Ranojutarnje dizanje.... pokušavamo slijediti svoj ustaljeni životni ritam pa pijemo svoje čajeve i spuštamo se kod Igora i Biljane na kavu ..
Nakon ugodnog čavrljanja i ispijanja kave pakiramo stvari koje su nekim čudom konstantno van kofera … već mi živci lagano rade na pomisao slaganja stvari.

Puna ratna sprema, pozdravljamo se i krećemo. Nismo prošli niti 500 metara kad gospon policajac iskače pred nas. Oboje imamo upitnike iznad glave jer nismo mogli voziti sporije pa tek smo krenuli.
Uzima dokumente i priopćava nam da smo vozili prebrzo. Omg sam kaj se nisam srušila s motora jer smo dan prije tuda prošli s nekih 180 pa da nas je tad haltao ode mm u buksu ja na prislini rad.

Uglavnom dobivamo papir s kojim idemo u poštu platiti kaznu. Stanem u pošti sva nervozna jer znam da su nam oduzeli brdo vremena dođem na red uspijem platiti uplatnicu i što se desi NESTANE STRUJE.

Mislim da je svaki slijedeći komentar suvišan. Stojim, čekam dok su se oni dogovorili tko će se dignuti pa uključiti agregat.. vrijeme ide oni imaju vremena, a ja luda. I tako uspijem platiti kaznu, vraćamo se s potvrdom uzimamo dokumente i konačno krećemo dalje.

U Mojkovcu stajemo na brzinskoj kavi jer smo odlučili probati crnogorski doručak u Kolašinu u Vodenici.

Stižemo u Kolašin parkiramo se pred Staru vodenicu.



Naručujemo kajmak, uštipke, omlet s pršutom i naravno kačamak.

Cijene popularne kačamak 7 € uglavnom doručak plaćamo 21 €, za tu cifru mogli smo negdje i janjetinu pojesti...
Najgore u svemu što nam je kačamak kompletan ostao jer sam ja samo probala i nikako mi se nije svidio taj okus, omlet je bio toliko mastan da mi valjda u mjesec dana toliko masnog ne pojedemo i tako... najeli smo se kajmaka i uštipaka.



Nakon doručka krećemo prema manastiru Morača kojeg je osnovao knez Stefan iz dinastije Nemanjića u srednjem vijeku, 1252. godine.
Manastir je divan ali naravno nismo smjeli fotografirati unutrašnjost u kojoj se kriju brojne freske.


Vozimo se kroz Podgoricu, prelazimo Skadarsko jezero i kratko stajemo u Virpazaru.



Brzinska kava, voćna salata i krećemo na novu fensi cestu prema Rijeci Crnojevića…. Ne da sam gunđala nego se nisam gasila mislim da je mm isključio komunikaciju da me ne sluša jer sam već postala alergična na ceste širine 1,5 metar, makadam, zavoje i domaćine koji samo izlijeću iz zavoja.




Preživim i Rijeku Crnojevića i konačno stižemo u Cetinje. Naravno već je 16 sati... ponovno brzinsko tuširanje, navlačenje traperica i jurnjava prema Lovćenu.

Ulaznica za NP Lovćen 4 €.

Vozimo se i žalimo što nemamo više vremena za prošetati. Ujedno zaključujem da u zadnje vrijeme stalno žalim za nečim.. žao mi što nismo ovo vidjeli, što nismo ono vidjeli i tako svašta....
Divan je Lovćen...


Vozimo se prema Jezerskom vrhu na kojem je Njegošev mauzolej. Parkiramo se, bacamo pogled na stepenice koje vode prema istom i naravno krene penjanje…
Da sam tad znala da do gospona Njegoša ima 461 stepenica mislim da me ne bi vidio




S obzirom da smo živi došli do mauzoleja plaćamo 4 € ulaznicu i krećemo u obilazak



Malo uživanja u pogledu s vrha



Vraćamo se u apartman koji je bio odličan, nov, uredan, domaćini jako ljubazni, a ljubimac u dvorištu. (25 € noćenje)



Bacamo večernju šetnju po Cetinju.



