|
|
| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moj mali svemir svakakvih zbivanja.. možda sretnih, možda tužnih..
ali to sam samo ja
"Poput vjetra koji vije kroz univerzum, vrijeme sa sobom odnosi imena i djela osvajača i običnih ljudi jednako. I sve ono što smo bili, i sve ono što ostaje nalazi se u uspomenama onih kojima je bilo stalo što smo nakratko došli...“
Iz knjige Kosa anđela:Kurt Cobain
Dream with all your heart little girl
one day those dreams will turn into reality.
Wish with all your might little girl
I swear those wishes will come true.
never stop believing little girl
for if you dont believe, then who?
ovdje sam ja.. u svojoj nesavršenosti, neozbiljnosti, zaljubljenosti, nepredvidljivosti.. danas sam sretna, sutra tužna..a prekosutra sasvim drukčija.. pokušavam preživjeti u ovom malom svijetu punom velikih i ozbiljnih ljudi. ne shvaćam ih previše, ali iskreno ni ne trudim se, ne zanimaju me! pomalo sa neobičnim osobinama.. hm? obilujem jakim ispadima smjeha, glupiranja.ne volim kad me ljudi kategoriziraju..ja sam ja i nikakva drugačija, nisam slična nikome niti to želim biti. vjerujem da sve ima svoje mjesto i vrijeme.. Nikad prepreke nisu bile nepremostive, ali sada s odmakom od nekoliko pametnijih godina vidim koliko su stvari bolje i "točnije". Oni koji me poznaju sada, ovakvu, a ne kroz dugi niz godina, nikada neće moći zamisliti da sam ja do nedavno bila jedna povučena mlada dama.
Moš mislit
možda živim u oblacima ali recimo da sam sama sebi zacrtala neki cilj, a sad koliko ga se pridržavam.. o tome bi se dalo :) u nekim situacijama pokušavam biti ravnodušna, ne zainteresirana, hladna.. ali ne ide mi baš od ruke.. previše sam osjećajna. u nekim stvarima sam sama sebe razočarala i iznevjerila ali trudim se ispraviti gluposti koje sam sama sebi dopustila. vječiti sam optimist. ne odustajem od stvari ili osoba koje volim.. pa makar bila cijena mojeg ponosa. ne želim se svima otvoriti do kraja.. volim biti tajanstvena... niti želim da netko zna apsolutno sve o meni. Brbljava sam, glasna, brzo planem na sitnice. Ne volim laž.. to je "sitnica" koja me ubija u pojam.
Uvijek želim dati sve od sebe, uvijek imam volje za napraviti nešto novo. volim uspomene...
dio svega ovoga šta sam napisala nije ni približno onome kakva sam ja kao osoba.. možda "ja" sama sebe još tražim i pokušavam naći.. možda u tom djelu odrastanja u moj život ulaze nova lica, kao i on.. u jednom djelu svog života osjećala sam se najsretnijom,najbogatijom i naj posebnijom.. ali uspomene su samo ostale i ružne riječi koje smo si rekli.. voljela sam ga.. cijelim svojim bićem..onoliko koliko se osobu može voljeti.. dala sam sve što sam imala, dala sam mu najviše..dala sam mu sebe,svoju ljubav.. ali nije bilo dovoljno..
Ništa ne možeš postići držeći se prošlosti. Ništa! Sve što trebaš znati i sve što trebaš imati, znaš i imaš danas. Odbaci sve terete koji te sprječavaju da kreneš naprijed. Odbaci sve nerazriješene brige, strahove i boli koje te ograničavaju. Odbaci sve brige o budućnosti. Danas je ono što je važno. Živi danas. Voli danas. Tvoja sloboda je samo udisaj daleko.
Time is ticking on; we don't get a second shot.
And in 60 years, we gotta face our fears and show the cards we've got...
