SINESTETIČKI IMAGINARIUM
22.03.2014., subota
12032014
|
povratim svaki put kad čujem da me strašno voli[o] strašno možda i jest prava riječ opet su tako lagani danas... oblaci pjevampostojim ponekad uspjevam zboriti jezikom koji razumiju [ljudi] ne izlazim više iz tijela često budim se sa zvijezdama na licu insomnija je zadnja linija obrane možda se umori i odustane |
