Ko o čemu, ja o njemu
|
Prošle godine nekako u ovo vrijeme, baš uoči lanjske Parade krvi i ponosa u Splitu imali smo žena i ja neočekivanu verbalnu razmiricu s našim gostima iz Osijeka. Moji ujak i ujna, inače fini ljudi, nikako da shvate kako to nas dvoje nemamo ništa protiv da izopačeni perverznjaci paradiraju ulicama našeg lijepog grada. Štoviše, i ne dijelimo mišljenje da su dotični nešto posebno izopačeni. Barem kad se ima u vidu prosječan uzorak ljudske vrste. Dozvolite mi da vam to elaboriram sa stajališta jednog notornog heteroseksualca, tipa sa troje djece, kojega zaista nikada nisu zanimali pripadnici vlastitog spola. Čak su mu se pomalo i gadili. Zovite to društvenom uvjetovanošću ili kako hoćete, meni i sama riječ muškarac ima nekako ružan predznak. Stvara mi neugodne i odbojne slike: dlakavih prsa i ćelavih glava, znojavih pazuha, čekinjastih brada, a da ne spominjem prizore gadnih i nehigijenskih muških navika poput češkanja po jajima, glasnog prđenja, pranja kurca na lavandinu i drugih sličnih, kakve i sam upražnjavam. Do te mjere su mi muškarci gadljivi da sam više puta izjavio kako žene volim i cijenim, ali da ih nikada neću razumjeti - nikada mi naime neće biti jasno: koga vraga uopće vide u nama? Eto, recimo, žena skocka kuću, okupa se, uredi, ušminka i depilira - da bi joj se onda na kauč svalio dlakavi ljenjivac s daljinskim u ruci i pitao šta ima za ručak. Mislim, ja da sam žensko, garant bih bio lezbijka. Ako bi mi uopće netko trebao. Da sam žensko, i to još zgodno žensko, sa sisama i guzicama, i svim onim zanimljivim pregibima... pa ja prvih mjesec dana ne bih ni izlazio iz kuće. A i što bi mi, molim te, falilo? Muškarac? Ma daj. Kurac? Sanjate, pa najjeftinija drndalica iz lokalnog sex-shopa dvadeset puta je izdržljivija od najobdarenijeg muškog magareta, a usto radi pod vodom, svijetli u mraku, i puno se lakše održava. Muški pišulinci, da se nitko ne uvrijedi - ja vam to iz prve ruke - uvelike su precijenjeni. Dizajnirani su za najjednostavniju namjenu: digni - pukni - bježi, u što kraćem vremenu, ako je moguće. Sva nadogradnja je u vašoj piksi - onoj drugoj, koja počiva na ramenima. No, kurac nema ramena. I grdno bi se prevarili kad biste mu pripisivali ikakav moralni integritet. Kao, meni se ne diže na muške, fuj - fuj, ko to može jebat drugog muškog u šupak. E, ako iko može, on može, drage dame. I ako vam se moja gospodo, još nikada nije digo na muško, to je samo zato što je okolo njega bilo pičke u izobilju. Pravi kurac diže se i na povjetarac, pogotovo kad je mlad. U pubertetskoj fazi, dok još ne uspijeva doći do pičke, njegov uspaljeni nominalni vlasnik ga obično trpa u sve i svašta: nabore kauča, sirovo meso iz frižidera, usisivač, pa i u vlastita usta (ako je vlasnik dovoljno gibak). A svaki je pravi muškarac ujedno i vječiti nepopravljivi drkadžija (što nam na lijep način veli i Nietzsche). A tek ta priča o šupku. O groznoj, bogohulnoj sodomiji, aha. Na Googleovoj tražilici pojam "anal sex" daje impozantnih 262 milijuna rezultata. U usporedbi s bijednih 16.9 milijuna za "vaginal sex". U gotovo svakom pornografskom filmu neko nekoga naguzi, a još nisam vidio masovne prosvjede torcidaša ispred videoteka. I uostalom, da mi je vidjeti tog jebača koji bi propustio (rijetku) priliku da ga ženskoj smjesti u Novo Mesto. Ali žensko je žensko, a muško muško, izgubit će na ovom mjestu strpljenje pravovjerni Hrvat - katolik. Stvarno? Za takve mi preostaje samo krajnje sredstvo. Test: Zamislite da ste prisiljeni birati između heteroseksualne žene koja izgleda kao osoba s kapom na idućoj slici:  i gay muškarca (mogućeg travestita) na donjoj slici:  Zagledajte se duboko u svoje srce. A onda i u svoje gaće. Kome biste se priklonili? Kome bi se on priklonio? Osobno, za mene uopće nema dileme. Peder bio i ostao. |
