegove mjesečne plaće.

Tu istu večer sam planirao otići malo u noćne barove u Maputu da vidim malo kakve su žene i kakva je atmosfera jer kažu da je Maputo jedina latinska oaza u africi pa sam to htio i vidjeti. Međutim, kako je bio četvrtak interesantni barovi nisu radili pa sam stoga sjeo u jedan solidan restoran u centru grada i tamo večerao i ispijao točeno pivo te promatrao ljude na ulici. U Mozambiku ima stvarno lijepih žena i imaju latinske manire. Bar sam ja takav dojam stekao. Inače, u Mozambiku je službeni jezik portugalski a ima jedna za mene interesantna zanimljivost. Maputo se za vrijeme kolonijalizma zvao Louren'co Marques a neki ljudi koji su obišli puno svijeta u ta vremena kažu da je čak bio za mnoge najljepši grad na svijetu.

U današnjem vremenu, nažalost, nema šanse da nosi tu titulu. Zamislite kad kažete Louren'co Marques. Puna su vam ga usta. Baš neko senzacionalno ime. Da iskreno kažem nemam pojma tko je bio taj ili što znači ime Louren'co Marques ali meni je baš zanimljivo i baš mi se sviđa i palo mi je na pamet kad se vratim u Stobreč da predložim mjesnom poglavarstvu da promjeni ime Stobreč u Louren'co Marques. Zašto ne?! Malo za promjenu a i zaštitnik Stobreča je sveti Lovre.

(nastavlja se)...