je most,
trag stranca u kojeg si uperio pogled,
kao u rijeku snenu sjetnu...
u zvuku koji golišavim koracima odnosi poznanstva.
Bez kajanja,
bez trenutka koji bi obuzdao tekst
ovdje
u vodi
u grančici,
na vrpci ili
vrtuljku.
U mreži.
Filmu bez hica
koji bi bio dovoljno hrabar da odjavi život.