Crven bijeli plavi!

Dakle u ponediljak 13 06 05 išao sam posjetiti jedno selo Kibeho. To se selo nalazi nekih 50 km od Butere prema Burundiju. Selo je poznato po tome što je tu bilo ukazanje Gospe pa sam ja išao obići svetište. Što se tiče puta, put je dobar, asfaltiran, samo zadnjih 25 km je makadam ali nije loš. U Kibehu sam posjetio mjesto gdje je bilo ukazanje i novu i staru crkvu i malo proskita po mjestu. Napisat ću o tome posebnu priču. Nadalje, Dok sam "prašio" prema Kibehu, pukla mi je opet sajla od km sata. Zanimljivo je to što je, kao i prošli put, opet pukla nakon 20.000 km. Fala Bogu, kupit ce brat drugu pa će mi poslat u Dar es Saalam.

U petak 17.06.05 stigao mi je pake što mi ga je brat posla. U njemu se nalazilo stvarno svega i svačega. Odem ja podignuti paket a službenik u poštanskom uredu, dok mi je ispisivao neki sitni račun, počeo se žaliti kako mu je danas strašno vruće i kako se dobro umorio. Don Sebastijan mi je rekao da se službenik žali iz taktičkih razloga. To mu je shema za pitati bakšiš. Ja sam naravno uvažio službenikovu žalopojku da mu je vruće i da se umorio i dao mu 1500 RWF (oko 2,7 dolara) da se malo ohladi i odmori. Službenik je naravno respektirao to što i ja suosjećam s njim i dao mi je paket odmah i nije me zajebava sa pustom birokracijom.

19.06.05 napravio sam servis na motoru kod mog prike Oronza. Promjenio sam ulje, antifriz, zadnje pločice, oprao lanac itd, a najvažnije je to što sam od PVC folije zalijepio hrvatsku zastavu na vizir od motora pa sada sa šahovnicom "prašim" dalje kroz afriku. Smatram da je to odličan potez. Neka
ljudi vide da sam stigao iz domovine. Mogu reći da otkad sam to napravio motor mi poprilično više privlači pažnju. Čak i policiji privlačim više pažnje nego prije. Kad sam sredio sve oko motora otišao sam se bućnit u bazen. Oronzo ima bazen u dvorištu pa sam iskoristio prigodu i malo se "bućnio", je li. Uživao sam kao prase u blatu.

Čak sam skakao poznate skokove iz moga djetinstva kao što su prelom, lasta, motika a izveo sam i jedan ultra spektakularni skok a zove se "skočiti na noge a da ti glava ne potone". Kad sam skočio taj skok Oronzu i Cicu se zamalo odrišio pupak od smija. Nakon bućkanja, sjeo sam za stol sa Oronzom i Cicom. Pili smo pivo i filozofirali o svjetskim problemima i o tome šta mi mislimo šta bi i kako tribalo biti na ovom svitu i šta je pametno a šta nije. Uglavnom ja sam zaključio kad bi bilo na svitu onako kako ja mislim da bi tribalo biti, otiša bi svit u kurac za malo više od dva dana jer ja preferiram zajebanciju i šprdačinu ako je ikako moguće a ne ratove, politiku i monetarno-interesne supervizije.

(nastavak u idućem broju)