Marketing
Naslov
I opet ode još jedan dan.... nemrem vjerovati kak vrijeme brzo ide..... a tak bezveze..... sutra pišem fiziku, ispravljam matišu, u četvrtak latinski.... ma ubi se....... s tim da sam danas pisala zadaćnicu iz hrvatskog.... a pazi teme "Ma trjeba se s brjemenom akodomovat" by M. Držić, i "Carpe diem".... i onda ti piši....
Al ovo drugo je ok.... mislim, čemu postoji život i svakakve prilike ak ih se ne iskorištava.... samo kaj je meni problem u tome kaj više nemrem naći ono kaj me usrećuje.... stvarno kad pogledam, npr. danas... dva sata za redom mogla sam raditi kaj sam htela, jer ove iz psihologije nije bilo, a ovaj iz likovnog je malo onak... čudan... kak god bilo, niš ne trebaš delati, on govori non-stop neke, niko ga ne sluša....
Al meni je tak žal takvih ljudi..... za koga i čemu se uopće trudiju..... ima toliko znanja i zanimljivosti za podijeliti s drugima, a niko ni da bi s uhom stepel.... a tip zgleda ko totalna duša od čovjeka....... al kaj ćeš... nemaš volje ni da glavu držiš uspravno, a kamoli da ga onda slušaš....
Da, da se vratim di sam stala, pošto uvijek odlutam s početne misli, htela sam reći da unatoč tome kaj sam bila slobodna, bila sam totalno zarobljena... ne znam dal u toj nekoj svojoj gorčini il nekoj sputanosti, neispunjenim željama, nemogućim ciljevima.... općenito pesimizmu i bezvoljnosti.... i trudim se ponašati normalno, zajebavam se s kim god mogu, a opet... gubim se.... sve mi postaje nekak daleko… ne znam više ništa… u potpunom sam mraku….
I čovjek nekad onda i razmišlja o tome da treba iskoristiti dan, al ja se počinjem pitati kak? Je problem to kaj u zadnje vrijeme delam previše gluposti, pa mi više niš nije zanimljivo ni posebno, drugačije? ne znam više kaj raditi da si ispunim dan... stalno ili slušam neke il spavam il sam na kompu... i to je to...
Al dobro, sad bu došlo lijepo vrijeme, pa bu bilo kaj za delati.... il mi je problem u tome kaj bi laufala okolo, a nemam s kim tu doma.... ne znam.... a možda su mi samo hormoni pošandrcali od proljeća i topline..... who knows... al problem postoji... a kak ga bum riješila....... we'll see.... nadam se uskoro..... a till then ili do nekog sljedećeg puta kad mi se bu dalo pisati neke možda malo pametnije i zanimljivije stavljam vam riječi jedne savršene pjesme.....
Katatonia: Tonight's Music
who could call my name without regretting
who could see beyond this my darkness
and for once save their own prayers
who could mirror down just a little
of their sun
how could this go so very wrong
that I must depend on darkness
would anyone follow me further down
how could this go so very far
that I need someone to say
what is wrong
not with the world but me
who could call my name without regretting
who could promise to never destroy me
tonight my head is full of wishes
and everything I drink is full of her
Post je objavljen 28.03.2006. u 20:13 sati.