Bio je to naziv druge tribine održane u sklopu od pet organiziranih tribina u svrhu pripremanja i konačnog donošenja GPDMaa. Tribina je održana 8. svibnja u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar s početkom u 19 sati. Puna dva sata žustro se raspravljalo o problemima mobilnosti i obrazovanja mladih, ali i ovaj put predstavnici udruga mladih su zasjenili njihove starije kolege koji su po mom skromnom mišljenju bili manje pripremljeni od njihovih kolega s prošle tribine. Nešto s čime se definitivno slažem je iznesena primjedba (od starne Z.V.U.K.-a) da iz samog naslova treba izbaciti ono „za“. Dakle,program bi se trebao zvati Gradski program djelovanja mladih, a ne Gradski program djelovanja za mlade. S time za“ ograničava se sloboda mladih i nameću im se nekakva pravila od starijih koji kao kreiraju taj program. Tko će znati bolje o tome što mladima treba, kako, kada i zašto od samih mladih?!!!! Dakle i mi MOSI smo da se to „za“ izbaci. Jer to je naš program; program mladih! A ne da nas u samom startu, naslov iritira i zapovjedničkim tonom nam netko nešto nameće jer kao mi smo još nezreli i bez iskustva. Dajte, priliku mladima pa ćete vidjeti tko je bez iskustva. Što sam ja u ime svih MOSI predložila možete pročitati na stranicama GPDM-info (kliknite sa strane). Ili bolje ću vam to kopi-pejstat ovdje:
Evo osjećam se i ovaj put pozvanom da komentiram održanu tribinu na temu „Obrazovanje i mobilnost mladih“. Nisam htjela oduzimati vrijeme brojnim zanimljivim gostima koji su imali puno toga za reći i sve rečeno se odnosi i na nas MOSI i bilo mi ih je zadovoljstvo slušati. Eto, ja kao OSI mogu razumjeti sve vaše potrebe i za obrazovanjem i mobilnošću jer iste te potrebe i želje imamo i mi OSI, a vi , hvala Bogu ne možete znati (samo pretpostavljate) s kojima dodatnim potrebama se nosi jedna MOSI ( valjda odatle i onaj naziv osobe s posebnim potrebama koji osobno ne preferiram). E zato sam ja tu koja sad govorim u ime svih nas MOSI Zadra. Dakle da se vratim na temu: MOBILNOST! Na prvi pogled apsurdno jer gledajući površno s obzirom na naša fizička ograničenja totalno smo OUT, mobilnost gotovo na nuli.
Ali slušajući sve vaše goste vrijedno je spomenuti i mobilnost nas i pitanje se itekako odnosi i na nas., Posebno je g-đa Tomić Koludrović spomenula dvije vrste mobilnosti;
1. Fizička i
2. mentalna mobilnost..
1) Što se tiče fizičke, dakle prostorne mobilnosti, mi smo jako ograničeni. Ali vrijedno je pohvaliti naš Grad koji u posljednje vrijeme jako puno radi na svim tim prostornim preprekama i barijerama i trenutna situacija je daleko od idealne, ali u odnosu na dosadašnja iskustva i stanje, situacija je daleko bolja i ima jako puno napretka, neprestano se radi, a i dalje se treba raditi na rušenju svih barijera i prepreka.
2. Što se tiče mentalne mobilnosti; MOSI koja je žedna znanja i zainteresirana za nove oblike i formalnog i neformalnog obrazovanja, gotovo da nema ograničenja. A najveće rješenje i spas je u Internetu gdje OSI može biti ravnopravni sudionik svih foruma, programa te može iskazati svoje sposobnosti, kvalifikacije i znanja bez ikakvih predrasuda a i sa samo nekoliko klikova OSI sve je dostupno. Nema nikakvih barijera.
Mislim da bi svaka osoba s invaliditetom (osobito osobe u kolicima i teže pokretne osobe čim krenu sa školovanjem trebale dobiti kompjuter, možda samo besplatni priključak na net, a i osnove rada na kompjuteru bi trebale biti besplatne(tečajevi, seminari). Takvih osoba u cijeloj našoj Županiji možda ima oko 50, a i puno manje što ne bi bio ogroman trošak za Grad, a jednoj OSI to računalo značilo bi život. Ne vjerujem da bi itko od MOSI iskoristio ove povlastice, a da mu stvarno nisu potrebne jer nitko normalan neće glumiti invalidnost ako to stvarno nije.
Govorim iz osobnog iskustva i znam da ovo rješenje „pali“. Putem računala OSI može izabrati i dopisnu školu, nekakav tečaj i opća razina pismenosti OSI raste. Dakle ruše se ove prostorne barijere o kojima sam govorila i daleko puno više stvari se rješava nego što sam ih ja ovdje nabrojala.
Isto tako mislim da bi naše škole trebale dopuštati OSI dopisno školovanje, a ne da naši mladi budu prisiljeni odlaziti iz Zadra i iz svojih obitelji uglavnom u zagrebačku Dubravu gdje završavaju nekakva prisilna zanimanja, samo da završe nekakvu školu. Svaka škola bi trebala prilagoditi svoje prilaze za jednu OSI i to sustavno, onako kako se ukaže potreba. Ipak nema toliko puno osoba s invaliditetom da bi odjednom trebalo prilagoditi sve ustanove.
Zasad toliko.
Hvala!
Eto, to je izrečeno i zapisano, a vjerujem da če i biti od koristi kod kreiranja GPDM-a. Sve vas mlade pozivam da se uključite u izradu ovog programa i da sudjelujete na ovim konstruktivnim tribinama. I zahvaljujem GONG-u na pozivima na tribinu, a sljedeća tribina je zakazana u utorak 15.05. u 19,3o u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar na temu " Zapošljavanje".
uff, jedva čekam, tema je više no zanimljiva!!!!!
Post je objavljen 09.05.2007. u 13:17 sati.