Vanka
|
Ljeti volim malo zbrisati preko grane, na Zapad - pa bilo to samo u bliski komšiluk: Italiju, Austriju, Njemačku. Iz više razloga, a jednog posebno: zbog perspektive. Lijepo je obići razna mjesta i susresti različite ljude.  Nakon nekog vremena, oko Balkanca se počne navikavati na mnoštvo crnih, smeđih i žutih ljudi koji vrve ulicama velikih, ali bogami i malih gradova. Nisu to samo turisti: dobar dio ih tamo živi, studira i radi.  Meni je ova promjena više nego dobrodošla.  Recimo, kad u Veroni vidim Crnkinjicu u kolicima kako svoga razdraganog bijelog didu zove "Nonno".  Blogeri koji žive u normalnom svijetu optužit će me za provincijalizam, možda i što gore. Ali meni koji čitave godine živim ustajalim životom te provincije oči, uši, pluća i srce se šire od ovakvih slika.  Nemojte me krivo shvatiti, znam da i u tom svijetu ima predrasuda svih boja i veličina. Prolazio sam kraj derutnih lokala u zabitnim ulicama Graza ili Munchena iz kojih se čuju pijani "Jure i Bobani" i "Vojvode Sinđelići". Balkance koji se skupljaju tamo slike poput ovih ne ispunjavaju veseljem kao mene.  Ali sam vidio i male Austrijance i Nijemce različite boje kože u zajedničkoj igri na biciklima i tinejdžere koji kuju svoje tinejdžerske planove u ljetne večeri pod zvijezdama u parkovima. Neki od njih su možda djeca ili unuci promuklih pjevača.  Jednoga, ne tako dalekog dana, za petsto, tisuću ili deset tisuća godina, jedna će rasa brojem nadmašiti ostale u Evropi i svijetu. Lijepa rasa, valovite kose, zagasite puti i ponešto nakošenih očiju.  Tko zna kojim će se pizdarijama oni baviti, kad više ne bude razloga za rasizam. S druge strane, Hrvati, Srbi, Albanci, Slovenci,... svi su iste boje, pa opet... Ali, do tada: |
