Morton1905
06.09.2014., subota
Alternativa i alternativna medicina
|
05.12.1998 Alternativa i alternativna medicina Pojmovi Često spominjano intrigantno područje popraćeno "nezgodnim" riječima; "nadriznanost, kvaziznanost, pseudoznanost, paraznanost …" koje “proučavatelji” stavljaju po kapu eufemistične sintagme “rubna ili granična područja”, zaokuplja mnoge ljude, a često je vezana za mnoge prijevare i iskorištavanja naivnih . “Para” prema Klaićevomn rječniku = (pogreška, neregularnost, suprotnost, prekoračenje), a “alternativno” - u zadnje vrijeme se naziva ne samo ono što nije alternativno, već “narodno, drevno, dopunsko, istočnjačko, itd.” Izraz “metaznanstveno” neki rečenu djelatnost proglašavaju znanošću (kako sugerira “meta” koje egzistira “pokraj”, “uz”, ili čak “iznad” prave znanosti. Na kraju postoji i onaj najčešći izraz “rubna” ili “granična” područja znanosti. Ovi su u kompromisu najdalje dotjerali. Ovi su izrazi blagi i nikoga ne vrijeđaju. “Rub” ili “granica” mogu se uvijek shvatiti kao nešto što istovremeno spaja i razdvaja. “Rubna područja znanosti” imaju ne jedno, već dva ruba. Ako prihvatimo da jednim rubom dotiču znanost, drugim se rubopm nužno oslanjaju na mistiku, spiritizam i religijske kultove. Riječi “bavljenje” često ide uz “paranormalne” pojave (bavi se telepatijom, astrologijom, numerologijom, hiromantijiom, …). Paraznanost je vrlo “živa” pa pa se na njoj svako malo pojavi neka nova “misterija”. Riječima “proučavanje” ili “istraživanje” dolaze kao nužna posljedica riječi “znanost”. Jednima i drugima zajedničko je da kod ljudi pobuđuju interes, što vidimo po nizu specijaliziranih časopisa u slobodnoj prodaji, iz kojeg možemo zaključiti da je onih prvih znatno više. Između alternativne supkulture i prave znanosti nema nikakve veze. Znanstvenici Znanstvenike zanimaju ovozemaljski problemi, do kojih mnogim “alternativcima” nije stalo. Oni drže se daleko od “rubnih područja”. Znanstvenici su za većinu ljudi “čudaci”, a alternativci su “omiljene osobe, čudotviorc. Znanstveni rad Znanstveni rad izvan znanstvenih institucija više nije moguć, a postoji i“obaveza” je znanstvenika priopćavanje i sitnih otkrića ostalim znanstvenicima, objavljujući ih u znanstvenim časopisima nakon strogih recenzija, pišući stručne radove, knjige, sudjelovanjem na skupovima itd. Alternativci, ako I znaju nešto o procesu publiciranja i vrednovanja istraživačkog rada svjesni su da ih u tom “delikatnom “ poslu očekuju neke “neugodne” zapreke, pa se tim uhodanim putovima alternativci gotovo nikad ne upućuju. "Alternativci" su najčešće bez titula, i često skloni agresivno obračunati zbog “nekorektnog i nepravednog, arogantnog “ postrupka prema njima, služeći se nestručnim, ali utjecajnim, ljudima da bi se afirmirali, i sakrili svoje neznanje i neobrazovanje. Mnogi makar i podvalom žele biti u središtu pozornosti, a i novci im ponekad ne smetaju. Posljedice raznih “alternativnih teorija” mogu poprimiti opasne razmjere u praksi. Sjetimo se rezultata “teorija” o arijskim rasama, antisemitizmu…Čak i Darvinova teorija već duže od jednog stoljeća nije uspjela udovoljiti ukusu mnogih pojedinaca, koji više vjeruju autoritetu dogme. Nekada smo uzroke bolesti tražili u zlu pogledu, lošem zraku. Do otkrića mikroskopa nismo znali za mikroorganizme, pa prema tome ni za uzročnike niza bolesti. Strpljenje, upornost i domišljatost istraživača guraju nas polako naprijed, korak po korak. Nestrpljivi hoće odgovore odmah, ne shvaćajući znanost kao stalno traženje. Ljudi često kada ne dobiju odgovore odmah ili ih ne razumiju, gube povjerenje u znanost. Svoje povjerenje poklanjaju onima koji imaju spremne odgovore…. U usporedbi s "alternativom" znanost je sporije, ali