Pitanje
|
Gospođa J. radi na porti u jednoj od poslovnica moje firme, u gradiću S. nedaleko Splita. Nekoliko je godina starija od mene, udana, ima dvoje djece u školskoj dobi. Podstanari su preko 20 godina, s ukupnim primanjima ispod 10000 kn. Prije desetak godina krenuli su u stvaranje vlastitog doma: uzeli kredit, kupili komadić zemlje u okolini S. i upustili se u dugotrajnu proceduru sređivanja papira za dobivanje građevinske dozvole. Oboje, gospođa i gospodin J. poštuju zakon, ili su samo bojažljivi, pa im ni na pamet nije palo da ga zaobiđu i grade bez papira. Nažalost, ionako spora administracija sve je dodatno zakomplicirala. Prvo je trebalo čekati donošenje urbanističkog plana za to područje. To je trajalo dvije godine. Nakon toga, ustanovilo se da stanje na terenu ne odgovara željenom zbog stanja prilaznih puteva (koji su, kao i obično, asfaltirani poljski putevi), pa se izdavanje papira odgodilo do izrade detaljnog plana uređenja (DPU) područja. Kad sam gospođu J. prošli put vidio, lani, optimistički mi je rekla kako ju je sam gradonačelnik, komu se u nekoliko navrata obraćala, kao i drugi vlasnici zemljišta u susjedstvu, uvjerio kako će njihovi problemi biti riješeni do Nove Godine. Sretoh je juče, pitam - gradi li se, a žena sva u neprilici. Kaže, došla je malo prije Nove Godine u gradsku upravu pitati kako ide s papirima, a službenici rekoše kako je postupak donošenja DPU do daljnjega odgođen. Sva luda, otišla je kod gradonačelnika, i tu počinje priča. Gradska uprava S. planirala je u neposrednom susjedstvu placa gospođe J. otkup nekih 20000 m2 zemljišta za izgradnju nekoliko zgrada s dodatnim sportskim i obrazovnim sadržajima. Dobivši povlaštenu informaciju, međutim, grad je preduhitrio poduzetnik M, vlasnik građevinske firme I. kupivši te kvadrate, kako bi profitirao gradnjom ili preprodajom. Ništa neviđeno - takvu je igru svojedobno odigrao i Kerum, kupnjom ex - Jugoplastike. Gradska uprava S. se tada zainatila, i stopirala donošenje DPU kako bi poduzetnika M. onemogućila u njegovoj zamisli i možda ga navela da zemljište proda njoj. M. se međutim nije dao ucijeniti - ali su skupa s njim na led stavljeni građani koji godinama čekaju izdavanje papira. "Pa što ja da sad radim?", zavapila je gđa J. "Gradite", rekao je gradonačelnik. "A papiri?" "Dok sam ja ovde, niko Vas neće dirati." "Ali što ako me netko prijavi?" "Slobodno tu prijavu donesite meni - ili mom dogradonačelniku - dok smo tu, mi Vam to jamčimo." I tako je gđa J. počela na crno graditi kuću. Kuća je već pod krovom - još je treba srediti iznutra, kako bi se porodica u nju preselila na proljeće. Što nam govori ova priča? Na prvi pogled, ovo je tipična hrvatska priča s hepiendom, jer u njoj svi dobivaju. Na dobitku je obitelj gđe J, koja će se na proljeće spasiti podstanarstva, dobiva i poduzetnik M, jer je lukavim poslovnim potezom osigurao posao za svoju firmu, i/ili vlastiti probitak - pošto zemljište može samo dobiti na vrijednosti, a s vremenom će se naći gradska uprava koja će htjeti pregovarati s njim, na dobitku su vlasnici zemljišta koji su prodali zemlju baš M, a ne općini, jer su postigli povoljniju cijenu, na dobitku je i sam gradonačelnik, jer je dobio naklonost nekoliko novih glasača. Uvjeren sam kako dio nas smatra kako je gradonačelnik najsimpatičniji lik u priči, jer se, eto, bori s privatnim kapitalom u korist grada, a usto je voljan zaobići propise kako bi svojim građanima pomogao. Sve su navedene strane, dakle na dobitku - a ja vas uvjeravam da u ovoj priči netko ipak gubi. Možete li pogoditi tko?  |
