Uvijek budan

What's coming through is alive.
What's holding up is a mirror.
But what's singing songs is a snake
Looking to turn this piss to wine.
They're both totally void of hate,
But killing me just the same.
The snake behind me hisses
What my damage could have been.
My blood before me begs me
Open up my heart again.
And I feel this coming over like a storm again.
Considerately.
Venomous voice, tempts me,
Drains me, bleeds me,
Leaves me cracked and empty.
Drags me down like some sweet gravity.
The snake behind me hisses
What my damage could have been.
My blood before me begs me
Open up my heart again.
And I feel this coming over like a storm again.
I am too connected to you to
Slip away, to fade away.
Days away I still feel you
Touching me, changing me,
And considerately killing me.
Without the skin,
Beneath the storm,
Under these tears
The walls came down.
And the snake is drowned and
As I look in his eyes,
My fear begins to fade
Recalling all of those times.
I could have cried then.
I should have cried then.
And as the walls come down and
As I look in your eyes
My fear begins to fade
Recalling all of the times
I have died
and will die.
It's all right.
I don't mind.
I am too connected to you to
Slip away, to fade away.
Days away I still feel you
Touching me, changing me,
And considerately killing me.

Eto došla i nedjelja a ja nisam ništa konkretno napravio(učenje)...
Tješim se da ću večeras, kako da ne.
Prošla i prva večer gitarijade, e sad šta reć...
A najbolje ništa, tko je bio vidio je i čuo je a tko nije, mogao je.
Play of the day je bio zapaljeni Yugo ispred Booke. Ono nije bilo
za vjerovat, tip popravlja auto(mislim pijan) i guli ga. Gasirao ga
dok nije prokuhao i naposljetko zaribao. Sljedeći potezi su bili upravo
ganijalni. Nakon što je auto onesposobljen preko svake mjere, ponosni
vlasnik i njegova svita, isti kamenuju,polijevaju benzinom i pale.
Ostatak su svi ili vidjeli ili čuli, dečki u plavom dolaze i naravno ne rade šta trebaju...
Auto gori, ljudi su na 3,4 metra od njega(u autu još uvijek ima benzina i
drugih zapaljivih tekućina) a oni se vozikaju sa strane jer su svjesni da bi
auto mogao eksplodirat ali ih boli briga za ljude koji su okolo.
Bravo HR MUP, efikasni, suosjećajni i inteligentni kao uvijek.
Nadalje, ništa drugo bitnoga nije se dogodilo.
A službeni rezlutati Gitarijade: u finale prolaze Carmina Putana i Bruno, a Tost je bio treći.
Objektivno gledajući ti bendovi i jasu zvučali najuigranije i trebali su proći dalje.
Jedino bih ja još na tu listu stavio Dirty Po kao meni možda najbolji bend te večeri.

Ima li išta gore od lijenosti u čovjeku? Kažu da je bolest najgora, ne znam ali bolest prođe(u većini slučajeva), ali lijenost ostaje(to me podsjetilo, išla dva tipa pit i jedan se napio ko tele a drugi trijezan. Trijezni će pijanom:"Jebote što si ružan kad si pijan", a pijani:"A koja je tvoja isprika?") Lijenost treba biti zakonom kažnjiva, ako misliš besposličarit 2 sata plati, kao parking. Prva 3 sata po 5 kuna, a svaki sljedeći 15. Pa da vidim tko bi onda besposličario. Ja prvi ne bi. Nisam cicija, i škrtac ali ako ne radim ništa --> ne zarađujem ništa --> ne mogu si priuštit ne radit ništa. Ugl. trebao bih učit za ispite ali ne ide, sat i pol vremena max. i onda raspad sistema, sve mi je zanimljivo, susjedi u stanu do, automobili na cesti, rupe u zidu... Morao sam ištekat TV jer je postojala velika šansa da počnem gledat neku od "onih" serija. I vidi sad! Umjesto da učim, pišem blog i žalim se na to kako ne učim... Mislim da je tim sve rečeno. Lijen,lijen,lijen...
Ili kako Murphy kaže:
"Svatko može obaviti količinu poslu koju treba, ako taj posao nije ono što bi u tom trenutku
trebao raditi. "

