Domaći rad: Kako sam proveo ferije (7)
|
Dobri do, back on the road. Zbog nepokrivenosti mrežom, trebalo je oko pola sata da se čujemo mobitelom s našom logistikom i organiziramo prevoz.   U međuvremenu, prozor lijepog vremena se počeo zatvarati i u 14:00 sati kad smo se vratili u Žabljak, počela je pljuštati kiša.  Planovi su nam se počeli ljuljati. Za obilazak Crvene Grede bilo bi nam potrebno bar 5 sati hoda - kiša ne bi bila problem, ali opcija grmljavinskog nevremena na grebenu po nepoznatom terenu nije zvučala primamljivo. Zato smo za taj dan odustali od nastavka - i to se ubrzo pokazalo kao dobra odluka, čim je počelo sijevati oko vrhova. Ostatak popodneva iskoristili smo što smo bolje umjeli. U Direkciji Nacionalnog parka nabavili smo knjigu "Durmitor i kanjon Tare" Branislava Cerovića, važan planinarski vodič ovog kraja. Kupili smo ukupno 13 kg borovnica. Odvezli smo se do Đurđevića Tare da Željko provjeri uvjete splavarenja Tarom.    Par kilometara uzvodno uzvodno, spustili smo se do rijeke.   Ponovno u Žabljaku - hvatao se prvi mrak, kišica, kao predah između dva pljuska. U Ceroviću smo pronašli alternativni smjer pristupa Crvenoj Gredi - od Štuoca, nekih desetak kilometara vožnje asfaltiranom cestom od Žabljaka prema selu Crna Gora, kojim se dobiva na vremenu, jer se kreće s više nadmorske visine, i većim dijelom puta spušta. Još smo imali taman toliko vremena prije mraka da ubodemo cestu i odvezemo se dio puta njom, da uštedimo vrijeme za ujutro. Prognoza za nedjelju nije obećavala. - nastaviće se - |
