Uvijek budan

ponedjeljak, 16.01.2006.

Nakon prvoga

Treba li isprve sve reći, treba li odmah otvoriti vrata ljudima koje na znate a gledate ih preko špijunke dok je u hodniku mrak... Logika nalaže ne, bar ne dok se ne upali svijetlo i ne vidimo tko nam zvoni pred vratima. Eh ali što je danas logika, tj. tko se još njom koristi? Jako malo ljudi, ali ne kad bi trebali.
Ali ljudi smo, dozvoljene su nam greške... Jesu li? Jako malo situacija u životu oprašta greške, i to su situacije kada zabrljamo pred nekim kome je do nas stalo, pa je za očekivati da će nam oprostiti grešku. Ali najsvježiji primjeri(planinari na Velebitu) i tisuće drugih svakog trena nam pokazuje jednu konstantu u svijetu, a ta je da svijet ne prašta greške.Da se vratim, ako svijet ne prašta greške, a mi smo ljudi i samim time griješimo, jesmo li osuđeni na propast?
Povijest je tako lijepa stvar, poput jumbo plakata na putu za posao na kojeg nitko ne obraća pozornost dok se reklama za njega ne pojavi TVu ali je tad već kasno jer je akcija koja se reklamirala već prošla.Povijest je ostavila tako puno primjera i poruka koje treba slijediti, ali ju nitko ne cijeni dok ne izgube sve ostalo. Pa što je narod bez povijesti, ništa. Što je čovjek bez prošlosti, ništa. Ne može se naprijed ako se ne zna od kuda smo. Ne valja ni drugi ekstrem, glave toliko zabijene u knjige,pergamene i spomenike ne vide ništa osim njih.
- 02:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>