Mors Imortallia

Ovaj put me boli briga za greške! Ispravite ih sami. Jel' tako Sabo? :)

Trebao bih otvoriti oči. Ali me sve boli. Glupa transformacija tijela! Čekaj malo. Transformacija tijela?! Otvaram oči i gledam oko sebe u necjerici. Od svih mjesta na svijetu ja sam odlučio doći baš ovamo! Idiote! Ali zašto sam uopće došao ovdje? Ne, nije još vrijeme za to. Transformacija tijela je jedini način da dođete u ovaj dio Bolnice. Puni naziv joj je Bolnica Slomljena Krila, ali svi razumiju i samo Bolnica. Previše je priča o ovmo mjestu da ne bi znali.
Zašto sam nakon toliko godina htio opet doći u Bolnicu ne znam, ali to je normalno, imat ću amneziju još pola sata-sat. Iako, nekima koji su došli u Bolnicu nikad nije vraćeno pamćenje. Takvi su proglašeni ludima, i smješteni u krilo Bolnice gdje je ludnica. Najčešće se to događa bahatim mldaim demonia, koji učine nešto dovoljno glupo da zasluže mjesto ovdje. Transformiraju ih (bolan proces) u tijelo smrtnika, i onemoguće povrat sjećanja i strpaju ih u ludnicu na veoma dugo. Jedino je Lucifer uspio to izbjeći, i otići, ali on je za pomoć imao Aleenu.
Bolnica se nalazi na Zemlji, i ima mnogo funkcija (a anđeli kontroliraju sve njene dijelove), ali najvažniji su ludnica i preobrazba. Nakon prolaska kroz odaje preobrazbe odlazite u ludnicu na rehabilitaciju, gdje dobivate vlastitog anđela bolničara. A vidim da moj upravo dolazi niz hodnik.
"Ja sam Jade, tvoj anđeo bolničar." Izgledala je kao i svaki drugi anđeo. Slap zlatnožute kose, srebrni zubi, okruženi, crvenim kao trešnja, usnama, oči boje neba na ljetni dan... Sve standarno iveć viđeno. I svi imaju onu crtu okrutnosti u očima. Iako, Aleena to nije imala.
Vrijeme je da je smotam i pobjegnem. Ne bi bilo korisno da saznaju što sam sve radio u zadnje vrijeme po njihovoj Bolnici. "Zdravo dušo", razvlačim usta u ironičan smješak, "Pretpostavljam da sam ti prvi pacijent? Vidi ti se u očima." Vidi joj se vraga u očima, to sam pretpostavio jer mi se predstsvila, obično te samo zgrabe i odvuku u lance. "Nadam se da ćeš mi dozvoliti da odem u zahod, prije nego što odem u sobu za odmor?" Nešto joj je čudno. Ali koga briga. "Super, odmah se vraćam." Ulijećem u zahod, i zatvaram vrata prije nego joj dam priliku da progovori.
Nije se ni snašla. Nekad je bilo teže. Otvaram prozor, i izlazim van. Je sam li vam rekao da sad ponovno imam krila?Nedostajala su mi. Već sam lagano zahrđao. Mahnem dva puta za probu i skačem niz liticu.
...
Slijećem podalje od Bolnice, u blizini jezera kojeg mještani zovu Bodom. Vrijeme je da odem do starog prijatelja. Zadnji put kad sam čuo nešto o njemu bio je na nekom koncertu, valjda neki mjesni bend. Loki je oduvijek išao po tulumima, jer nije imao previše posla poslije velikog potopa.
Našao sam ga na nekom kolodvoru, u društvu nekih čudnih tipova. Kad me vidio brzo se udaljio, ali znao sam da me prepoznao. Čekao me u nekoj vili, iznad grada. Uvijek je bio slab na dobar pogled.
Očekivao sam nekakav izazov od njega, da provjeri jesam li to ja, ali nisam vidio ništa. Lagano sam se ušetao u kuću. Prelagano. Čim sam prošao vrata našao sam se okružen Lokijevim avatarima. To su personifikacije Lokijeve moći, i njegovog smisla za uništenje. Opake beštije. Loki je veoma dobar u uništavanju. Ali sam ih prebio. Nisu očekivali da znam stvarati plamen. Moćna stvar. Gabrijel me ju je naučio. Razbacalo ih je. Kao lišće na vjetru, koje pomete plamen.
Lokija sam našao u njegovoj sobi, izgledao je zabavljeno. Objasnio sam mu par stvari. Rekao je da shvaća. Obećao je pomoći. Valjda je plan dovoljno luda za njega.
Sad još samo treba naći Aleenu.