Pa sve je ok.. držim se.. još sam uvijek tu. Nije ni loše, a nije ni nešto posebno dobro da bi se mogla nešto posebno pohvaliti... ne želim se žaliti jer se sjećam puno lošijih stvari, dana... svih tih posljedica.. recimo da sam zadovoljna.. možda mi fale samo sitnice... onako bezveze.. jedna situacija mi je totalno otvorila oči kako su neki ljudi totalno pokvareni, dvolični, bezobrazni, ali nema veze.. prihvatila sam to i krenula svojim putem. Nema se smisla zadržavati i razbijati glavu nečijim glupim izjavama, rečenicama, riječima... kako se čovijek full uspije promijeniti u kratkom vremenu i onda počne kriviti ljude oko sebe kako su ovakvi i onakvi.. kaže ti kako misliš za sebe kako se cijeli svijet vrti oko tebe, a ni sam nije svjestan da je on taj koji se tako ponaša. Mislim općenito na čovijeka... i onda se zapitaš kako nema smisla više s nikim biti dobar, povjeravati mu svoje tajne i onda te na kraju totalno zapostavi, zaboravi te i kaže da si ti kriv.. i to mi je neko prijateljstvo.. ma šljiviš takve ljude.. samo sam malo razočarana.. ali ništa strašno.. život ide dalje, a da stvar bude bolja nije ni stao tako da ono...
Ovaj svijet je opasno mjesto za življenje,
ne zbog onih ljudi koji su zli,
nego zbog onih ljudi koji u vezi
toga ništa ne poduzimaju.
Mi živimo u jednom svijetu
koji je uronjen u lažima i koji je pokretan lažima.
Što čovjek dublje vjeruje u te laži,
utoliko mu je teže da podnese istinu.
Krajnja slabost nasilja je ta što je to jedna spirala koja stalno ide prema dolje,
rađajući istu onu stvar koju želi uništiti. Umjesto smanjenja zla,ono ga umnožava.
Uz pomoć nasilja vi možete ubiti lažova, ali ne možete ubiti laž, niti uspostaviti istinu.
Uz pomoć nasilja vi možete ubiti onoga koji mrzi, ali ne možete uništiti mržnju.
U stvari, nasilje samo povećava mržnju...Vraćanje nasilja nasiljem povećava nasilje,
donoseći još crnji mrak noći kojoj već nedostaju zvijezde.
Mrak ne može otjerati mrak; samo svjetlost može to učiniti.
Mržnja ne može otjerati mržnju; samo ljubav može to učiniti
Tu sam, gdje jesam. Moj život je ovakav. Upravo, ovakav. Situacija je bezlična, ljudi se mijenjaju, a ja ostajem na mjestu. Bez imalo, bez ikakvog pomaka.
U životu treba prihvatiti odgovornost. Kažu, za svoje postupke, brijem i za samoga sebe.
Jeste li se ikada osjećali izmoreni? Umorni? Kao da čekate trenutak kada ćete uspijeti srediti stvari u glavi i spremno krenuti dalje s poukom više?
...
Što je potrebno da bi čovjeka natjeralo da nešto u životu učini drukčije? Koja misao, koliko riječi, kakva osoba da nas natjera da razmislimo i nešto poduzmemo?
U posljednjih par mjeseci ne mičem se sa mjesta. Stojim na toj nekoj cesti i samo stojim. Ne mogu se natjerati da odaberem pravi smjer i pomaknem se.
Jer nešto me vuče natrag. Neprestano kad god trebam napraviti taj korak naprijed.
...
Ljudi koje poznajem su nevjerojatni...Toliko ih volim i toliko se trudim to im dokazati...Nema šanse da uz njih ostanem na toj cesti sama. Jednostavno su tu, pored mene, kao da suosjećaju sa mnom, iako svoje probleme proživljavaju na neki svoj drugi način.
Dobronamjernih savjeta je previše. Upijam ih, a onda cijedim drugima na drugima savjest kako bi vidjela djeluju li...
I onda kada shvatim što shvatiti trebam, sretna sam. Sretna sam, a onda ponovno isto. Nešto me povuče natrag i ponovno još jedno duboko razočaranje. U ljude, u život. U život, u ljude.
....
Optimisti, pozitivci, idealisti, govore da serem. Da ovako, na ovakav način... ne poštujem svoj život. Ali se varaju. Na ovakav način, upravo na ovaj način, ja cijenim svoj život. Jer razmišljam o njemu. Jer se pitam. Jer se trudim.
...
Pronaći smisao u životu koji nema smisla.U tome, zašto je sve ovakvo, kada ne bi trebalo biti?
...
zašto nikada ne može biti po mome?
...
Barem koji put. Barem ponekad.
