morfinini experimenti
07.03.2007., srijeda
Kad se male ruke slože...
 Za one koji nisu čitali moj prethodni post ili koji nisu naknadno upućeni u tematiku, od prošlog petka sam u borbi s virozom i već se lagano nazire pobjednik te bitke!  Da ne bi bilo dosadno i dragi mi se priključio odmah sutradan pa je naš mali stan ovih dana ličio na sanitet a ponekad zbog količine nereda i na poljsku bolnicu. Oba kreveta razvučena a mi smo naizmjence grijali iste po principu ko se u kojeg prije strovalio. Šalice od čaja, iscijeđenih limuna, praznih kutijica od lijekova te toksičnih papirnatih maramica bilo je maltene i iza televizora. Danas sam malo prizdravila pa su prvi napad doživjele zavjese i ukrasni jastuci koji su eno oprani i friški. Slijede deke, posteljina, pidžame i ostali potencijalno kancerogeni materijal koji će doći na red čim bude slobodna mašina. A u tu istu mašinu ćemo pridodati i današnje majice i trenirke koje su svojski oznojane u veš korpi. Naime, moj dragi je na bolovanju ali je danas hitno morao obaviti mali zadačić  (iako je do jučer imao 39,5 i diše na škrge). Inače njegov posao je vezan za komercijalu i nije fizički previše zahtjevan, ako izuzmemo vozikanje od točke A, obično u jednoj županiji, do točke B u drugoj. U sklopu svojih radnih obaveza morao je na par mjesta postaviti reklamne kroviće s crijepom, proizvođača kojeg zastupa.E taj današnji zadačić  se sastojao u tome da je morao premjestiti 2 krovića s jednog mjesta na velesajmu, na drugo! S bolovanja i pod temperaturom! Ni manje ni više… Ja dobra duša kakva već jesam, ponudih svoju pomoć da to prije riješimo i srušimo se opet u krevet (molim vas, bez niskih primisli, sad smo u stanju samo jaukati i ležati u stavu mirno). Oko podne, po dogovoru s odgovornima na velesajmu pojavismo se mi tamo. Oči su nam ispale kad smo vidjeli te „kroviće“ pa ko da su ga reklamnog za katedralu radili!  A što ćeš sad, pljuni u ruke (dobro, ne baš doslovno, trenutno pijemo mukolitike za lakše iskašljavanje), zasuči rukave i razmontiravaj. Ali ništa ne bi bilo interesantno da smo mi predvidjeli sve zanimljivosti koje nam se mogu desiti- gornji red crijepa je zašarafljen a mi, naravno, nemamo odgovarajući šrafnciger jer moj dragi to nikad ne pričvršćuje a taj koji je ovo radio je htio biti siguran u slučaju da tsunami krene preko Save. Skinusmo mi nekako crijepove, stavili ih u auto i sad treba prenijeti konstrukciju na kojoj je to stajalo, do trećeg paviljona od tamo. Jezicima, znojem i suzama smo im okupali velesajam za buduće sajmove, bar taj dio kuda smo prošli s konstrukcijom na leđima, mi na njoj , pod njom, oko nje…  ( oprosti mi Bože sjetih se jednog kojeg su prije 2000 godina krivo optužili i pitam se Pilate hoće li dragi dobit povišicu od bar 1000 kn zbog ovog?! ) . Postavismo na novo mjesto to drveno sranje i naslagasmo crijepove iz auta na to opet istim redom. E sad natrag na reprizu za krović broj 2. Tu smo imali malo više sreće jer je naišao tip s viličarom i ponio nam ga do odredišta uz, naravno, materijalnu naknadu za dobročinstvo- e on već nije Marija Magdalena. Sad smo sretni i zadovoljni, sve viruse- čak i one koji su nas u budućnosti htjeli napasti, smo ispuhali na Novom Zagrebu, iznojili se za cijeli tjedan zabušavanja u teretani i usrećili smo još i proizvođača kreme za ruke jer će nam trebati po nekoliko tubica da ih dovedemo u manje vibrirajuće stanje bez grube kože na našim prstima na koje će lako skliznuti najljepše prstenje kad krenemo za koji dan u „inspekciju“ zlatarni…  |
