Mortal Abyss

I opet ode još jedan dan.... nemrem vjerovati kak vrijeme brzo ide..... a tak bezveze..... sutra pišem fiziku, ispravljam matišu, u četvrtak latinski.... ma ubi se....... s tim da sam danas pisala zadaćnicu iz hrvatskog.... a pazi teme "Ma trjeba se s brjemenom akodomovat" by M. Držić, i "Carpe diem".... i onda ti piši....
Al ovo drugo je ok.... mislim, čemu postoji život i svakakve prilike ak ih se ne iskorištava.... samo kaj je meni problem u tome kaj više nemrem naći ono kaj me usrećuje.... stvarno kad pogledam, npr. danas... dva sata za redom mogla sam raditi kaj sam htela, jer ove iz psihologije nije bilo, a ovaj iz likovnog je malo onak... čudan... kak god bilo, niš ne trebaš delati, on govori non-stop neke, niko ga ne sluša....
Al meni je tak žal takvih ljudi..... za koga i čemu se uopće trudiju..... ima toliko znanja i zanimljivosti za podijeliti s drugima, a niko ni da bi s uhom stepel.... a tip zgleda ko totalna duša od čovjeka....... al kaj ćeš... nemaš volje ni da glavu držiš uspravno, a kamoli da ga onda slušaš....
Da, da se vratim di sam stala, pošto uvijek odlutam s početne misli, htela sam reći da unatoč tome kaj sam bila slobodna, bila sam totalno zarobljena... ne znam dal u toj nekoj svojoj gorčini il nekoj sputanosti, neispunjenim željama, nemogućim ciljevima.... općenito pesimizmu i bezvoljnosti.... i trudim se ponašati normalno, zajebavam se s kim god mogu, a opet... gubim se.... sve mi postaje nekak daleko… ne znam više ništa… u potpunom sam mraku….



I čovjek nekad onda i razmišlja o tome da treba iskoristiti dan, al ja se počinjem pitati kak? Je problem to kaj u zadnje vrijeme delam previše gluposti, pa mi više niš nije zanimljivo ni posebno, drugačije? ne znam više kaj raditi da si ispunim dan... stalno ili slušam neke il spavam il sam na kompu... i to je to...
Al dobro, sad bu došlo lijepo vrijeme, pa bu bilo kaj za delati.... il mi je problem u tome kaj bi laufala okolo, a nemam s kim tu doma.... ne znam.... a možda su mi samo hormoni pošandrcali od proljeća i topline..... who knows... al problem postoji... a kak ga bum riješila....... we'll see.... nadam se uskoro..... a till then ili do nekog sljedećeg puta kad mi se bu dalo pisati neke možda malo pametnije i zanimljivije stavljam vam riječi jedne savršene pjesme.....

Katatonia: Tonight's Music

who could call my name without regretting
who could see beyond this my darkness
and for once save their own prayers
who could mirror down just a little
of their sun

how could this go so very wrong
that I must depend on darkness
would anyone follow me further down
how could this go so very far
that I need someone to say
what is wrong
not with the world but me

who could call my name without regretting
who could promise to never destroy me
tonight my head is full of wishes
and everything I drink is full of her

Hello......... ak hoćete baš iskreno, uopšte ne znam kaj da pišem......... totalno sam bez inpiracije......... a život....... neke stvari su dobre... valjda..... a ima i stvari koje me totalno bacaju u bed, poput nekih ljudi u školi.... i tak........ a nemreš si pomoći..... ali izdržat ću ja to....... naravno.......
Istina, ne bi se čudila da me srce ostavi nakon gluposti koje sanjam..... pazi, sanjala sam neku jebenu invaziju vanzemaljaca.... hello??? I tam smo bili Bašić, Tamara, ja, neki ljudi iz srednje.. ma katastrofa.... i išla sam nekoj kao psihijatrici nekam u podrum... i bežala po nekakvim ulicama kaj su bile onak ful uske (tipa dalmatinskih)...... i dođu mali crveni (s veeelikim crvenim očima).... i s laserima ubijaju sve do čega dojdeju..... U svakom slučaju, scenarij je čini mi se više-manje iz "Rata svjetova"........ i to više nego manje....... i onda se kao zbudim i čujem da budu stvarno došli vanzemaljci.... i vidim da neke crno skriva nebo..... a ja odjednom u crkvi.... i dojdeju oni, daju nam neke ispite da pišemo, veliju nam da nam budu samo zeli neke organe..... a ja ko iz topa: "ja sam vam bolesna... nema koristi".... pa hello??? a zgledali su ko jebeni mnogokolutičavci.... i to s žutim trbuhom i zelenim leđima....... i rogovima..... heh........
Nisam normalna....... a ak ste išta od ovog kaj sam sad napisala skužili.... divim vam se.........

