četvrtak, 28.09.2006.
Blah
|
Puno grešaka (bar mislim), nemam vrimena ispravljati, uživajte. I opet nije baš dugo, ali to je Luka "Smetalo" Sabo kriv
 OK, shvaćam zašto smo se morali ustati u sredini noći. Shvaćam i zašto smo se morali provlačiti na prstima kroz vlažnu šumu, sa prokletim vilinskim svjetlom svugdje unaokolo. Ali zašto, zašto moramo sjediti zgrčeni u kaljuži koju je Cloud uporno zvao grmom? A sve to zbog dvojice luđaka koji u polovici ljeta hodaju u čudnoj, i prilično prevrućoj, odjeći. A i prate nas već neko vrijeme. ''Cloud.'' ''Tiho.'' ... ''Cloud, važno je.'' ''Merline, šuti.'' ... ''A ako ti pokušavam reći da ona dvojica koju mi, kao, gledamo na spavanju, zapravo stoje iza nas?'' ''Pa... zašto mi to nisi prije rekao?'' ''Jer si rekao da šutim.'' ''Ovaj... Jeste li gotovi, kralju?'' Dubok glas. Neki režeći prizvuk. Podsjeća na doma. Polako se okrenemo. Ok, ovi likovi imaju crevene oči. A koliko vidim i rogove. A ispod su vjerovatno i krila. Definitivno od doma. Mislim da ću požaliti ovo. ''Znate li vi tko sam ja?'' ''Da, kralju.'' ''Znači da me namjeravate odvesti u Dvore Kaosa?'' ''Da, kralju.'' ''Pa, možete pokušati. Ali mislim da klinac pokraj mene ima nešto protiv. Cloud?'' Cloud izvuče Ifija, pa zastane. '' Nemaš problema s tim?'' ''Ne.'' ''Onda dobro.'' Ifi se zapali. ''Cloud, samo sekundu.'' Cloud stane. ''Kojoj Kući služite?'' '' Kući Cedric, kralju.'' ''Naravno, kako nepažljivo od mene, Giorgi je uvijek imao najbolje lovce. No, hoćete li skinuti tu neudobnu odjeću?'' ''Naravno, kralju.'' Skinuli su putnu odjeću. A ispod nje je ostala odora Kuće Cedric. Giorgi je uvijek govorio da sluge trebaju dobro izgledati, jer to govori o snazi njihova gospodara. A odjeća Kuće Cedric je oduvijek bila najbolja. ''Ovo će biti zanimljivo. Cloud, tvoji su.'' Cloud skoči naprijed, i zamahne prema lijevom lovcu. On se izmakne, i zareži na Clouda. Lovci su stvorenja napravljena od kamene lave, u koje je upleteno nešto što ih veže za stvoritelja. A takva tijela se naseljavaju duhovima s one strane Vela, koji ih animiraju i daju im život. Iako, Cloudu to baš i nije od pomoći dok oba lovca pokušavaju pronaći put do njegovog grla. Cloud se brani, odbija njihove napade, skače u stranu, zastaje. ''Merline, zašto mi nisi rekao da su oni demoni?'' ''Pa, tehnički i nisu.'' ''Dobro onda.'' Skače i prolazi ispod oštrice jednog od lovaca, i probada ga kroz trbuh, okrečući mač prema gore. Lovac pada na koljena, Cloud izvuče mač, i gurne lovac na pod, okrečući se prema drugome. ''Osjećat ću se loše ako ovo ne kažem, pa: Dajem ti priliku da se predaš.'' Osjetim potrebu da se umiješam. ''On to ne može napraviti.'' ''Kao što moj kralj kaže , ja to ne mogu napraviti.'' ''Onda, nemam izbora.'' Cloud krene lagano prema lovcu, koji ga je čekao podugnute sjekire. Nakon dva koraka, Cloud podigne Ifija, i kaže: ''A sad umireš.'' Bacio se naprijed, i prema gore, prošavši pokraj lovca. Kad je doskočio, lovac je ležao na podu, glave podno nogu. Krenem prema njemu. ''Svaka čast Cloud, svaka čast.'' ''Merline, pomozi mi zakopati tijela.'' Stanem. ''Zašto?'' '' Jer im dugujem to. Njima, i svom osjećaju časti.'' '' U redu mali, shvaćam. Ti kopaj, ja moram osloboditi duhove ovih tijela.'' Cloud se okrene, i ode po lopatu. A ja se počnem pripremati za dugu noć s duhovima Vela. |
utorak, 19.09.2006.
dum, dum, DUM! Nova pričica!
|
Evo strvinari natjerali ste me na rad!
 Ne da mi se prepisivati, pa je pričica nešto kraća Ali drugi put će biti duža, časno pionirska!  U Ignisterru, 3. Solisovog okreta Nisam htio da se ovo dogodi, nisam to očekivao. Mislio sam... mislio sa da se neće promijeniti, bar na ovako. Da će ostati... poznata. Sad ne znam kako da se ponašam, jer se bojim da ću te naljutiti. Daj Aleena, zašto moraš biti tako komplicirana?! Prije, prije je uvijek bilo lako, prije sam uvijek znao što mogu reći, znao sam na što se smiješ... a na što me mrziš. Prije sam mogao biti nasmijan i bahata budala, onda si ti bila... zabavna. Sad, sad moram paziti što govorim, tjeraš me da budem... ozbiljan. Vrijeme je da ti dokažem da i dalje stvaram svoj svijet. "Merline, ulovio sam doručak!" Cloud. Odlično, ogladnio sam. Ali ne bih ja bio ja, da ne... "Kako se možeš derati u rano jutro?! Sunce je tek izašlo, ti kuglo krzna sa zubima! NIsam se još ni umio!" Cloud se nasmije. "Merline, ti si ustao prije sunca, pokušavajući uhvatiti tvora i staviti mi ga u krilo." Gle ti njega, vidio me. Mislio sam da spava. Razvučem lice u osmijeh. "Dobro klinac, 1:0 za tebe. A sad što je s tim doručkom?" Cloud se nasmije: "Pa, ako si gladan imam ovdje dva riija." Zašto se ovako čudno smije? Nekako... podmuklo? Ne sviđa mi se ovo. "Znam da ću požaliti, ali što su riiji?" "Samo gušteri, Merle," pruža ih da vidim, smijući se. "Zašto se onda smiješ? Spremaš mi nešto, zar ne?" "Ne brini, Merle. Ne spremam ti ništa. Hoćemo jesti?" Klinac mi sprema nešto. Ali mislim da znam što. Ipak sam ja prvak Kaosa u psinama. Heh, čak ni Luci mi nije bio ravan. " Dobro klinac idemo jesti." Začini su u mojoj torbi. "Ali ako nađem tvora u torbi, nahranit ću te njime." Nego što, pogodak. Problijedio je kao da je vidio demona. A gle slučajnosti, pa ja i jesam demon! "Ovaj, Merline?" Nasmijem se. Sad će reći da će se on pobrinuti za doručak. "Da mali?" "Pusti mene da sredim doručak?" "Naravno mali. E da, neka to bude 1:1." Cloud prasne u smijeh. " Naravno Merle, ako ti tako kažeš." |
