srijeda, 09.05.2007.

Obrazovanje i mobilnost mladih

Bio je to naziv druge tribine održane u sklopu od pet organiziranih tribina u svrhu pripremanja i konačnog donošenja GPDMaa. Tribina je održana 8. svibnja u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar s početkom u 19 sati. Puna dva sata žustro se raspravljalo o problemima mobilnosti i obrazovanja mladih, ali i ovaj put predstavnici udruga mladih su zasjenili njihove starije kolege koji su po mom skromnom mišljenju bili manje pripremljeni od njihovih kolega s prošle tribine. Nešto s čime se definitivno slažem je iznesena primjedba (od starne Z.V.U.K.-a) da iz samog naslova treba izbaciti ono „za“. Dakle,program bi se trebao zvati Gradski program djelovanja mladih, a ne Gradski program djelovanja za mlade. S time za“ ograničava se sloboda mladih i nameću im se nekakva pravila od starijih koji kao kreiraju taj program. Tko će znati bolje o tome što mladima treba, kako, kada i zašto od samih mladih?!!!! Dakle i mi MOSI smo da se to „za“ izbaci. Jer to je naš program; program mladih! A ne da nas u samom startu, naslov iritira i zapovjedničkim tonom nam netko nešto nameće jer kao mi smo još nezreli i bez iskustva. Dajte, priliku mladima pa ćete vidjeti tko je bez iskustva. Što sam ja u ime svih MOSI predložila možete pročitati na stranicama GPDM-info (kliknite sa strane). Ili bolje ću vam to kopi-pejstat ovdje:

Evo osjećam se i ovaj put pozvanom da komentiram održanu tribinu na temu „Obrazovanje i mobilnost mladih“. Nisam htjela oduzimati vrijeme brojnim zanimljivim gostima koji su imali puno toga za reći i sve rečeno se odnosi i na nas MOSI i bilo mi ih je zadovoljstvo slušati. Eto, ja kao OSI mogu razumjeti sve vaše potrebe i za obrazovanjem i mobilnošću jer iste te potrebe i želje imamo i mi OSI, a vi , hvala Bogu ne možete znati (samo pretpostavljate) s kojima dodatnim potrebama se nosi jedna MOSI ( valjda odatle i onaj naziv osobe s posebnim potrebama koji osobno ne preferiram). E zato sam ja tu koja sad govorim u ime svih nas MOSI Zadra. Dakle da se vratim na temu: MOBILNOST! Na prvi pogled apsurdno jer gledajući površno s obzirom na naša fizička ograničenja totalno smo OUT, mobilnost gotovo na nuli.
Ali slušajući sve vaše goste vrijedno je spomenuti i mobilnost nas i pitanje se itekako odnosi i na nas., Posebno je g-đa Tomić Koludrović spomenula dvije vrste mobilnosti;
1. Fizička i
2. mentalna mobilnost..
1) Što se tiče fizičke, dakle prostorne mobilnosti, mi smo jako ograničeni. Ali vrijedno je pohvaliti naš Grad koji u posljednje vrijeme jako puno radi na svim tim prostornim preprekama i barijerama i trenutna situacija je daleko od idealne, ali u odnosu na dosadašnja iskustva i stanje, situacija je daleko bolja i ima jako puno napretka, neprestano se radi, a i dalje se treba raditi na rušenju svih barijera i prepreka.
2. Što se tiče mentalne mobilnosti; MOSI koja je žedna znanja i zainteresirana za nove oblike i formalnog i neformalnog obrazovanja, gotovo da nema ograničenja. A najveće rješenje i spas je u Internetu gdje OSI može biti ravnopravni sudionik svih foruma, programa te može iskazati svoje sposobnosti, kvalifikacije i znanja bez ikakvih predrasuda a i sa samo nekoliko klikova OSI sve je dostupno. Nema nikakvih barijera.
Mislim da bi svaka osoba s invaliditetom (osobito osobe u kolicima i teže pokretne osobe čim krenu sa školovanjem trebale dobiti kompjuter, možda samo besplatni priključak na net, a i osnove rada na kompjuteru bi trebale biti besplatne(tečajevi, seminari). Takvih osoba u cijeloj našoj Županiji možda ima oko 50, a i puno manje što ne bi bio ogroman trošak za Grad, a jednoj OSI to računalo značilo bi život. Ne vjerujem da bi itko od MOSI iskoristio ove povlastice, a da mu stvarno nisu potrebne jer nitko normalan neće glumiti invalidnost ako to stvarno nije.
Govorim iz osobnog iskustva i znam da ovo rješenje „pali“. Putem računala OSI može izabrati i dopisnu školu, nekakav tečaj i opća razina pismenosti OSI raste. Dakle ruše se ove prostorne barijere o kojima sam govorila i daleko puno više stvari se rješava nego što sam ih ja ovdje nabrojala.
Isto tako mislim da bi naše škole trebale dopuštati OSI dopisno školovanje, a ne da naši mladi budu prisiljeni odlaziti iz Zadra i iz svojih obitelji uglavnom u zagrebačku Dubravu gdje završavaju nekakva prisilna zanimanja, samo da završe nekakvu školu. Svaka škola bi trebala prilagoditi svoje prilaze za jednu OSI i to sustavno, onako kako se ukaže potreba. Ipak nema toliko puno osoba s invaliditetom da bi odjednom trebalo prilagoditi sve ustanove.
Zasad toliko.
Hvala!


