|
|
Dnevnik.hr
<
lipanj, 2009
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (3)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
hora ruit, venit mors
Tiho pada noć
brzo dolazi ponoć
lagano se bude
da sudbinu nam sude
krv da nam piju
glave na kolac nabiju
djeca noći
sad će doći
šuljaju se u tami
nikad po mraku
nemojte ići sami
jer oni će vas otkriti
i tad spasa više neće biti
kad svoj posao obave
bezglava trupla za sobom ostave
vračaju se tami svojoj
toj crnoj tmini prokletoj
Uhvatiše je u šumi mračnoj
vukoše je po podu kamenom
kao ološ je premlatiše
svom snagom izbičevali
izbatinali je dobro
pljuvali je svi!
na sve načina nju su
svi omalovažavali
robu s nje trgali
kamenjima je gađali
tukli je štapovima
skoro je ne ubiše
i na lomači spališe!
O vještice! O vještice!
prošla su vremena goruča
na svijet se sada
slobodno vrati ti
svoju nauku širi svijetom
jer obilježen je bio tvoj pad
ne trebaš se više bojati lomača
jer iza nas su
vremena goruča...
Močispijanja šalice te kave učinila me užasno ponosnim na samog sebe, ali isto toliko i žalosnog što kave više nema. Zarda plačem nadkavom?? NE... Nikada. U takvom stanju to se nikako nije smijelo dogoditi, a pogotovo ne tu gdje sam. Daleko, daleko je to moralo biti, daleko od očiju javnosti. Tamni svijet močnog Aleksandra i Julija Cezara što vladahu svjetom tim, ali i ovim današnjim, čudesnim. Čudesnim? da, upravo je to riječ koju sam tražio odavno ja. Davno se sjetih riječi male, što prevrnuh i cenat slave moje ili tvoje. A ne ne sigurno ne moje. Za stolom to nije moglo biti moje, moje nikako. I tvoje ne nije smijelo to tada biti. O tužna kišna glisto što ostavila si se samog nasred puta, zašto to uradih u noći ovoj tmurnoj, smušenoj većeri duge zimske i vjetrovite, hladne noći. Balava, slinava, gadljiva, mala gujavica. Baš žao meni nje bude, kad je ugledah tako, na stablu kako visi, visoko iznad tla. Oh, ne! ne, to nije bila onaa! neeee! zašto se to dogodit moralo? zašto? ni sam ne znam, ali gujavica je to trebala znati, o itekako je to trebala znati, ali nije se usudila reći. Nsred pustinje puž gmiže, polako, polako, tiho, tiho, ali deva što dolazila mu je ususret njega vidjela nije, jadan puž biježati je morao, al pre sporo je bio hodao, ta deva zla, znječiti ga je morala. o tužno, tužno je to. što dogodilo se upravo....Zla, okrutna, tamna, bijesna, zloćesta i agresivna... zvališe je Angelusia, duge crne kose i očiju tamnijih od same noći. Hodala bi sama po šumi šireći jezu u sve i svakoga tko bi joj se približio. Ali sada ne pričamo o njoj...
Ispričavam se što ste morali čitati ove gluposti, ali jbg napišem sve što mi bude na pameti pa sam tako i ovo morao napisati...
