Karte na pregled!

Danas sam utovario motor na brod ali ima bit da je njima nešto zapelo na carini pa će valjda sutra isploviti za Budjumburu. Ovdje se nikad ništa nemože s lakoćom planirati. Ratko mi je puno pomogao. Sredio mi je da se gratis prebacim u Budjumburu. Pošto je plan bio da se krene danas, on i njegova žena su mi otišli kupiti spize za put jer ja nisam mogao mrdati iz luke. Ja sam u luci regulirao utovar svoje Honde, čak su me i uslikali (bude li moguće, šaljem je internetom). Lako to, nego ni slučajno Ratko nije htio uzeti novac od mene. Ljudina je, svaka mu čast. Platio sam samo 13 dolara lučke takse. Kasnije ću opet otići kod njega ako, naravno, uspijem telefonirati jer su telefoni momentalno u šoku, a on nezna da je isplovljavanje za Budjumburu odgođeno. Gledam ove lučke radnike i divim im se. Rade cijeli dan k'o sivonje za dva dolara, mršavi su i mogu sebi priuštiti samo nekakvu rižu sa 'ko zna čime, za dvadeset centi. To neka žena skuva za njih pa im donese za ručak.

Za usporedbu, litra goriva je "milimetar" jeftinija od dolara. Inače, najjeftinije gorivo koje sam "tankao" do sada je ono u Egiptu. 6 litara = 1 dolar. A Josef (onaj austrijanac što sam ga spominjao) mi kaže da je u Egiptu basnoslovno skupo gorivo u odnosu na Iran. Kutija domaćih cigareta zanimljivog imena SPORTSMAN se ovdje prodaje za 0,80 dolara, litra vode je 0,50 dolara. Boca od pola litre vode u kafićima zna biti skuplja nego Coca Cola. Ovdje u Kigomi u lučkom restoranu Coca Cola košta 0,30 dolara dok je u hotelu gdje sam odsjeo prodaju za "preskupih" 0,50 dolara. Pivo, moje omiljeno piće, košta u hotelu 0,90 dolara. U nekim prčvarnicama se može naći za 0,70.

Što se tiče prehrane, tu sam na tankom ledu. Kad god imam priliku jedem meso. Uglavnom su u ponudi ražnjići i šniceli. Kvaliteta je -2 ali se ponekad nađe i dobre kvalitete. Špageti znaju biti ukusni, ali se teže nalaze. Juha isto. Najviše ima povrća samo je to i najrizičnije za "popušit" parazite jer je voda u Africi nečista. Domaći živalj se uopće ne zamara sa time. Njima je to svejedno. Ribe ima ali samo riječne i jezerske. Općenito, ugostiteljstvo im nije jača strana a i Josef kaže da su preskupi u odnosu na Aziju. Sve u svemu, mislim da bih u ovim krajevima mogao postati popularan i slavan kao vlasnik restorana npr. neobičnog imena "Kod Hadžije", ha! O tome svemu ćemo razglabati drugi put

Brate, napisao sam ti ogroman tekst o ovom izletu u Tanzaniju ali je to nemoguće sad poslati mailom iz tehničkih razloga. U svakom slučaju, moram do Budjumbure da izvadim novu vizu za Tanzaniju, a onda u ono selo u Tanzaniji gdje je rudnik zlata i gdje ima naših ljudi. Čini mi se da se selo zove Nyantakara. Tako nešto! Jezik ti otpadne dok izgovoriš nešto na svahiliju. I naravno, u međuvremenu ću skoknuti do Gitege da "uhvatim" legendarnu konobaricu. Mogao sam ja ne izlaziti iz Tanzanije nego ići na Kasulo i Kibondo ali, miki, ima oko 300 kilometara ljutog makadama koji je pretvoren u kaljuže jer je upravo počela sezona kiša, tako da sam odustao od takve avanture. A i još mi leđa nisu ozdravila skroz. Ovom rutom kojom ću ja ići izgleda da je većim dijelom kakav takav asfalt. Vidit ćemo!!!