Eto, to je izrečeno i zapisano, a vjerujem da če i biti od koristi kod kreiranja GPDM-a. Sve vas mlade pozivam da se uključite u izradu ovog programa i da sudjelujete na ovim konstruktivnim tribinama. I zahvaljujem GONG-u na pozivima na tribinu, a sljedeća tribina je zakazana u utorak 15.05. u 19,3o u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar na temu " Zapošljavanje".
uff, jedva čekam, tema je više no zanimljiva!!!!!

- 13:17 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Bonton u svakodnevnoj komunikaciji s osobama s invaliditetom

1.Prepoznate li potrebu za pružanjem pomoći osobi s invaliditetom, pitajte ju kako joj najbolje možete pomoći.

2.Prigodom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima umjetnu ili amputiranu ruku. Rukujte se lijevom rukom ili dodirom kako to najbolje odgovara osobi s invaliditetom.

3.Obraćajte se neposredno osobi s invaliditetom, a ne roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju.

4.Razgovarajte normalno, služeći se svakodnevnim izrazima poput: "Vidimo se", "Pozdravljam, trčim dalje", "Čujemo se" - bez obzira o kakvom invaliditetu se radi kod osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati krivih riječi.

5.Ako s osobom u invalidskim kolicima dulje razgovarate, nastojte sjesti kako biste se gledali u oči.

6.Usredotočite se na osobu koja ima neki poremećaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite je da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete.

7.Govorite polako i direktno prema osobi oštecena sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši izrazi lica i pokreti usana pomažu joj da vas razumije. Ako, ipak, niste sigurni da vas je razumjela - napišite poruku.

8.Pozdravljajući slijepu ili slabovidnu osobu kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni na vašu ruku.

9.Gluhoslijepe osobe vas mogu razumijeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih pisanih slova na njenom dlanu.

10.Osobna pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima nemojte postavljati osobi s invaliditetom ako s njom niste bliski.

11.Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više vremena da nešto ucine.

12.Ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih životnih zadaća.

13.Čekajuci u redu ustupite svoje mjesto ili se zauzmite da teško pokretna osoba odmah dođe na red.

14.Prigodom vožnje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite svoje sjedalo osobama s invaliditetom. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona...,

15.Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invaliditetom dirajte samo ako ste to bili zamoljeni. Ne naslanjajte se na invalidska kolica, ona su dio osobnog prostora osobe koja ih koristi.

16.Nemojte milovati psa vodiča dok "radi". Pitajte vlasnika za dozvolu.

17.Poštujte vozače s invaliditetom. Kada u prometu susretnete vozilo označeno znakom invalida, povećajte razmak, smanjite brzinu vožnje i povećajte oprez. Uvažite njihovu sporost u obavljanju radnji.

18.Od vas se ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invaliditetom. Prema njima se ponašajte kao prema jednakima, jer one to i jesu.