Morton1905
11.01.2017., srijeda
Ivan vitez Trnski
 Ivan vitez Trnski. (K slici.) Kad spomeneš Ivana Trnskoga, nehotice valja ti pomisliti na tri dobe naše književnosti, na dobu ilirsku, taj prvi prosnutak našega naroda, gdje mišljasmo, da već stojimo raju. pred vratima, na Bachove doba, gdje smo čamili u paklu njemačkog absolutizma i na najnoviju dobu, gdje bar svojim jezikom slobodnije pisati smijemo. U sve tri dobe naći ćeš na braniku naše književnosti: u „Danici ilirskoj" naći ćeš zanešena mladića, u „Nevenu" mlada muža, u „Viencu" zrela izkušana čovjeka, al svagdje mu zvone žice u slavu roda, za slobodu domovine. Tri vieka je proživio i tri vieka radio, dika je to, kojom se nemože pohvaliti svaki od naših starijih književnika. Trnski je sin školnika, rodjen u Novom Gradu, mjestu belovarske Županije g. 1819. Po smrti otčevoj g. 1830 dodje na nauke u Zagreb, te izuči tu 6 latinskih škola, a poslije svrši u njemačkom: Gradcu trogodišnji tečaj za krajišku upravu. Od godine 1841. službovao je Trnski u banatskoj, banskoj i slunjskoj krajini, kod glavnog zapovjedničtva u Zagrebu kao upravni častnik. G. 1867 posta pukovnikom, a kad bje belovarska krajina razvojačena, posta i velikim županom, al neprijazan Magjara ukloni ga stoga mjesta te se povrati ka krajiškoj upravi, gdje se i sada nalazi. Nu sve nas to manje zanima. Nam Hrvatom važniji je Trnski kao književnik, kao pjesnik. Šifra "I. T." poznata je u našoj knjizi od Gajevih vremena do današnjega dana. "Danica ilirska", "Neven", "Glasonoša", "Naše gore list", "Vienac" od 1869 sve do najnovije dobe, spisi društva "Sv. Jerolima" svjedoci su rada Ivana Trnskog. Pjesma "Oj talasi" ori se za svakim hrvatskim stolom, "Kriesnice" poznate su u svakoj hrvatskoj kući, a tko nezna izim nebrojenih izvornih ponajviše lirskih pjesama klasične prevode Schillerova "Zvona", Puškinova "Onegina" i Bakčiserajskog vodometa, Götheovih i Lermontovljevih pjesama? Rad pjesnika Trnskoga spada ponajviše u lirsko (erotično) i patriotično pjesničtvo, premda je pisao i epskih pjesama i pripoviesti (Dobrašin, Hrvati u Istri, Krajiški Horacijevac, Prepokraćena domaća haljina i dr.) a povrh toga preveo je Trnski mnogo drama i opera za naše kazalište, te tu iztičemo klasični prevod "Sina pustinje". Karakter njegove lirike je ljubak, nježan a forma savršena. Trnskoga ide slava, da se je prvi digo u boj za pravilnost i čistoću hrvatskoga jezika, za korektnost stiha, o čem je obilno u "Viencu" pisao. Načela, koja je on razvio u našoj metrici, moraju nadvladati i evo već sada preotimlju mah, makar ljudi nepjesnici o tom napisali koliko im drago razprava. Trnski će ostat otcem naše metrike. Blizu 40 godina je evo minulo. odkada Trnski pjesnikuje, ljudi nisu se sjetili njegove, dvadeset i petgodišnjice, koju je zaista zaslužio, jer nije ni pod, strogom vojničkom disciplinom zatajio svoga patriotičnoga osjećanja. Nadamo se, da će pobratim Preradovićov, kako je zdrav i jak doživit i petdesetu godinu pjesnikovanja, pa to i od srdca želimo. Onda biti će dužnost naroda, da svomu pjesniku udieli dvostruki vienac i udielit će ga, jer toliko dana, probavljenih u službi naroda, zaslužilo je zaista najmanje toliko slave i dike, koliko ma kakav jubilej ma kakova velika gospodina! s041 Br. 3 4523 Vienac1880 Ivan vitez Trnski Zabavi i pouci Tečaj XII. Uredjuje ga August Šenoa Izdaje dionička tiskara 1880. u Zagrebu Tisak dioničke tiskare. Oznake: Ivan vitez Trnski |
