figment
26.03.2006., nedjelja
|
...kako je sve to u biti jednostavno (ali, što ne znači lako)... jedino što tražimo kroz sve u životu je: netko koga ćemo voljeti, i netko koga ćemo okriviti za svoje postupke... te dvije osobe. (često i jedna...) bez obzira što radili. u tom smislu je "11 minuta" silno poučna knjiga. i kad pitaš za savjet, nije uopće naglasak na tome što druga osoba misli... već da poslije možeš, kad sve ode u vražju mater, sam sebe uvjeriti da je tak završilo zbog tuđe sugestije... a sve mi se čini da ja neću za 2 mjeseca moći početi razmišljati, kako sam se nadala... možda za godinu i toliko... and perhaps the sky is green and we're all colour-blind... and perhaps...just perhaps...ukradem nešto što mi oduvijek pripada, do fascinantnog momenta kad anamarija idući put bude slagala ormar :) ima tih perhapsova puno...k'o čačkalica, jelda anamarija? btw, ružo, nećeš vjerovati, našla sam nekaj čega nema na cijelom črnomercu... :) |
19.03.2006., nedjelja
|
anamarija: evo ti spomenute slikice. na njoj vidiš micka i biancu jagger. na dan njihovog vjenčanja. nije slikica bogznakaj, ali dovoljno da vidiš koliko su slični. praktički identični, ne? a skupa su izdržali jedva 7 godina... to je još i puno za taj glamurozni svijet, ali prilično malo u usporedbi s vječnošću... teorija ti baš ne drži vodu...  udavila sam još jedan dan zato što je bio mekan. kao plastelin i dao se zgnječiti i pretvoriti u nešto što mi naizgled treba. i obilno ispuniti ničime. baš fino. sve se prelako raspada. polako se topi ko sladoled. i lijepi. dan za dan za tjedan za život... treba mi lajna za ovakve nedjelje... i brnjica za preko tjedna ( i ja znam misliti unaprijed :)). ovo je iz jučerašnjeg filma. heartwarming, heartbreaking... tako bih voljela dan-dva u životu crno-bijele merlinke... probuditi se usred divljine, izaći van, udahnuti prirodu, pogled odavde do vječnosti... uloviti kauboja, i raspustiti konje neka trče po pustinji Nevada... kud ćeš više :)  pouka ove basne: kuhati nije teško, ako znate šta! |
12.03.2006., nedjelja
|
... što znači kada satima gledaš kroz strop, i zazivaš-izazivaš neku patetiku, a nastanu tek dvije riječi? GENOCID ISTINE. i had a prophetic dream, i izgleda da bih tako trebala nazvati svoj punk bend. :) na stranu to što ja nisam, niti namjeravam biti u nekakvom punk bendu... bašMeBriga. :) moj ne-bend se tako zove. i saksofonist se slaže. :) random: quakerska vjenčanja su, za mene, nekako najbliže smislu takvog rituala. nema kiča, razmetanja, lažnog blještavila. nema ni službene njuške matičara/svećenika/... . mlada i mladoženja, kao i ostali okupljeni, sjede u tišini. sami odlučuju, kad osjete pravi trenutak, progovoriti i izmijeniti zavjete. pošto nema službenika, mladenci sami sebe proglašavaju vjenčanima nakon čega potpisuju vjenčani certifikat. to je dokument izrađen na papirusu i pomno ukrašen kaligrafijom po izboru mladenaca, na kojem su zapisani njihovi zavjeti. na taj se certifikat zatim potpisuju i svi uzvanici, i tako se dobiva jedinstvena uspomena. naravno, ima i prije i poslije nekih formalnosti za srediti, ali sam događaj je od svega oslobođen... dojmila me se ta ideja tišine... to je to. osoba s kojom ćeš dijeliti život mora biti netko s kim možeš šutjeti. ne razumiješ li tu osobu u tišini, nećeš je razumjeti ni u kakvim riječima... no matter what i say or do, i'm still a hopeless soppy romantic at heart after all... so what? :P |
10.03.2006., petak
|
... doista. lijepo sam sve posložila. lundi je parle francais, on tuesday i speak english a u srijedu sam opet crv. podložan i lako zgazljiv i koji će i bilo kakav tračak ambicije skupo platiti... koliko toga mogu!!! u međuvremenu...zavaravam se da neko "međuvrijeme" postoji, pa se na kredit bavim ovakvim zezancijama...  You are Could You Be Loved. You are an independent person with firm beliefs and strong opinions. Even when it seems like the entire world is against you, you keep on going. You may have a rough time about it, but you always stay true to yourself in the end. Which of these Bob Marley songs are you? brought to you by Quizilla |
08.03.2006., srijeda
Oleg!
 ovo je Oleg u obiteljskom okruženju :) u trenutku dok još nije sasvim bio Oleg... sada se smjestio, i gleda mi preko ramena. |
07.03.2006., utorak
dear sir or madam
wooo!
i ja sam papirnata :) štampali su me!! moja ponoćna razmišljanja iz vešeraja su upala u zbirku ljubavne poezije :) nije ovako cool...  ni blizu... ali ostajem...bar negdje :) e,sad...ponos i predrasude i moja disfunkcionalna obitelj... ne tiče se njih koga su odgojili... a kako samo Glavne Njuške padaju na imena...strašno... . u one bijedne tri crte mog životopisa je ufuralo i "mentor Z. Ferić" a to ni približno nema Ni Sa Čime veze... nipošto?! i još kako... ali nije poanta u knjizi. u njenom efektu jest. i'M PLeaseD aFter aLL... |
04.03.2006., subota
|
tako je crno zazvučalo, ovo prethodno napisano... kad sve stane u tri rečenice,treba li reći išta? is that all that there is to my fucking futile existence? ...is it? pa je...ali sjeti se svega što i ovako imaš... imaš ljude koji s tobom kisnu i bdiju i lutaju... i privatnu zbirku rastopljenih boja!!! hej... i tek kad to nestane (a znaš da neće), odluči iskočiti iz vlastite kože...  |
03.03.2006., petak
zašto ? ne ?
ovo pišem jer sam: zatvorena. skučena. odvedena. i odvodim se sve dalje...
(unborn living, living dead...) i da, može se biti napola klaustrofobičan. strah je u nama, kao i slika svijeta. pare se i daju neke mutirane potomke... (kad šutim,to je zato što treće oko BULJI u mene)... brod je bio nešto, što vodi nekamo i obećava... i prošao je... of course... autobus je ništa, prema nikamo... i ostaje, na kraju uvijek... treba prekinuti. okrenuti, zavrtiti se... želim napisati nešto na što ću se ponositi, čime ću actually nešto reći. ali za to treba prvo živjeti sebe... |
