subota, 22.12.2007.

Božićna priča

Ono što možeš učiniti danas- ne ostavljaj za sutra.
Život me naučio da je ova stara poslovica istinita i da ju treba slijediti. Tako lako je moguće da sutra uopće ne mora doći. Iako se to mnogima podrazumijeva, ali SUTRA je stvarno budućnost koju mnogi neće dočekati. Svakodnevni smo svjedoci brojnih nesreća i galopirajućih bolesti koje odnose živote. A onda SUTRA (ako smo mi ti sretnici koji smo dočekali sutra) samo čujemo: „Šteta, bio je dobar čovjek, a nisam mu stigao reći.,….!“.
Zato ja uvijek govorim istinu i činim ono u što vjerujem i mislim da je pravo.
Božićno je vrijeme.
Vrijeme je darivanja.
Vrijeme kad se prestaje ratovati i kad svi postajemo meka srca.
Mene se obavezno u ovo vrijeme (dakle, jednom na godinu) sjete rođaci i „prijatelji“ za koje sam i zaboravila da postoje, ali ako njih čini sretnim da me obraduju sa „Životinjskim“ i postavljaju glupava pitanja (tipa: kako je u školi??!!)- neka ih!
Tako i ja ovu godinu odlučih preduhitriti moje „bliske“ rođake i naći se u ulozi Posjetitelja te sjetih se obećanja datog prije dva mjeseca . Odlučih ja otkriti što je to-to što te ispunjava toliko sretnim da posjećuješ ljude baš u ove dane. I gle, stvarno- ima nešto u toj Božićnoj čaroliji darivanja i posjećivanja (osim što svi ove dane nastojimo biti čista i mirna srca).
Dakle, napokon sam posjetila Gogu-članicu naše Udruge koja živi u Zemuniku te joj kao OSI nije „baš na ruku“ dolaziti na naše susrete. Ali kako je izrazila želju da je mi iz Udruge posjetimo u njenom domu, to smo i učinile nas tri (ipak nismo prvi put u kuću mogli ići svi).
Ne pamtim da sam ikada vidjela toliku radost na licu samo zbog jedne male posjete i zbog „čašice razgovora“. Ja koja sam bila u ulozi Posjetitelja bila sam presretna što sam upoznala jednu predivnu mladu djevojku željnu druženja i pravih prijatelja i zbog divno provedenog dana .
A svega toga ne bi bilo da nije bilo samo malo dobre volje i dobre volonterke; JOSIPA; HVALA TI!!!!!

.........Goga i Bubi

........kavica, keksi i kolači,....

.........Goga i Iva

........seka Ivana žica kune.... (u svakoj kući isto zujo)

...........i mama nas ispraća uz želje za što skorijim ponovnim susretm!

wave

- 19:20 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Bonton u svakodnevnoj komunikaciji s osobama s invaliditetom

1.Prepoznate li potrebu za pružanjem pomoći osobi s invaliditetom, pitajte ju kako joj najbolje možete pomoći.

2.Prigodom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima umjetnu ili amputiranu ruku. Rukujte se lijevom rukom ili dodirom kako to najbolje odgovara osobi s invaliditetom.

3.Obraćajte se neposredno osobi s invaliditetom, a ne roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju.

4.Razgovarajte normalno, služeći se svakodnevnim izrazima poput: "Vidimo se", "Pozdravljam, trčim dalje", "Čujemo se" - bez obzira o kakvom invaliditetu se radi kod osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati krivih riječi.

5.Ako s osobom u invalidskim kolicima dulje razgovarate, nastojte sjesti kako biste se gledali u oči.

6.Usredotočite se na osobu koja ima neki poremećaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite je da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete.

7.Govorite polako i direktno prema osobi oštecena sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši izrazi lica i pokreti usana pomažu joj da vas razumije. Ako, ipak, niste sigurni da vas je razumjela - napišite poruku.

8.Pozdravljajući slijepu ili slabovidnu osobu kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni na vašu ruku.

9.Gluhoslijepe osobe vas mogu razumijeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih pisanih slova na njenom dlanu.

10.Osobna pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima nemojte postavljati osobi s invaliditetom ako s njom niste bliski.

11.Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više vremena da nešto ucine.

12.Ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih životnih zadaća.

13.Čekajuci u redu ustupite svoje mjesto ili se zauzmite da teško pokretna osoba odmah dođe na red.

14.Prigodom vožnje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite svoje sjedalo osobama s invaliditetom. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona...,

15.Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invaliditetom dirajte samo ako ste to bili zamoljeni. Ne naslanjajte se na invalidska kolica, ona su dio osobnog prostora osobe koja ih koristi.

16.Nemojte milovati psa vodiča dok "radi". Pitajte vlasnika za dozvolu.

17.Poštujte vozače s invaliditetom. Kada u prometu susretnete vozilo označeno znakom invalida, povećajte razmak, smanjite brzinu vožnje i povećajte oprez. Uvažite njihovu sporost u obavljanju radnji.

18.Od vas se ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invaliditetom. Prema njima se ponašajte kao prema jednakima, jer one to i jesu.