ponedjeljak, 16.07.2007.

Misliti samo na sebe ili sve podijeliti s drugima?!!!

Četvrtak, 12.07.'07. održali smo redoviti sastanak MOSI-Zadar. I baš kad sam pomislila kako nam susret i neće biti baš uspješan zbog velikih vrućina te će naši članovi radije otići na plažu, I ovaj sastanak smo „odradili“ veoma konstruktivno. Prevarila sam se u procjeni jer naš susret je trajao duže nego inače. Izgleda da nam je svima „sunce udarilo u glavu“.
Sastanak smo započeli sa informacijom kako je Vlada RH 05.06.'07. donijela „Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007.-2015. godine“. Vjerujemo da će ova Strategija za razliku od prijašnje „Nacionalne strategije za osobe s invaliditetom od 2003.-2006.“ zaživjeti u praksi. To bi uistinu trebalo biti tako jer Strategija svoje zaleđe ima u Konvenciji. Na nama je da upoznamo ta dva najvažnija dokumenta za OSI u RH kako bi znali ostvariti svoja zajamčena prava. Još nikakvih povratnih informacija o netom donošenoj Strategiji i provedbi Konvencije u našim životima nemamo pa ćemo se na ovu temu vraćati još mnogo puta. Ali ispričat ću Vam o onom razgovoru koji nam je na ovom sastanku najviše oduzeo vremena.
Dakle; razgovor smo vodili na temu ponašanja nekih osoba s invaliditetom, a sve s ciljem kako bi takve osobe uvidjele svoje pogreške I promijenile svoje ponašanje I na taj način najviše pomogli samima sebi, a I okolini koja ih okružuje. Po ko zna koji put ponavljam I želim da svi naši članovi shvate I žive u punom svojem smislu ovaj moj stav:
TO ŠTO SI OSOBA S INVALIDITETOM (ti; ja; on……….) NIKAKO TI NE DAJE PRAVO DA TO SVOJE „STANJE“ ISKORIŠTAVAŠ I TO NA UŠTRB DRUGIH LJUDI!
Često se susrećem sa takvim osobama koje očekuju da samim time što su one OSI, imaju prava na sve I svašta I svojim ponašanjem maltretiraju sve oko sebe. Baš takvo bahato ponašanje izaziva suprotan efekt I rezultira odbijanjem u svakom pogledu, a najviše šteti samoj takvoj osobi s invaliditetom. Sreća je da je takvih osoba malo, ali da bi trebale poraditi na sebi-trebale bi!
Otvorili smo i temu medija: Pogotovo ovih naših zadarskih dnevnih I tjednih novina koji samo traže skandale I prave zbrku tamo gdje je nema. Ali razumijemo novinare koji tako zarađuju za svoj kruh, ali naš zaključak je da s određenim medijima nećemo više nikad surađivati ili pod uvjetom da prethodno pregledamo tekst koji ide u javnostcerek. Putem ovog bloga možemo izraziti svoje mišljenje I „naša riječ“ će pronaći svoj pravi put.
Sastanak smo završili s poklonima koje nam je donio I nesebično s nama podijelio naš Dragan.
A mogao je sve te stvari I slatkiše zadržati samo za sebe I svoju obitelj???!!!!
Eto kako je naš sastanak išao iz krajnosti u krajnost I gdje je prava sredina?

- 12:46 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Bonton u svakodnevnoj komunikaciji s osobama s invaliditetom

1.Prepoznate li potrebu za pružanjem pomoći osobi s invaliditetom, pitajte ju kako joj najbolje možete pomoći.

2.Prigodom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima umjetnu ili amputiranu ruku. Rukujte se lijevom rukom ili dodirom kako to najbolje odgovara osobi s invaliditetom.

3.Obraćajte se neposredno osobi s invaliditetom, a ne roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju.

4.Razgovarajte normalno, služeći se svakodnevnim izrazima poput: "Vidimo se", "Pozdravljam, trčim dalje", "Čujemo se" - bez obzira o kakvom invaliditetu se radi kod osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati krivih riječi.

5.Ako s osobom u invalidskim kolicima dulje razgovarate, nastojte sjesti kako biste se gledali u oči.

6.Usredotočite se na osobu koja ima neki poremećaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite je da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete.

7.Govorite polako i direktno prema osobi oštecena sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši izrazi lica i pokreti usana pomažu joj da vas razumije. Ako, ipak, niste sigurni da vas je razumjela - napišite poruku.

8.Pozdravljajući slijepu ili slabovidnu osobu kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni na vašu ruku.

9.Gluhoslijepe osobe vas mogu razumijeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih pisanih slova na njenom dlanu.

10.Osobna pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima nemojte postavljati osobi s invaliditetom ako s njom niste bliski.

11.Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više vremena da nešto ucine.

12.Ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih životnih zadaća.

13.Čekajuci u redu ustupite svoje mjesto ili se zauzmite da teško pokretna osoba odmah dođe na red.

14.Prigodom vožnje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite svoje sjedalo osobama s invaliditetom. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona...,

15.Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invaliditetom dirajte samo ako ste to bili zamoljeni. Ne naslanjajte se na invalidska kolica, ona su dio osobnog prostora osobe koja ih koristi.

16.Nemojte milovati psa vodiča dok "radi". Pitajte vlasnika za dozvolu.

17.Poštujte vozače s invaliditetom. Kada u prometu susretnete vozilo označeno znakom invalida, povećajte razmak, smanjite brzinu vožnje i povećajte oprez. Uvažite njihovu sporost u obavljanju radnji.

18.Od vas se ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invaliditetom. Prema njima se ponašajte kao prema jednakima, jer one to i jesu.