Mors Imortallia

- Cloud...
- Cloud...
- Cloud!
- Što?!
- Probudi se Cloud.
- Neći. Sad šuti.
- Cloud probudi se. Brzo!
- Zašto do vraga?!
- Hajde CLoud!
- Ne mogu se ni naspavati na miru! Ako nije ništa, gotova si!
Ustajem. Prokleti mrak. Pucnem prstima. Ništa. Koji vrag?! Prepipavam zidove. Gdje je prokleti prekidač?!
- Aaaaa! Prokleta ti majka, Merline, miči tu prokletu vreću buha s mene!
Upali se svijetlo. A pokraj njega stoji Merlin, gušeći se od smijeha.
- Proklet bio ti i tvoj smisao za humor! Još jednom me digneš usred noći, kunem ti se, trebat će ti novo lice! Idemo Amy, neću spavati u istoj sobi s ovom budalom.
Krenem naprijed, i padam kroz rupu u podu. Prokleti otvor za vodu! Zašto uopće čiste ove sobe?!
- Merline, čujem te. A sad mi pomozi izaći.
Ako uspijem ovo preživjeti, imat ću čelične živce.
...
Ustajem prije Merlina, i odlazim na balkon. Mogu vidjeti sve do Luciferova prijevoja. To je jedini ulaz u ovu dolinu, okruženu Paklenim planinama. Crveno stijenje i crvena prašina. I krvava mahovina. Cijele planine su prekrite crvenilom.
Bacam pogled na ogledalo. Ja sam tigek, a ovo je moj dom. Ova crvena pustara okružena Paklenim planinama je Dolina sunca. Prije 50 godina ova dolina je bila nenastanjena. Tek kad je Lucifer prešao prijevoj koji danas po njemu nosi ime, prvi put smo vidjeli ovu dolinu. Tad smo prvi put vidjeli oba sunca.
Amy mi sleti na rame. Amy je vila. Malo stvorenjce sa krilima i čudnim smislom za humor.
- Amy, zašto si me probudila jutroS? U stvari, zašto uvijek pomažeš Merlinu da napravi budalu od mene?
- Jer si smiješan kad se ljutiš.
Jesam li vam već spomenuo njezin smisao za humor?
- Amy... Nemoj me više buditi.
Sjednem na krevet, i uzmem Ifija u ruke. Trebao bih ga očistiti. Ifi je... Ifi je bio firis. Svi firisi mogu više-manje mijenjati oblik, ali na kraju života prijeđu u nešto drugo. Ifi je izabrao mač. Firisi su rođeni pod dva sunca, njihov su odraz. Koža im može buknuti u plamenu, paleći sve oko sebe. Ifi, kad god upadnem u nevolje, zapali zrak oko sebe, i pretvori se u plamteću buktinju. Ponekad je dovoljno da izvučem mač, mnogi pobjegnu kad vide firisov znak na maču.
Sad je čist. Hm, mogu vidjeti svoj odraz u njemu. Moj narod me smatra albinom. Svi oni imaju kratko krzno, žuto-narančaste boje. Ja ne. Od majke sam naslijedio oči, i uši, a od oca rep i kandže. Ali ne i krzno. A ne znam ni odakle mi kosa, koju Merlin zove lavljom grivom. Kad ga pitam što je lav, on sa smije, i kaže "Vidjet ćeš."
Zato odlazim. Kad sam našao Merlina, obećao sam ga dovesti do Dveri Kaosa. A on je obećao da će me povesti sa sobom. Kad sam ga našao, bio je polu-mrtav, ali se izvukao. Nešto je drukčije u njemu. Nešto što me podsjeća na Lucifera.
Vrijeme je doručka, moram ga probuditi.
...
Opet me hoće probuditi. Brzo plane, ali svlada se. Sinoć se smijao sa mnom, kad sam ga izvukao iz rupe. Kaže da je po tome drukčiji od svojih sunarodnjaka, oni se savladavaju. Ali isto tako kaže da oni nemaju smisla za humor.
Zabrinulo me to što je moje fore već vidio. Samo ja i Luci imamo ovakve fore. Što znači da je poznavao Lucija. Ali to je valjda dobro.
Čini se jak. Jučer je sam svladao čitavu bandu razbojnika. A nije ni svjesan svoje snage. A i taj mač što nosi. Mnogi bi ubili za manje od toga.
Savršeno, točno je na mjestu. Postavio sam zamku sinoć, nakon što je zaspao. Nadajmo se da voli pranje.

Ajd' da vidim tko će prvi pogoditi tko je ovo. A i nije tako teško