Vratih se maloprije iz grada gdje sam cijeli dan prešetavala noge s dragim tražeći kaput za mene. Od jutros smo u potrazi za pristojnim komadom kvalitetne tkanine, pošteno skrojene i sašivene i ,naravno, po pristojnoj cijeni- mission impossibile.
Na stranu to što svi proizvođači ko da ispod nacrta imaju indigo pa to štancaju dalje, što postoje 3 boje za kupit i što ti treba bar 2 soma kn za pristojan... Htjedoh o nečem drugom...
Od jutros do poslijepodne bili smo u bar 20 trgovina gdje nas je poslužilo, istina bog nešto manje trgovaca, jer nisu svi valjda plaćeni da rade ?! Prvo što se uočava tijekom dužeg shoppinga jest: stara škola trgovaca i ona nova- uglavnom "prisilno" trgovaca. Prvi, istina da nekad smaraju, i svoje gaće hoće prodat, navale na tebe 17 stvari koje trbaš probat a tebi sve neugodno reć da u tako tetkastoj suknji možeš samo u starački otić kod stare senilne tete koja bi ti na konto tvoje smjerno čedne odjeće- baš kakava se nosila u cvijetu NJEZINE mladosti možda prepiše šifonjer pun istih. Ovi drugi pak ne pokazuju pretjerano zanimanje glede tvoje nazočnosti u trgovini osim ako si baš tako dosadan pa možda želiš da ti naplati našto što si TI iskopao zatrpano iza totalno 10.og artikla, sam našao cijenu, veličinu, probao, malo proćaskao s drugim kupcima oko nekih detalja, sve to dok je ona mirno telefonirala i BAŠ SAD KAD JE NAJZANIMLJIVIJE ti je prekidaš i hoćeš- zamisli platiti i još da ti i račun da, da ne bi možda još i karticom pa da skroz žena izgubi nit pa će morat razgovor od početka??!! To je u boljem slučaju, u gorem ćeš sve dosad navedeno ionako morat sam a ona će ti usput kolutat očima i odmjeravat te od glave do pete i još koji put značajno uzdahnut- kao, hoćeš li već, ladi mi se kava vani ?!
Kako god okreneš-bolje je uvijek ići s frendicom (ili dragim ), oni ti bar mogu provjerit cijenu, iskopat veličinu, stražarit pred kabinom, nosit vrećice... i još svašata nešto save do sljedećeg shoppinga ...
|