Marketing
Stairway To Heaven
Hey ppl........
Ne znam kak vama, al meni se sve skršilo... nit mogu uopće ući u stari blog, nit ga uređivati... neće... pa napravih drugog... a kaj sad.....
Nego....... moram da napišem neke o tragediji koja nas je sve slomila... Ne znam iskreno kaj bi pisala, jer... ne znam... Nikad ne bi pomislila da bi on mogel napraviti tak neke... Nisam se družila s njim, ali svejedno ne mogu si još uvijek utuviti u glavu da je on bil kadar napraviti tak neke... Uvijek je bil tak normalan... Jednostavna i vedra osoba... Bar koliko sam ja primjećivala...... A kaj se samo negdi događalo u njegovoj glavi da ga je natjeralo da skoči sa 20. kata...? Jednog šesnaestogodišnjaka kojeg je tek čekal život... Život koji je bacil niz vjetar ko ispisan papir... A naprotiv, toliko se toga još na njemu dalo napisati... Toliko je još mjesta bilo... Toliko se toga dalo postići... Koliko je negdi patil i kaj je proživljaval...? Kaj se to prelomilo u njemu da je smatral smrt rješenjem...? Ne znam... niko ne zna... nikome nije jasno... svi se pitaju u uzaludnoj potrazi za odgovorima, za nekim rješenjem... Ko je kriv...? Ne zna se... A svi se krive... Užas... A trebal je misliti i na ljude okolo sebe i koliko bi njegov postupak njima napravil život težim... Kak je sad samo njegovoj sestri koja je odrasla uz brata kojeg sad nema...? Po njegovom izboru... A da se bar nekome povjeril... Za sve postoji rješenje!!! Pa di onda izabere baš ono najgore... Kakva je korist od smrti...? Dok si živ boriš se... možda je po jednoj strani glupo živjeti, jer kaj... rodiš se, mučiš se i na kraju ovak il onak završiš s druge strane... Ali ono kaj čini život vrijednim borbe su oni kratki trenuci sreće spram naizgled vječitog truda, boli ili muke... Ti trenuci su ono za kaj se vrijedi boriti... A sad, zake je Ivan od toga svega odustal tak lako... stvarno niko ne zna... al opet, to je njegov izbor, i koliko god ga ne opravdavamo, moramo ga poštovati... jer to je jedino kaj još možemo... Samo se nadam da sad ima ono kaj je mislil da na zemlji nema ili ne može imati... Da je našel mir i zadovoljstvo... Svoj put u nebo...... A na papiru su ostale zapisane riječi koje budu zauvijek ostale u našim srcima, jer to je bil njegov život... Koliko god možda kratak ili tužan, nama uvijek vedar i neizmjerno značajan...
Marija... Drži mi se... Our Lives Must Go On... I'm sure that's what he would wanted...
Guns 'N' Roses: The Show Must Go On
Empty spaces - what are we living for
Abandoned places - I guess we know the score
On and on, does anybody know what we are looking for...
Another hero, another mindless crime
Behind the curtain, in the pantomime
Hold the line, does anybody want to take it anymore
The show must go on,
The show must go on
Inside my heart is breaking
My make-up may be flaking
But my smile still stays on.
Whatever happens, I'll leave it all to chance
Another heartache, another failed romance
On and on, does anybody know what we are living for?
I guess I'm learning, I must be warmer now
I'll soon be turning, round the corner now
Outside the dawn is breaking
But inside in the dark I'm aching to be free
The show must go on
The show must go on
Inside my heart is breaking
My make-up may be flaking
But my smile still stays on
My soul is painted like the wings of butterflies
Fairytales of yesterday will grow but never die
I can fly - my friends
The show must go on
The show must go on
I'll face it with a grin
I'm never giving in
On - with the show -
I'll top the bill, I'll overkill
I have to find the will to carry on
On with the -
On with the show -
The show must go on...
Ivane, we'll never forget you...
Post je objavljen 09.03.2006. u 20:18 sati.