Vrijeme je da vam demonstriram svoju zaluđenost nizom SF i
fantasy serijala od kojih je prvi(a i kronološki gledano)

STAR TREK


Zvjezdane staze, po naški, su počele u ranim 1960im kada se
veteran 2.Svj.rata, bivši policajaz iz L.A.,Gene Roddenberry
koji je već tada bio etablirani pisac tv-novela i TV producent
odlučio da svoju viziju ozbiljne SF drame prikaže svijetu.
Prvi pokušaji,piloti su bili pod imenom,"Wagon Train to the stars," Star Trek,
je pravi početak imalo u udarnim terminima
na NBCu.
Nakon 2 godine serijalu je zaprijetilo otkazivanje ali nakon veoma jake
fanovske kampanje serija se nastavila, ali još samo jednu godinu. Ali i
daljnji osrednji rezultati su dokrajčili Star Trek sa malo šansi za ponovno emitiranje.
Ali nasrteću već tri godine poslije, već je postojalo dovoljno materijala
da se počne emitirianje. Fanovska okupljanja su se množila, prodaja
promotivnih sitnica(igračke,maske,puzzle,kape,maje...) je eksplodirala
čak se i pojavila animirana serija temeljena na likovima iz serije.
Postalo je očito da je Star Trek fenomen, struja koja neće tako brzo proći.
Danas nakon 10 dugometražnih filmova, stotine TV nastavaka, milijuna
fanova,se može zapravo vidjet koliki je vizionar bio Gene Roddenberry.

Gene Rodenberry

Treba li isprve sve reći, treba li odmah otvoriti vrata ljudima koje na znate a gledate ih preko špijunke dok je u hodniku mrak... Logika nalaže ne, bar ne dok se ne upali svijetlo i ne vidimo tko nam zvoni pred vratima. Eh ali što je danas logika, tj. tko se još njom koristi? Jako malo ljudi, ali ne kad bi trebali.
Ali ljudi smo, dozvoljene su nam greške... Jesu li? Jako malo situacija u životu oprašta greške, i to su situacije kada zabrljamo pred nekim kome je do nas stalo, pa je za očekivati da će nam oprostiti grešku. Ali najsvježiji primjeri(planinari na Velebitu) i tisuće drugih svakog trena nam pokazuje jednu konstantu u svijetu, a ta je da svijet ne prašta greške.Da se vratim, ako svijet ne prašta greške, a mi smo ljudi i samim time griješimo, jesmo li osuđeni na propast?
Povijest je tako lijepa stvar, poput jumbo plakata na putu za posao na kojeg nitko ne obraća pozornost dok se reklama za njega ne pojavi TVu ali je tad već kasno jer je akcija koja se reklamirala već prošla.Povijest je ostavila tako puno primjera i poruka koje treba slijediti, ali ju nitko ne cijeni dok ne izgube sve ostalo. Pa što je narod bez povijesti, ništa. Što je čovjek bez prošlosti, ništa. Ne može se naprijed ako se ne zna od kuda smo. Ne valja ni drugi ekstrem, glave toliko zabijene u knjige,pergamene i spomenike ne vide ništa osim njih.

Nisam nikad vjerovao da ću ja pisat' blog, hm a možda i neću...
Ali nije ni mi zabranjeno(valjda), inače mi je išlo pisanje još od kad sam naučio prva slova,
i "naša" i "njihova". Ali ovo je nešto sasvim drugo, sasvim izokrenuto, pisati dnevnik koji svatko čita.
To je poput sušenja "označenih" gaća na vrhu zgrade... No dosad sam pročitao par blogova,tj.redovito ih čitam i ipak se može i nešto pozitivno reći preko njega.
Pa ljudi, moj blog je moje predsoblje, i svima vam želim dobrodošlicu na njega, svaki komentar će biti doborodošao. Evo da vidimo kako će i ovo završiti, jer je s ovim počelo...