Mors Imortallia

...jer obožavam vatru i mačke.

Dakle, ovo je trebao biti post o Helloweenu, ali zbog određenih razloga, nije.
Ja sad idem negdje van, da zaboravim ovo, a vi se pretvarajte da je ovo Helloween post, sa puno mačaka, i duhova, i lijepih teta s bundevama.
Večeras ću piti za vas. Cheers!

Da, znam, kratko je, bla, bla, bla...
Ali nije ni zamišljeno kaonešto dugo, pa, tko vas **** (šljivi )
O da, skoro zaboravih, posveta Noni, jer mi je (praktički napisala kraj. Fhank yhou vhery muchh.

Kao ljepotica i zvijer. Samo što je ona bila zvijer. Upoznao sam je u krivo vrijeme, na krivom mjestu. Ali ne vjerujem da bi bilo drukčije. Ali opet, više ne vjerujem u ništa. Od onda...
Prvi put sam je vidio na Zemlji, za vrijeme Godišnje Bitke, u kaosu Promjena, u zemlji u kojoj su heroji bili poput bogova, a žene poput muza. U zemlji u kojoj vino i med teče kao voda, a zemlja je bogata i rodna. U zemlji u kojoj se ratovi vode svaki dan, a pjesme za umrle se pjevaju svaku noć.
Vidio sam je u hramu neke njihove božice, odjevene u zlato. U hram smo ušli za dvoje Starih Anđela, ja, i još petorica njih. Pogriješili smo, gadno. Oni su bili Stari Anđeli, a mi, mi smo bili mladi, neiskusni, u prvoj bitci. Pobili su ih. Bez trunke žaljenja. Meme su ostavili da krvarim, na podu tog hrama, ispod kipa zlatne božice kojoj nisam znao ime. Zadnje sto sam vido pirje nego što sam se onesvijestio je par zlatnoplavih očiju iznad mene.
Probudio sam se u noći, u krevetu, u sobi punoj ranjenika. Svugdje oko mene smrt, ljudi koji neće preživjeti ovu noć. A svugdje oko njih, kao vile u bijelom, pokušavajući pomoći, olakšati bol, ali nemoćne da učine ništa, pokraj sestre Smrti.
Tad sam je prvi put vidio, tad, dok je vadila strijelu iz ranjenika u krevetu pokraj moga, tad sam je prvi put čuo, glasa poput pjesme među krikovima umirućeg, i tad, tad sam joj prvi put čuo ime. Palada, po nekoj božici. Prišla mi je, sjela na rub kreveta, ruku još krvavih od mrtvaca u krevetu pokraj moga.
Znala je da nisam čovjek, ali... nije joj smetalo. Pričali smo, tih dana, puno. Neću, ne želim o tome. To je samo moje, ona, ona je... moja... Ostao sam tamo dugo, predugo. Ne znam, možda sam pogriješio, ali tad, tad nisam tako mislio.
Došla je nova Bitka. A ja sam se odlučio boriti za ljude, odlučio sam ostati u onom hramu, gdje su me našli.
Nisam mogao. Probili su se, trojica mladih demona... i moj brat. Shvatio je što se događa, i zbog koga. Svladali su me, razvili hram, razbili kip zlatne božice. Ljude su pobili. I nju isto. Vikao sam, prijetio, molio... nisu slušali. Luci... Luci je rekao da je to za moje dobro. Ali nije, nije...
Odveli su me natrag. Ali stvari više nisu iste, ne mogu biti. Osvetit ću se. Hoću.
Moje ime je Merlin, sin Corwina, Princa Svjetla, i ovo je moja osveta.