Nego, da ne bi ispalo da sam škrtica, stavit ću vam jednu zanimljivost da si pročitate....... za koju me inspirirala [BuRn], pošto sam vidla da ima post o Egiptu, pa sam se i ja sjetila da sam nekoć našla neke ludo....... ful me zanima kaj budete mislili o ovome....... mislim, nemojte zamjeriti ukoliko se kosi s nekim vašim uvjerenjima... pa ipak su i samo ovo nagađanja.... možda slučajnosti..... a opet možda ipak....... al o tome prosudite sami.......


Da li je Mojsije bio faraon?

Staroegipatski faraon Amenofis IV, poznat još kao Ekhnaton ili Ekhetaton, muž kraljice Nefertiti i otac faraona Tutankamona, naredio je izgradnju grada Akhetatona, oko 1387. g. prije Krista. Grad je podignut na desnoj obali Nila, 450 km sjeverno od Tebe i postao je novom prijestolnicom Egipta. Međutim, iz neutvrđenih je razloga grad nakon nekog vremena iznenada napušten.
Faraon Amenofis poznat je i po tome što je prvi uveo monoteizam, uveo je štovanje boga Atona, sunčevog diska. Aton je u stvari bio stari bog-sunce, Ra, u novoj ulozi. U njegovu slavu Amenofis je i dao izgraditi spomenuti grad, čije ime znači "Atonov horizont". Nakon što je uveo vjerovanje u jednog boga, sagradio grad u njegovu čast te uzeo ime Ekhetaton ("onaj koji se moli Atonu"), Amenofis dolazi u oštar sukob s dotada svemoćnom svećeničkom kastom koja je vjerovala u Boga Amona i čitav niz drugih, do tada uvažavanih božanstava. Nazivaju ga faraonom - heretikom. Jasno, mnogoboštvo pod Amenofisom više nije dolazilo u obzir. Kasnije vjerovanje u jednoga boga uvodi Mojsije, nakon što je na prostor Palestine došao iz Egipta. Za vladavine Ekhnatona zatvoreni su hramovi drugih bogova, oduzeta su imanja svećenicima, konfiscirana su njihova zemljišta i prihodi. Sve se ovo odigralo za prvih šest godina njegove vladavine. Vodio je ogorčenu borbu ne samo sa svećenstvom, jer je zatvaranjem hramova navukao bijes i otpor i drugih slojeva kao što su trgovci i zanatlije, pa čak i pastiri i seljaci, dakle slojeva kojima je profesionalno odgovarao drugi poredak.
Navodno je Amenofis odluku o uvođenju monoteizma donio nakon što je usnuo san među šapama sfinge u Gizi. Nepoznato biće koje mu se ukazalo u snu tražilo je od njega reformu vjere. Ova je promjena prouzrokovala i mnoge druge promjene, odnosno promjene u drugim sferama, npr. umjetnosti koja postaje realistična. Promjene u arhitekturi reflektirale su se kroz prestanak gradnje piramida.

