Još jedan post posvećen Splitu
|
Piše u Slobodnoj Ivica Ivanišević: Riva je gotova, što je slijedeće? Garaže ispod sv. Frane? Super, zašto bismo parkirali čak na Zvončacu kad idemo slušati misu? A poslije ćemo srediti Žnjan - već će se vidjeti kako - sada izgleda ružno, pa treba nešto izgraditi - nije toliko važno što, samo da nisu stambene zgrade. Polet je na nivou, novaca ćemo smoći - kad ga je bilo za Rivu, bit će ga i u druge svrhe; dosta grintanja - hajdemo u nove radne pobjede.  Građanima Splita već duže se vrijeme serviraju rješenja za koja navodno ne postoji alternativa. - Kažu nam - naravno da treba graditi podzemne garaže u najstrožoj jezgri - standard života je takav da svi žele osobnim vozilom u centar - to ljudima treba omogućiti; a gdje su potrebe turista, gdje investitora koji će podići hotele baš tamo - slušam nekidan na lokalnoj TV neku kozu iz gradskog poglavarstva. - Kažu nam - naravno da treba iskoristiti potencijale prostora na kojemu su sada smješteni željeznički i autobusni kolodvor, te trajektni terminal, zar nije šteta da ti najatraktivniji gradski prostori služe građanima, kad bi mogli predstavljati mamac za velike investitore koji bi u njih plasirali velike svote podižući turističke, turističke i turističke kapacitete za goste dubokog džepa? Prometne terminale prebacit ćemo u predgrađe, Solin i Kaštela, do njih ćemo putovati lijepim novim mostom preko Kaštelanskog zaljeva, sa spojem na tunel ispod Kozjaka kojim ćemo Zagoru povezati s priobaljem. - Kažu nam - naravno da se na područjima ostavljenim u socijalizmu za širenje bolnica, škola i vrtića, uređenje parkova, sportskih i rekreativnih površina intenzivno grade stambene i turističke višekatnice - taj glupi i rasipni sustav nije prepoznavao vrijednost ovih izuzetno atraktivnih prostora (gle onih ružnih maslinika i staklenika usred grada!), koje treba primjereno iskoristiti - tako je u svim velikim gradovima, a što je važnije od slobodnog poduzetništva - ono krči puteve i otvara nova radna mjesta.  Nisam kvalificiran za diskusiju na ovako visokom nivou - nemam poduzetnički pedigre, ni apetite, nisam ni arhitekt, tek obični građanin sitnog zuba kome se čini kako se svakim jutrom budi u sve užem i užem kavezu. Fizički, a bogami i duhovni životni prostor nagrizaju mi svi ti poduzetnici - veliki, za koje se zakoni pišu, kao i brojni mali, koji se kokošarski švercaju mimo tih zakona kadgod ne smetaju velikima. Nisam ni konzervator, iako me čudi kako pripadnici te struke, koja se u gradovima bogatima poviješću obično buni protiv ispušnih plinova, buke i vibracija, u Splitu uglavnom šute - valjda su naši spomenici izgrađeni kvalitetnije i od boljeg materijala od onih na primjer u Rimu. Ispričat ću vam, međutim, jednu putopisnu priču, tek da vidite kako alternativa itekako ima. Granicom Švicarske i Italije pruža se niz vrhova visine iznad 4000 m, od kojih je najimpresivniji Matterhorn.  U podnožju Matterhorna, sa švicarske strane, smjestio se gradić Zermatt od 5500 stanovnika. 
U sezoni međutim, u njemu istovremeno boravi blizu 20000 gostiju. U mjesto ne možete doći autom - svoje vozilo ostavljate na parkiralištu u desetak kilometara udaljenom Taschu, odakle voze samo vlak i taksiji na električni pogon. Benzinski motor dozvoljen je jedino javnim službama: policiji, hitnoj pomoći i vatrogascima, iznimka su kamioni koji mogu pristupiti u jednom mjesecu godišnje - baš u svibnju. Kroz Zermatt se još možete provesti kočijom i biciklom (iako postoje ograničenja prometa biciklom glavnom ulicom). Turizam u Zermattu prilično je visokog tipa - gosti plićeg džepa mogu po povoljnijim cijenama odsjesti u Taschu - tamo postoje i kampovi - vlakovi uostalom voze svakih desetak minuta, a toliko i traje vožnja od Tascha do Zermatta. Već slutite što je poanta ove priče. Naravno da ispiračima mozga unatoč postoje najrazličitija rješenja splitskih problema. Zadržimo se samo na problemu gradskog prometa. Po meni, Splitu treba velika zona rasterećena prometa, u kojoj će biti dozvoljen samo gradski prijevoz, moj prijedlog je da rub zone predstavljaju Zvončac, Matoševa i Gundulićeva ulica, te Ulica slobode, sve do Bačvica. Na rubovima te zone treba urediti prostrane garaže u više nivoa - moguće ispod Marjana i kompleksa tvrđave Gripe. U centar bi se stizalo isključivo gradskim prijevozom, osim kategorije građana koji u centru stanuju (dozvola za prolaz i parkiranje na točno određenim mjestima), te motoriziranih gostiju koji su u tranzitu za otoke. Nema razloga da hoteli i pansioni u centru ne organiziraju prijevoz gostiju vlastitim minibusevima. Na stručnjacima je da razrade sve mogućnosti i modeliraju izvedivost rješenja - samo neka posao odrade stručno i pošteno. Za skeptike koji smatraju kako je nemoguće usporediti rješenja iz malog Zermatta sa splitskom situacijom, predlažem da prouče model organizacije prometa u Salzburgu, turističkom gradu od 150000 stanovnika i velikom pješačkom zonom.  A Splićanima, koji u odnosu prema svom gradu uglavnom osciliraju između dva modela ponašanja, beskrajne apatije i nekonstruktivnog lamentiranja o Splitu svoje mladosti (kad je brojao pet puta manje stanovnika) bi dobro bilo da pokažu malo svijesti i građanskog aktivizma u stvarima koje se jedino njih i tiču. Jer kvaliteta života u Splitu se i dalje srozava, ma koliko mi šutjeli o tome. |