Odlučujemo se na brzinsku večeru pizza i pivo

Mrtvi umorni pokušavamo odmoriti jer nas sutra čeka putovanje prema lijepoj našoj

Oznake: putovanje, Crna Gora, cetinje, lovćen, rijeka crnojevića, kolašin, mojkovac

Iz Sarajeva krećemo oko 8 sati, naoružamo se sendvićima od goveđeg pršuta, opraštamo sa Sarajevom i krećemo put Crne gore.

Zaustavljamo se u mjestu Brod na kavu.

Prvo mjesto za divljenje predivnoj Pivi

Fascinirali su me tuneli grubo usječeni u okorjele i krške stijene pa ih odlučujem snimati.



Ushićenost krajolikom prouzročila je zaboravljanje spuštanje naočala i vizira. U jednom od tunela prilikom snimanja u sredinu oka pogodila me kapljica hladne vode… bol, suze, crvenilo ajme majko moja zaboravila sam i Pivu i tunele.

Stajemo i naravno mm nije bitno moje oko nego odmah vadi fotić i krene fotkanje ali tko bi mu zamjerio kad je ipak sve lijepo


Nastavljamo put uske ceste penjemo se prema Trsi... mislim da žmirim i čekam ili probaj mobitelom snimati crnogorske tunele?
I što tipično žensko odabere? Naravno snimanje
Pa onako uletis u tunel i molis boga da nitko ne doleti iz suprotnog smjera... mrakić ... usko i vijugavo



Stižemo na Trsu i odlučimo popiti kavu u Eko selu Durmitor. Uz čekanje kave godi mala šetnjica divnim livadama i malo fotkanje.



Za one koji planiraju troškove kava 1 €

Dosta odmora, vrijeme brzo prolazi a mi moramo još puno toga obići. Mislim da niti jedna fotografija ne može prenijeti ljepotu tog predjela Durmitora od Trse do Žabljaka.

Vožnja po Durmitoru neprocjenjivo iskustvo... toliko divne prirode koju čovjek još nije uspio uništiti vrijedi pogledati ... popeli smo se na 2000 metara nv... diše se punim plućima... big like



Durmitorsko sedlo, prijevoj koji se nalazi na 1907 metara nadmorske visine. Smješteno je između Sedlene grede i Uvite grede moćno i upečatljivo.



Fotkano s mobitelom pa nije baš neki doživljaj.


Malo vožnje Durmitorom



Stižemo u Žabljak dočekuju nas naši ljubazni domaćini u Apartmanima Igor, smještaj 25 €.
Nakon brzinskog tuširanja, presvlačenja, brzinski ručak u obližnjem restoranu, ručak 27 €.



I dalje vodimo bitku s vremenom već je 17 sati, sjedamo na motor i jurimo na Crno jezero. Ulaznica 6 €.




Crno jezero, ledenjačko, nalazi se na visini 1416 metara. Oko jezera vodi stazica koja je ukupne dužine cca. 3,5 km. Nakon cjelodnevne vožnje moj muž i ja odlučujemo se na obilazak cijelog jezera. Na sredini kreće što nam je to trebalo ali junački odradimo obilazak i bilježimo osim tih 3,5 još 2 km pješačenja.

Crno jezero i iznad Mali medvjed .



Veliki i Mali Medjed, Savin kuk.




Još malo fotkica



Na žalost nije nam ostalo vremena za posjet Savinom kuku ali vozimo se prema Mostu na Đurđevića Tari. Susrećemo motoriste iz Beograda i po običaju odmah se razvija priča i fotkanje



Prije odlaska u apartman navraćamo na kombinaciju palačinki i pive

Ujutro nastavljamo put prema Cetinju žaleći što nismo isplanirali dva dana boravka u Žabljaku.

Oznake: putovanje, Crna Gora, žabljak, durmitor, motor, tara, piva, durmitorsko sedlo, priroda