Mnogi postavljaju pitanje je li Amenofis poruku zaista dobio u snu ili je naredbu primio od izvanzemaljskih bića, u što čvrsto vjeruju neki ufolozi. U prilog tome navode činjenicu kako je u vrijeme Ekhnatona bio izražen kult insekata, a navodno su izvanzemaljci, koji su u Egipat posredstvom faraona uveli monoteizam, izgledali upravo kao veliki insekti. Čak je faraon na nekim sačuvanim slikama prikazan s velikim insektom, skarabejem, u ruci. Po ufolozima, taj skarabej sliči na komandnu ploču koju je umjetnik morao negdje vidjeti kako bi je naslikao.
Osim toga, činjenica je da je svećenstvo u vrijeme kulta koji se njegovao za vrijeme Ekhnatona deformiralo svoje lubanje, kako bi sličile na lubanje izvanzemaljskih bića. U hijeroglifima iz Abidosa i Dendere, kao i na slikama u hramu faraona Setija I u Tebi, vide se bogovi koji faraonu pokazuju nekakav spiralni predmet, koji sliči današnjem električnom kolutu za visoki napon. Je li to jedna od izvanzemaljskih tehničkih tajni?
Kolikogod tajnovit bio život faraona Amenofisa IV, toliko je u najmanju ruku i život njegovog nasljednika, sina Tutankamona. Nakon što je 1369.g. prije Krista Ekhnaton umro, na prijestolje je došao Tutankamon, devetogodišnji dječak, koji je zbog svojih godina bio tek igračka u rukama svemoćnog svećenstva. Nepotrebno je naglašavati da su oni odmah nakon Ekhnatonove smrti ponovo uveli stari vjerski sustav. Tutankamon se na vlasti održao samo devet godina. Medicinska istraživanja njegove mumije dokazuju da je umro nasilnom smrću, a pretpostavlja se da ga je ubilo svećenstvo, kako ne bi nastavio Atonov kult. Njegovi nasljednici pobrinuli su se za to da se uklone svi tragovi "heretičkog" razdoblja. Tako je Ekhnatonov grob bio razoren, reljefi u njemu uništeni, a isto se dogodilo s grobovima svih njegovih plemića. Brisanjem Ekhnatonova imena sa svih mjesta na kojima je bilo zapisano, svećenici Egipta osudili su ga na vječno lutanje i nemogućnost upokojenja njegove duše, te su prokleli svakog tko u budućnosti bude prizivao njegovo ime.
Grobnica faraona Tutankamona je prilično čudna jer je izuzetno mala, ali zato prepuna blaga. Američki arheolog Carter i engleski lord Carnavon otkrili su Tutankamonovu grobnicu i u njoj pronašli dva mumificirana fetusa za koja se mislilo da su zameci faraonove djece. Na kutiji u kojoj su pronađeno nije, sukladno tadašnjim običajima, ništa pisalo. Nakon temeljnih ispitivanja, po arheologu Vanderbergu, pokazalo se da se radi o ženskim fetusima, starim između pet i šest mjeseci. Kasnije su te dvije mumije nestale, međutim ostale su kvalitetne fotografije na kojima se jasno vidi da je jedan fetus ljudski, dok drugi ima nesrazmjerno veliku glavu i jako izduženo lice. Ruke i prsti su također bili jako dugački. Prema nekima, ovaj fetus prije sliči izvanzemaljskom negoli ljudskom. Fetusi su preneseni u Kairo, što je učinio sam Carter, ali im se nakon toga gubi svaki trag. I mumija faraona Ekhnatona također je nestala. Mumija jedne od Atonovih svećenica zauvijek je izgubljena kad je potonuo "Titanic", kojim se trebala prenijeti u SAD. Arheolog Vanderberg ukazuje na još jedan misterij vezan za Ekhnatona i njegovog sina Tutankamona. Podsjeća na to da su Carter i Carnavon našli već obijenu grobnicu. Netko je na njoj načinio otvor kako bi mogao ući unutra, međutim, taj je otvor bio toliko malen da bi se kroz njega jedva moglo uvući dijete. To malo biće koje je ušlo u grobnicu nije ukralo blago, ali postoje materijalni dokazi da je iz grobnice nešto izneseno. Na pitanje što je to bilo nema odgovora. Je li se možda radilo o nekakvoj tehnološkoj tajni? U svakom slučaju, onaj tko je ušao u grobnicu i iz nje s nečim izašao, pažljivo je zatvorio otvor. Naknadno je Tutankamonov grob zapečaćen pečatom s ezoteričkom simbolima Šakala i Skarabeja. Postoje indicije da su upravo to bili simboli Ekhnatona i njegovih sljedbenika.
