morska osa

Marx nije pisao o činjenici
da pametna žena i velike dojke
cicaju na malo sirovi kapital,
najveći resurs u svim elektroničkim oblicima 21. st.
Zato se više i ne bojim za sebe
kao nekad dok sam čitala,
misleći da su likovi iz literature stvarniji od stvarnosti.
Sada kad mi jasno da su muda ženskog roda
perspektiva je daleko širokogrudnija.

** Jako dobro dupe

Nadareni muškarci su najčešće licencirani,
a žene nerijetko one za čijim dupetom uzdišemo
s kraja tridesete dekade
kao za svojom družicama u prvim danima.

Tko bi rekao za tu malu!- veli jedan u birtiji,
počeše se po desnoj obrvi,
srkne gutljaj i nestane u dupetu osamnaestogodišnje zelene vile
za koju mišljaše da je ravnih obraza kao Slavonija.

SESTRO, BRATE,

majko!
Dani Boga
na mjestu oguljenih koljena.

MORA DA POSTOJE NEKI DRUGI ŽIVOTI

Mora da postoje neki drugi životi,
neke duge pruge, nepoznate.
Mora da postoje.. da se sreću ruke,
da ruke rastu, da se sastaju.
Mora da usne govore neke druge riječi,
e da smo pametniji, pa ih možemo reći..

Pjesma mora poginuti po stotinu puta,
vatra mora ugasnuti za žar rijetkih svijeća,
i ptice što gaze oblake, a takvih ptica ima,
nisu jedine tvoje oko zaslijepile.
Pa nek otplove vaše zajedničke suze samo sa tvojih vjeđa,
jer ipak, mora da postoje neki drugi životi,
dok se Medardo vraća kući srca i ne zastajkuje.

PONEKED NI JA NE ZNAM ŠTA OVO SVE ZNAČI.

PRIPISALA SAM TI STOTINE OSOBINA,

PA SE ONDA IGRAM U NJIMA,

KAO DIJETE U KULI OD PIJESKA.


PRILIJEPILA SAM TI MNOGA SVOJA IZMIŠLJENA LICA,

I ŽIVIO SI U SVIM GRADOVIMA KOJIH NIKAD NIJE BILO NA TVOJOJ ADRESI.

IPAK, MAĐIONIČARI SA SRUŠENIH ZIDINA

ZNAJU DA JE KRAJ PREDSTAVE,

I KAD SU PUBLICI JOŠ UVIJEK ZLATNE OČI OD ČEKANJA.

8. 8. 2007.

MAHNI PTICO,
JAVI KOLIKO OČIJU IMA JUTROS NA LEĐIMA PLAVIH RIBA,
I GDJE JE TO SUNCE KOJEG DUGO VEĆ NEMA,
KAO NI PRIJATELJA.

SVE SU IGRE NA SREĆU VARALE,
I SVI TEBI VAŽNI LJUDI I ONI KOJI SU TE VOLJELI.
SVE JE TO NAČIN OD TVOGA NI MALO BOLJI,

STOTINU JE PUTA GORI.

MAHNI MI JEDNOM, ILI DVAPUT.
JAVI
DOBRE VIJESTI,
JAVI
DA NE ČEKAŠ KAO JA,
DA NISMO NIKAD BILI DVOJNICI.
I BIT ĆE MI LAKŠE,
JER MOJ NAČIN NIJE OD TVOG NI MALO BOLJI,

STOTINU JE PUTA GORI.

9. 8. 2007.

Gle, onaj koji pada.
Misliš da si ti,
a nisi jer ne možeš
biti manji od malih.
I kad si sitan kao zrno proviđenja si.
Jer gle, onaj koji pada
raste kad ga ne gledaš.
I to nisi ti,
u nijednoj varijanti,
niti u jednoj nijansi svog takozvanog pada.
I gle sebe kad gledam,
i gle oni koji gledaju,
i gle mi u svijetu nas
koji pada.
A svi tek meteori sa milimetar sjaja u oku
koji se gasi kad pomisliš
da je ijedan na ovom planetu
onaj koji pada.