Tekst

17.08.2012.

Ti želiš tekst. Lagan, svijetao, voljko deranje iz sveg glasa,
a radi se o momentu kroz koji se prolazi,
raspoloženju.
Tvrdi, crni, hartija tekst koji bi mogao opiti mjesto sebe.
Na tim mjestima udomaćuju se djevice.
Ispričaj im svoj tekst,
svoju priču.
Reci: Dođite čudesa, gola bar jedanput.
A čudo te čudom gleda,
kao one niti koje niz bedra sipaš u grlo.
Da spališ svaku pomisao na trenutak nakon kojeg se nestaje u bojama.

Stanujem


suton photo kodbakenaselu052.jpg



Stanujem u ulici kruga.
Daljine...
na par staza prije početka.
Tako brojimo prag.
Kao djeca,
24 sata konfeta i daljine,

pa te neću pitati:
Čije je ovo live- lice.
Okrenem odraz na drugu stranu.
Nek se veseli u letu, u snijegu koji će doći kad popusti val u sljepočnicama.

Pokucaj,
otvorit će ti blagonaklono,
kao kad čovjek sebi daruje puža,

kao uspavanka.
Prođe
nogom preko svitanja.

Opet ti, otrgana

Običava doći.
Tek da me obiđe.
Ja joj kažem gledajući ustranu: Opet ti!
Nisam ja! -opravdava se.
Uvijek sam drugčija.
Ti si obična!
A sve sam prešutio, svaku vezu s Običnim.
Oni običavaju razmišljati dalje od onog što nisam rekao.
Ispratio sam te.
Niz ulicu je potekla crveno ukuhana žudnja
koja me podsjeća na pekmez od jagoda.
Nisam probao.
Niti te znao tako običnu, obećao sam si.
A ti si odlučila podnijeti moje priznanje.
Kao obično stanje.
Kao kad odlaziš,
iako znamo da mi godi kad se pojaviš zelena, umazana u okus peteljke.

IZBOR

je most,
trag stranca u kojeg si uperio pogled,
kao u rijeku snenu sjetnu...
u zvuku koji golišavim koracima odnosi poznanstva.
Bez kajanja,
bez trenutka koji bi obuzdao tekst
ovdje
u vodi
u grančici,
na vrpci ili
vrtuljku.
U mreži.
Filmu bez hica
koji bi bio dovoljno hrabar da odjavi život.

TRAGOVI

12.08.2012.

Ako me nitko ne bude tražio,
kada me otkriju,
znat ću da sam napravila pravu stvar.
Da me nitko nije volio toliko da me ne može opet zavoljeti.
I da su svi moji prisni dvojnici konačno pronašli svoj identitet.
Ne bih htjela ostati dužna,
ne bih trebala biti kriva,
ne bih trebala ništa od onog što očekujem.
Pa ipak ću,
i opet ću,
i zauvijek u krugu čekati na onog koji me nikada neće naći,
a sve samo, sve samo da me ne bi ponovo
-volio toliko da me može opet zavoljeti.

Sljedeći mjesec >>