Neki istraživači potpuno su sigurni da je Ekhnatonov "Bog koji sjedi na nečem što podsjeća na sunčev disk", a koji mu se ukazao u snu, u stvari izvanzemaljac. Oni u to vjeruju, kao i u to da je Mojsiju Zapovijedi prenio izvanzemaljac. Zbog velike sličnosti u Ekhnatonovom i Mojsijevom životu mnogi protestantski svećenici i danas smatraju da su njih dvojica u stvari jedna te ista osoba. Je li to slučajno? Neki povjesničari slažu se da postoji dosta činjenica koje govore u prilog tome da Ekhnaton nije umro u Egiptu, a da se opet, nedugo nakon toga pojavio rabin po imenu Mojsije, koji je sam tvrdio da je došao iz Egipta. Je li moguće da je Mojsije u stvari sam faraon Ekhnaton koji se predstavljao lažnim imenom?
Bez obzira na naše vjerovanje, postoji niz podudarnosti: oba su reformirala religiju uvođenjem monoteizma i odbacivanjem mnogoboštva, oba su za to bili inspirirani "odozgo", odnosno učinili su to nakon vizija koje su imali, obojica su neko vrijeme provela u pustinji gdje su postavili temelje monoteizma, a napokon, njihova tijela nikad nisu pronađena! Očito je još da su obadvojica imali sposobnost i znanje da uvjere svoje sljedbenike u ispravnost kulta jednoga boga. Poznato je da je Mojsije držao drvene ploče sa zapovijedima u nekoj vrsti naelektriziranog kovčega koji je "oslobađao iskre" i djelovao poput baterije. To znači da je Mojsije poznavao elektricitet, a poznavao ga je i Ekhnaton. Stari su Egipćani koristili za pozlaćivanje neku vrstu električnih baterija od keramike i bakra. Mnogi ufolozi uvjereni su da je poznavanje elektriciteta poteklo od izvanzemaljaca. Tajnu elektriciteta čuvali su upravo Atonovi svećenici. Neki od njih, kako bi izbjegli osvetu Amonovih sljedbenika, pobjegli su iz Egipta. Ako je među njima bio i sam Ekhnaton, je li ipak moguće da su on i Mojsije ista ličnost?
Zanimljiv je slučaj koji se dogodio jednoj američkoj filmskoj ekipi koja je pedesetih godina u blizini Kaira snimala biografski film o Ekhnatonu, a vezan je na prokletstvo egipatskih svećenika. Prvog dana snimanja, u prvoj sceni, dok su dvije glavne protagonistice pred kamerama govorile: "Mi prizivamo Ekhetatona, mi prizivamo Ekhetatona…" podigla se takva pješčana oluja da se snimanje moralo odmah prekinuti. Te se noći i jednoj i drugoj glumici u snu javio lik Ekhetona. Sanjale su kako se nalaze u hramu ispred njegovog kipa koji oživljava. Jedna je sanjala kako je kip rukom udara posred lica, a druga je dobila udarac u trbuh. Ujutro su obje prevezene u bolnicu, gdje su utvrđene ozljede točno na onim mjestima gdje su u snu dobile udarac! Ekipa je nakon toga pokupila opremu i žurno napustila Egipat.
Danas su podijeljena mišljenja oko toga da li prokletstvo zaista postoji ili je tek smišljena prevara. Gamal Muhtar, direktor Uprave za proučavanje starina u Kairu, upitan za mišljenje o tome, odgovorio je da on u prokletstva ne vjeruje, mada mnogi nastoje pronaći vezu između umiranja istraživača i ploča s proročanstvima iz sarkofaga. Rekao je da se on čitav život bavi istraživanjem grobnica faraona i mumija, a da mu se još nikada ništa nije dogodilo. Dvadesetak dana nakon intervjua i nakon razgledavanja blaga iz Tutankamonova grobnice, iznenada je umro od srčanog udara. Slučajnost?!

