morska osa

Zatim te vodim u suglasja Save.
Luč vode odapne iz grudiju plamteću tišinu
kišnog pokrivača.

Dok predeš žito ramena,
plačna ptica daruje nam rosu.
Na otoku nježnosti san jutra. Jednostavni vid gole kože.
Dovršena staza za ljubavnike.

Uzdah neki, prisiljen da odgovori;
Kad te stisnem slomim bedeme
kojima si okovala moje ime.

Potpisali smo miris,
ljepotu povjerenja,
nečujne maćuhice koje te grle.

Drevna svjetlost


U njenom čednom trbuhu
jeka udisaja,
oklop kiše
na kaotičnom forumu prošlosti.

Punašna prtljaga gospodične M.
pregrada je obrva ruže,
da kolone ljubavnika
ne nasrnu mrtvoj pjeni ususret.

Drevna svjetlost maslačka
odjeva se mudrošću brodolomaca.
Nada pritom ima oblik zvona
i zato naga daje nužnosti dva smisla.












Nesanica svile

Voljela bih hodati po zapaljenom proplanku,
jedući obrok zelenih polja.
Slegnula je ramenima: Večer je takva besmislica!

U evanđelju je skriven
kratak vijek visina.
- Zato hoću da modra mreža plamti!
Zapovijedi mi krvoproliće oblačnih datuma.

U atriju je svilu množila
cvijećem koje pjeva,
grmljavinom koja sviće
u krilo stasitog Dunava.











Dolazak kraljice

Egipatske plesačice pod žutim granjem
vjeruju u baklje.
Grimiz fortune, instrumentalne rečenice.

Naslov je brdo
s kojeg ću se spustiti do tvojih papučica.
Odigraj me olakšanjem,
prehlađenim brbljanjem,
košarama zakašnjelih uspomena.

Istakni oči.
Od njih podrhtavaju oprane plahte prvih stihova.
Tamnoputa Lolita u pamuku.
Kraljica koja dolazi.











Salon

Sumnjivo popodne. Miris bukovine.
Udaješ se?
Šalice su nevažne kćeri nosača.
Žubori čaj. Ozračje gladijatora.
- Salutirate mom struku?
- Vraćam se.
- Do zida?
- Do zida.
Ne bavim se truplom povijesti, ona reče.
Vaša uniforma ne pristaje mom licu.















Hodnik

U hodnicima slijedim predmete ljubavi.
Naprimjer, vaša maramica, šal, rukavice.
Pobožna zadovoljstva tijela.
A kako bi u hodniku dugu
pretvorili u primjer kulture?
Nego brojeći preostali ritam
posljednjih posjetitelja.
Možda, kišobran s cvjetnim uzorkom.
U zoru miss M. tek razodijeva kaput.
















Spavaća soba

-Tako mi je drago što si došla.
Jer je dosadno kao u knjizi izlaska.
Treba izdržati potopljene željeznice.
Igračke koje stoje u prahu.
Nepomične prste koje plivaju
prema obali.

- Pričajmo, iako odlutam u vatru, katkad.
Žalosna si kraljice?
- Ne ljubi moju prijestolnicu.
- A posvetu?
- Usnama ih uglazbi u razdvojenost.

Pomast rijeke, zvuk jesenjeg otrova
noću će zlato odnijeti u progonstvo.
- Pratiti će ga?
- Ako je sam, dvije vojske će se uvijek približavati starim mjestima.

Vrisni onda sada. Moram isklesati nakit tvoje želje.
Muško sam, zahvaljuješ mi bedrima naslijeđa.
Kao gola zmija ludila.
U biblioteci neovlaštenog prijevoda.



Podrum

Zabačeno prezime pohranjene misli.
Pisanje mokre ruke.
Majka, kao i uvijek, izgovara:
Oženjeni ne ljubi sa strane!
Pletenice naziru ljubavnike bez razloga.
Elegantna suza, nauljen potez nokta po kičmi.
Snubio te u podnožju.
Klicao pobjednički, uhvatio noge.
Marina, skini kaput!
















A imala si i jezero

Ljudi su te oborenih glava
dozivali prema Sjeveru.
Tužni mirisi cementa,
opomena stanovnicima čudesnih prizemlja.
Mađioničar vode stigao je
pred najveću poštu, čekao te.
Okupaj se, nespretno izbjegni dodir.
Prodavači novina će tvoje ime pridružiti književnicima.
Jer si nosila neprijateljsku svitu, smjelu slutnju uglova,
korak mimo ramena, Edith Piaf, ogrtač svile za usnama.
Pokušaj biti sveta,
vidik pustinje, njegovanje žetve,
blagoslov prvog jecaja
za sve mladiće koji sjeme daruju vodi.