pouzdanija. Našem složenom tijelu unatoč napretku medicine, ne možemo uvijek pomići. Tu pomoć tada nude drugi. Ne mogu pogriješiti, kažu" Pa tu ni medicina nije ponudila pravi odgovor!". Tada se pojavljuju homeopatija, naturopathija, hydropathija, aromoterapija, chiropractica, i mnoge druge pathije. Često nude kao lijek nešto što je sasvim bez učinka. Tijelo se često samo odupre bolesti, a pacijent ostaje uvjeren u djelotvornost “lijeka” (prehlada). Za vjerovanje u nadriliječnike nisu potrebni argumenti. Niz udruženja koja se bave alternativnom medicinom dokazuje da se ne radi samo o zabavi. Njihova razgranata aktivnost ponekad poprima i mesijanske razmjere s upitnim posljedicama. Među “terapeutima” često su najglasniji oni “odabrani” koji l”liječe” na osnovi iskrenog ili lažnog uvjerenja u svoje “neobične, nesvakidašnje, ili čak natprirodne sposobnosti”. Znajući da većinu bolesti organizam sam zaliječi, “neopasni terapeuti” i ne moraju biti štetni. Problem je potpuno drukčiji kada se pacijenti konačno obrate službenoj medicini, a za izliječenje bude prekasno ili u najboljem slučaju znatno skuplje. Alternativci izgubljeno zdravlje naravno ne mogu vratiti. Nažalost, privremeni optimizam potraje samo toliko vremena koliko je porebno da se zakasni na pravo liječenje. Već prije spomenutu nemogućnost službene medicine da sve bolesti izliieči često se nailazi na vesele reklame i pozive u dnevnom tisku poput ovoga “ Bioenergetičar preuzima slučajeve koji su za klasičnu medicinu neizliječivi. Ponude s kratkim opisom bolesti kao i adresu pod broj…” Ovo liječenje bez liječenja tada postaje pravi biznis. Pojava PC tehnologija povećava uvjerljivost “alternativnih” metoda. Primjer za to mogu biti “Efemeride”, tablice s kompjutorskim izračunom pozicija nebeskih tijela, s pojavom niza kontradiktornih horoskopa… Bijeg u nadnaravno čini se kao bijeg od suhoparnog formalizma u pjesnički doživljaj svijeta. I nehotično, stvara se tako sukob stvarnosti i lirike. Šteta, jer ljepota zalaza Sunca ne bi trebala sprečavati u pokušaju da tu lijepu pojavu shvatimo. A kad je shvatimo, zašto bismo trebali prestati uživati u ljepoti. Postavljamo si pitanje kako je moguće da uz niz zanimljivosti koji nam pruža normalni život postoji toliko interesa za anormalno? Kako je moguće da školovani ljudi, predsjednici i kraljevi velikih država i danas imaju npr. svog astrologa? Navodim neka od objašnjenja; 1. Kulturna nam je tradicija prožeta magijom. Još je daleko doba prosvijećenosti. Znanstvena misao ili racionalno promišljanje pojava je novijeg datuma, tj. otklon je od “pravila” 2. Postoji nijansa nostalgije za dječje doba, kada nam se sve činilo mogućim. Između realnog I zamišljenog nisu postojale nikakve granice. Sklonost maštanju nikada nas neće ostaviti. U krajnjoj liniji svaki čovjek ima pravo na svoje vjerovanje i na svoju zabavu, ma kakva ona bila. 3. Službena medicina nesklona je buđenju lažnih nada kod bolesnika, što mnogi šarlatani uzimaju kao dobru priliku… 4. Surovost života zdravih ljudi često nalazi utjehu i nadu u “rubnim područjima znanosti” 5. Alternativci se često koriste znanstvenom terminologijom (npr. bioenergija) Pretpostavka da se znanstvenici nedovoljno bave “alternativnim znanostima” potpuno je kriva, jer se svaki znanstvenik svakodnevno bori protiv paraznastvenog kroz svoj istraživački rad širenjem znanstvene misli općenito, što sužava polje neznanstvenoga. Znanstvenik je često čudak, excentrik, izumitelj ubojitih oružja, uzročkih ekoloških katastrofa Borba protiv paraznanstvenog vodi npr. CSICOP (Committee for Scientific investigation of Claims of the Paranormal) osnovano 1976. u SAD. Može se pratiti na http:/www. CSICOP. Kolikima je od nas to poznato? |