Hey........ne znam uopće otkud da krenem......... nažalost nema ničeg dobrog, pa da mogu početi s tim, ali....... snašla se bum.... Da... možda vas zanima kaj je bilo sa Svenom..... jesam se dopisivala s njim... pa čak i vidla jučer s njim u Tropicu.... ali.... ne znam....... mislimda baš i nije prošlo najbolje.... tj. definitivno nije.... pojma nemam na čemu sam....... fakat bi bilo puuno bolje da sam jučer ostala fuckin' doma... iako mi je stari feštal rođendan doma s ekipom, pa bi bilo glupo... al... o svemu tome poslje...

Nego........ da, ima neke...relativno...dobro... bila sam na županijskom iz zemljopisa... i druga sam... a ironija je u tome kaj me prešla ista ženska koja me u 5. razreedu prešla za 1 bod.... i sad me prešla za 1 fuckin bod....... nemreš vjerovati....... a ovak inače mi je bilo super naravno..... mislim, pričala sam s Filipom.... i to dosta... sedel je kraj mene poslje na tom nekom ručku il kak bi se to već moglo nazvati, to kaj je bilo... i tak... počeli smo pričati... svašta smo prevrteli... od profesora, škole, osjena, izlazaka... i onda mi lik veli da ima četiri godine sviranja gitare i da je bil na regionalnom iz košarke..... pa hello??? Bila sam luda za njim i prije toga, a kak sam tek sad..... mislim, vjerojatno ne kužite u čemu je sad tu big deal, al ak neko zna svirati gitaru, šanse da mi se dopadne su 50% veće..... a ista stvar je i s košarkom... a v ovoga sam zatreskana još od prije, i sad saznam da zna ovo obadvoje... mislim... mislim... a naravno, nemam nikakve šanse kod njega, pa mi uopće bezveze išta spominjati više..... i tak......... Tak da mi je taj dan prešel onak fuckin' loše.......

A kaj je bilo jučer........ pa ja se bum bacila s mamutice....... stvarno mi dođe.......... Bila sam na toj jednoj fešti na kojoj je čak bilo 7 ljudi... a u trenutku največe napučenosti se to popelo na čak 8... pa si mislite kak je suuper zabavno bilo.... jedino kaj je bilo dobro je muzika..... bar jedno vrijeme..... dok sam ju ja puštala..... hehe..... a ove kučke su mi potrošile 30 kn na računu..... hello? I to tak da bi žicale okolo prijevoz i da bi ja s Ivanom i Gabi prešla pješice do rotora za kaj nam je trebalo više od fuckin' pol vure, a ove su se ljepo otpeljale u Oroslavje..... mislim, prekrasno od njih... sva sreća pa nam je jedan lik stal i otpeljal nas u Tropic... al nakon kaj smo se jednu vuru smrzavale vani..... a bilo je negde oko 2 v noći.... da, i mi smo pametne pa idemo stopirat u to vrijeme.... al ok je lik kaj nam je stal..... samo kaj je Ivana poslje prešla sama s njim da ju otpelja doma u Bedex... nebi ja.... definitivno nebi..... A u Tropicu....... pušiona totalna..... ljudi ko blata, a niko živ poznat....... a ja nit imala volje za plesati il išta slično, pošto sam se na rođendanu naskakala i navaljala po podu......... Bilo je par ljudi koje bi mi bilo puuno bolje da nisam vidla iz razno raznih razloga, ali...... kad ti nejde, onda ti nejde....... a ko za inat, ovaj put sam išla doma s curama iz Bistrice i to tek u pol 4........

Pa za zaključak....... ne znam opće više kaj da pišem..... mislim.... ne znam..... znam samo da se stalno neke žalim i to vam valjda i na vuha van ide, ali.....can't help it.......
I da... ima jedna super stvar....... mislim, malo je žalosno, ali..... Tajo mi je jučer navršil okruglih 50. godina..... hehe..... Ko bi rekel......... A ne djeluje tak star ja mislim..... istina da nije baš da znam neke tipične pedesetogodišnjake, ali.... ah.. da......

