|
|
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moj mali svemir svakakvih zbivanja.. možda sretnih, možda tužnih..
ali to sam samo ja
"Poput vjetra koji vije kroz univerzum, vrijeme sa sobom odnosi imena i djela osvajača i običnih ljudi jednako. I sve ono što smo bili, i sve ono što ostaje nalazi se u uspomenama onih kojima je bilo stalo što smo nakratko došli...“
Iz knjige Kosa anđela:Kurt Cobain
Dream with all your heart little girl
one day those dreams will turn into reality.
Wish with all your might little girl
I swear those wishes will come true.
never stop believing little girl
for if you dont believe, then who?
ovdje sam ja.. u svojoj nesavršenosti, neozbiljnosti, zaljubljenosti, nepredvidljivosti.. danas sam sretna, sutra tužna..a prekosutra sasvim drukčija.. pokušavam preživjeti u ovom malom svijetu punom velikih i ozbiljnih ljudi. ne shvaćam ih previše, ali iskreno ni ne trudim se, ne zanimaju me! pomalo sa neobičnim osobinama.. hm? obilujem jakim ispadima smjeha, glupiranja.ne volim kad me ljudi kategoriziraju..ja sam ja i nikakva drugačija, nisam slična nikome niti to želim biti. vjerujem da sve ima svoje mjesto i vrijeme.. Nikad prepreke nisu bile nepremostive, ali sada s odmakom od nekoliko pametnijih godina vidim koliko su stvari bolje i "točnije". Oni koji me poznaju sada, ovakvu, a ne kroz dugi niz godina, nikada neće moći zamisliti da sam ja do nedavno bila jedna povučena mlada dama.
Moš mislit
možda živim u oblacima ali recimo da sam sama sebi zacrtala neki cilj, a sad koliko ga se pridržavam.. o tome bi se dalo :) u nekim situacijama pokušavam biti ravnodušna, ne zainteresirana, hladna.. ali ne ide mi baš od ruke.. previše sam osjećajna. u nekim stvarima sam sama sebe razočarala i iznevjerila ali trudim se ispraviti gluposti koje sam sama sebi dopustila. vječiti sam optimist. ne odustajem od stvari ili osoba koje volim.. pa makar bila cijena mojeg ponosa. ne želim se svima otvoriti do kraja.. volim biti tajanstvena... niti želim da netko zna apsolutno sve o meni. Brbljava sam, glasna, brzo planem na sitnice. Ne volim laž.. to je "sitnica" koja me ubija u pojam.
Uvijek želim dati sve od sebe, uvijek imam volje za napraviti nešto novo. volim uspomene...
dio svega ovoga šta sam napisala nije ni približno onome kakva sam ja kao osoba.. možda "ja" sama sebe još tražim i pokušavam naći.. možda u tom djelu odrastanja u moj život ulaze nova lica, kao i on.. u jednom djelu svog života osjećala sam se najsretnijom,najbogatijom i naj posebnijom.. ali uspomene su samo ostale i ružne riječi koje smo si rekli.. voljela sam ga.. cijelim svojim bićem..onoliko koliko se osobu može voljeti.. dala sam sve što sam imala, dala sam mu najviše..dala sam mu sebe,svoju ljubav.. ali nije bilo dovoljno..
Ništa ne možeš postići držeći se prošlosti. Ništa! Sve što trebaš znati i sve što trebaš imati, znaš i imaš danas. Odbaci sve terete koji te sprječavaju da kreneš naprijed. Odbaci sve nerazriješene brige, strahove i boli koje te ograničavaju. Odbaci sve brige o budućnosti. Danas je ono što je važno. Živi danas. Voli danas. Tvoja sloboda je samo udisaj daleko.
Time is ticking on; we don't get a second shot.
And in 60 years, we gotta face our fears and show the cards we've got...
polako sam „procijenila štetu“ koju sam prouzročila sebi i drugima i sad polako krećem dalje, ispravljat te greške kolko mogu… neke se stvari ne mogu popraviti, ali može se probat izvuć najbolje iz njih…sve je to put prema nekom miru…imam osjećaj da mi se bar jedan stari prijatelj vratio u život i već je to lijep korak naprijed... :)
ja sam još uvijek tu, hodam po istoj cesti… mijenjam se, odrastam, polako sazrijevam..pokušavam se nosit sa svojim "pubertetskim ispadima", a istovremeno težim napretku...
ali ipak, iznutra se stalno osjećam ista…ista ona duša od pješčanika, prve školske torbe, onih prvih dječjih ljubavi, pa i ovih malo ozbiljnijih…razočaranja i oduševljenja, uspona i padova…ne znam šta me čeka sutra, ni preksutra, ni dan poslije…
U zadnje vrijeme promjena je jedina stalna stvar koja me prati…iz dana u dan…
I sve se više čudim toj prokletoj životinji zvanoj čovjek…
Ma kakva životinja…jeste li ikad vidjeli psa koji jedan dan poslušno i s ljubavlju prati svog gospodara,
njegov je najbolji prijatelj,
a drugi dan prođe kraj njega bez ijednog pogleda, znaka zanimanja…?!
Ne, čak ni životinje nisu takve…ljudi jesu…
Ljudi su ti koji su u stanju u jednom trenutku odbaciti i zaboraviti sve što je nekad bilo najvažnije, prekršiti vlastita pravila, razočarati…
Sve što ovisi o čovjekovoj pouzdanosti je nepouzdano…običan Murphyjev zakon…ali savršeno istinit…
Čovjek je samo velika relativnost, a njegov život je splet slučajnosti,
vjerojatnosti, nasumično izabranih mjesta, vremena, osoba i događaja…
ništa više od toga…
Nemoguće je predvidjeti sve što ti čak i tvoji najvjerniji prijatelji spremaju sutra…
a granica između povjerenja i naivnosti je toliko tanka da je nekad teško raspoznati postoji li uopće…
Kako znati je li ruka pružena prema tebi tu da ti pomogne ili da te povuče u ponor?!
Što kad ono u što najčvršće vjeruješ otpuše prvi vihor?!
Prijateljstvo…nekad sjajan i veličanstven Titanic kojim smo plovili kroz naše mlade živote…danas brod koji tone…uskoro hrđava olupina na kojoj se više ne prepoznaje nekadašnji sjaj…
Što se to dogodi da se oni koji oduvijek streme visinama odjednom spuste na samo dno?!
Možda je tako najlakše..s dna se bar ne može pasti…
Ali treba sačuvati samopoštovanja, dostojanstva…i prokletog ponosa…
Za čime žaliti?!
Svako novo razočaranje je ujedno i korak naprijed…
Ideali postoje zato da nam se sruše pred očima. Jedino dobro što iz toga proizlazi je iskustvo…
Jedan dan kao prst i nokat, drugi dan samo veliki luk zaobilaženja i pognuta glava…na to ćemo spasti dragi prijatelji…
