morska osa

NEPOZNATI

Uvijek jedan ide,

drugi ostaje.

I tako dogodine.

Kad sjena postane klopka,

ovaj prethodni joj umakne.

Znam taj dvojac.

Intimni red i mir. Prisni kao vukovi siti gradova.

Na predvorju kolovora smišljaju kako se sresti bez rastanka.

Istrgnula sam posljedice mimoilaženja.

Sve je ostalo na razgovoru.

Simbioza idiota, da.

Uostalom, dvojica su uvijek previše.

Dok je jedan, grije me kao životinja.
Ona jedina može dočekati jutro u naručju nepoznatog.