Sretan rođendan tata....... :) I mojoj slatkoj susjedi Josipi sretan današnji 18. rođendan!!!....... jah... blago njoj..... i imendan... naravno....... I sretan svim Josipama i Josipima imendan!!! I rođendan preksutrašnji Doroteji i... nećemo dalje.....Sretan svima rođendan kojima je bil nedavno ili bude uskoro, koji god bil........!!! :)))) Pussach svima.......

P.S. Za sve koji misle da ne pripadaju ovom svijetu.......

Static-X: Mot Meant For Me

You think your smart
your not
its plain to see
that you want me to
fall off
its killing me
lets see
youve got the gall
come take it all

the jury is coming
coming to tear me apart
all this bitching and moaning
come on its on

Im trapped in this world
lonely and fading
heartbroke and waiting
for you to come
we are stuck in this world
thats not meant for me
for me

So what you got
one last shot
it seems to me
that your not needed
come on
its killing me
lets see
youve got the gall

the jury is coming
coming to tear me apart
all this bitching and moaning
come on its on

im trapped in this world
lonely and fading
heartbroke and waiting
for you to come
we are stuck in this world
thats not meant for me
for me

come on, its on (x4)

im trapped in this world
lonely and fading
heartbroke and waiting
for you to come
we are stuck in this world
thats not meant for me
for me

im trapped in this world
lonely and fading
heartbroke and waiting
for you to come
we are stuck in this world
thats not meant for me
for me
for me

Novi dan, novi događaji........ kakvi...? Hm....... ne loši........

Danas je bilo natjecanje iz engleskog..... u 9... recimo..... a to znači da sam trebala doći u Zabok 15 do 8, da bi onda išli u Oroslavje..... a možete si misliti kak mi je lako palo dići se u 5, tj. 6 (jer sam prespavala prvi bus... inače, imam 2 koja mi dođu prije početka nastave), a jučer sam išla spavat u........ hm..... pol 1....... tak negde......... jesam u busu malo pajkila, ali umor ostaje....... no, ne zadugo........ bar nisam više obraćala pažnju na njega....... nego........ kaj bi ja drugo delala negde nego prvo išla provjeriti kakvo je stanje s komadima..... a ima ih u toj jebenoj školi ko blata.... počevši od mog suseda (Tamara, znaš o kome pričam...:)), do svih ostalih koji inače idu s mojim busom, do ljudi koje znam prek Tee, do ljudi koje ne znam otkud poznam, i na kraju do ljudi koje ne poznam........ a u odboru za doček neki Sven....... slatki Sven....... mislim, dečko je fakat simpa........ naravno, opet samo meni, ali....... kaj ćeš..... imam čudan ukus..... i tak..... mi pisali test 2 vure..... i onda u Roses..... bertija, ne........ kam bi drugam..... i tak....... tam sam se sa Sinom natezala oko čepa od malog Stronga (onaj na povlačenje, pošto obožavamo te čepove) pa se sva porezala... imam 5 flastera na rukama....... jadna ja..... i završila na natjecanju 7....... od kojih 11/12.......... ne znam točno..... kaj nije ni loše....... a 7 mi je i najdraži broj, pa....... a što se Svena tiče, ja opet nisam mogla držati jezik za zubima, pa sam pitala neku Jelenu kaj je isto bila u odboru za doček koji je razred i tak....... i ženskica mi se nasmije i veli da mi bu neke sredila....... zakon čovječe......... još se derala za menom s prozora da si zapišem njegov broj........... hehe....... jazz..... i veli da mu pošaljem neke........ i vjerojatno budem........... nemrem....... jednostavno se nemrem kontrolirati........ a ak me to čini kurvom....... uf....... naje.. sam....... s tim da je u pitanju jedna poruka....... nije to ništa..... mislim.........a nije....... to sam si samo zabrijala........ normalno....... a zapravo, sve se bu još vidlo, ne........ kak god bilo, sve budete znali........

I naravno, ovaj dan nemre proći savršeno....... sad mi dojde stara s roditeljskog i počne me zaje... zbog kulje iz njemačkog..... pa hello? ..... Jedna jedina i ona se zgrabila za to ko za slamku spasa i ne pušta.... i još mi veli da moram u petak iti u školu pisat zadaćnicu iz njemačkog..... mislim da.... ono..... baš budem ja nakon kaj dojdem doma u četvrtak oko 9 navečer išla bubat njemački..... da......... ali..... bum se zvlekla.... nemre mi niš kučka jedna....... niš mi ne smela reći jer bum išla direktno k ravnateljici ak bu trebalo........

Vi..... uživajte.... ne.......... nadam se samo da nisam naporna........ a ak jesam..... don't read me....... tak i tak pišem samo gluposti....... drugo ni ne znam....... hehe........ bye....... :)))

Hello........ Here I come again bothering you with my thoughts....... al oprostit ćete mi, zar ne...?

Nego... s čim početi.......? Možda bi bilo pametno... a možda i ne... spomenuti Ivana, al pošto mi upravo svira "Stairway To Heaven"... moram... a napominjem da mislim da sam se pomirila s tim... čak i pjesmu mogu slušati bez da briznem u plač... dobro je... napredujem... svi polako dolazimo k sebi..... tak da... mislim da je to poglavlje pri kraju...

Second of all, jučer nisam išla nikam posebno van, nego naći se s Tamarom.... istina, prije sam mrzila tu ženskicu iz dna duše (znaš to)... ali..... neke se dogodilo.... ne znam točno kaj... al promjenila se... bar mislim... takvom se pokazuje... i fakat je ok sad... sviđa mi se kao takva osoba... ak stvarno jesi postala takva, svaka čast... ak nisi... ubit ću te kaj me opet jebeš... hehe... moram te malo... nego, s nama su išli i njezini "dječaci"... i iskreno, pojma nisam imala da je Baško postal to kaj je... nisam mogla vjerovati svojim očima... filozofira na veliko, ali sve ima smisao, ne blebeće neke bezveze, samo da bi blebetal... natjera te da se zamisliš... kaj se i jesam i moram priznati da mi je dosta otvoril oči... možda potvrdil ono kaj sam si ja otprije sumnjala... bilo da se tiče svijeta i da ti je takav kakvog si ga napraviš, bilo da se tiče ljubavi i veza i da to dolazi samo, bilo da se radi o depresiji.... ne znam, ali fakat... dobar je... a i ti Tamara... thx na postu... Nego... ipak ima jedna stvar s kojom se možda nisam složila... rekli ste da ili si kurva ili nisi...... Ne misliš da možda i u tome postoji neka određena sredina, ko i u svemu drugom... Jer vama je onaj ko išta daje kurva... a kaj je s tim kaj i sam hoćeš...? ... ne znam... jer ak ta sredina postoji, u njoj sam... nisam tak laka kak si neko možda misli... trust me... a ak ne postoji... e onda me već polako strah..... hehe.... da.... a sva sam neka inače zmotana danas....... čudno se osjećam..... ful čudno....... ne neki način sam zadovoljna, pa i sa sobom, a na neki način totalno potištena... možda zabrinuta... da... to je pravi izraz... strah me... pitate se čega... ne znam... možda malo moje prošlosti... sam možda malo skrenula.... ne znam....... kak god bilo... bar znam kaj s budućnosti... mislim... to znam... a e to i bude tak... bumo vidli........



I the last but not least, moram vam se pohvaliti.... ajme kak se volim hvaliti... hehe..... cijeli sljedeći tjedan nejdem u školu... aha... i to u ponedjeljak jer u utorak imam natjecanje iz engleskog... u srijedu jer u četvrtak imam zemljopis... i petak jer u ponedjeljak imam povijest... kak sam pametna... hm... da... koga zavaravam... iako znam da svi mislite "gle štrebsa".... ali.... teško, teško.... mislim... dobro... engleski i zemljopis recimo da jesu moja zasluga... ali povijest... e... dume nemam!!! Pazi fintu... mi na natjecanju, a Mario meni veli sve odgovore... pa hello...? Kužiš... konkurencija sam mu, a on meni sve govori... i tak ja završila druga... on prvi naravno... nemreš vjerovati..... da...
I tak..... vi svi mi lijepo uživajte u školi.... hehe.... I'm mean.... al kaj... moram i ja malo provocirati..... pa... pussach svima...... :))

Hey ppl........
Ne znam kak vama, al meni se sve skršilo... nit mogu uopće ući u stari blog, nit ga uređivati... neće... pa napravih drugog... a kaj sad.....

Nego....... moram da napišem neke o tragediji koja nas je sve slomila... Ne znam iskreno kaj bi pisala, jer... ne znam... Nikad ne bi pomislila da bi on mogel napraviti tak neke... Nisam se družila s njim, ali svejedno ne mogu si još uvijek utuviti u glavu da je on bil kadar napraviti tak neke... Uvijek je bil tak normalan... Jednostavna i vedra osoba... Bar koliko sam ja primjećivala...... A kaj se samo negdi događalo u njegovoj glavi da ga je natjeralo da skoči sa 20. kata...? Jednog šesnaestogodišnjaka kojeg je tek čekal život... Život koji je bacil niz vjetar ko ispisan papir... A naprotiv, toliko se toga još na njemu dalo napisati... Toliko je još mjesta bilo... Toliko se toga dalo postići... Koliko je negdi patil i kaj je proživljaval...? Kaj se to prelomilo u njemu da je smatral smrt rješenjem...? Ne znam... niko ne zna... nikome nije jasno... svi se pitaju u uzaludnoj potrazi za odgovorima, za nekim rješenjem... Ko je kriv...? Ne zna se... A svi se krive... Užas... A trebal je misliti i na ljude okolo sebe i koliko bi njegov postupak njima napravil život težim... Kak je sad samo njegovoj sestri koja je odrasla uz brata kojeg sad nema...? Po njegovom izboru... A da se bar nekome povjeril... Za sve postoji rješenje!!! Pa di onda izabere baš ono najgore... Kakva je korist od smrti...? Dok si živ boriš se... možda je po jednoj strani glupo živjeti, jer kaj... rodiš se, mučiš se i na kraju ovak il onak završiš s druge strane... Ali ono kaj čini život vrijednim borbe su oni kratki trenuci sreće spram naizgled vječitog truda, boli ili muke... Ti trenuci su ono za kaj se vrijedi boriti... A sad, zake je Ivan od toga svega odustal tak lako... stvarno niko ne zna... al opet, to je njegov izbor, i koliko god ga ne opravdavamo, moramo ga poštovati... jer to je jedino kaj još možemo... Samo se nadam da sad ima ono kaj je mislil da na zemlji nema ili ne može imati... Da je našel mir i zadovoljstvo... Svoj put u nebo...... A na papiru su ostale zapisane riječi koje budu zauvijek ostale u našim srcima, jer to je bil njegov život... Koliko god možda kratak ili tužan, nama uvijek vedar i neizmjerno značajan...

Marija... Drži mi se... Our Lives Must Go On... I'm sure that's what he would wanted...

Guns 'N' Roses: The Show Must Go On

Empty spaces - what are we living for
Abandoned places - I guess we know the score
On and on, does anybody know what we are looking for...

Another hero, another mindless crime
Behind the curtain, in the pantomime
Hold the line, does anybody want to take it anymore

The show must go on,
The show must go on
Inside my heart is breaking
My make-up may be flaking
But my smile still stays on.

Whatever happens, I'll leave it all to chance
Another heartache, another failed romance
On and on, does anybody know what we are living for?

I guess I'm learning, I must be warmer now
I'll soon be turning, round the corner now
Outside the dawn is breaking
But inside in the dark I'm aching to be free

The show must go on
The show must go on
Inside my heart is breaking
My make-up may be flaking
But my smile still stays on

My soul is painted like the wings of butterflies
Fairytales of yesterday will grow but never die
I can fly - my friends

The show must go on
The show must go on
I'll face it with a grin
I'm never giving in
On - with the show -

I'll top the bill, I'll overkill
I have to find the will to carry on
On with the -
On with the show -

The show must go on...



Ivane, we'll never forget you...