Marketing
krenuti dalje? neznam kako...
Tu sam, gdje jesam. Moj život je ovakav. Upravo, ovakav. Situacija je bezlična, ljudi se mijenjaju, a ja ostajem na mjestu. Bez imalo, bez ikakvog pomaka.
U životu treba prihvatiti odgovornost. Kažu, za svoje postupke, brijem i za samoga sebe.
Jeste li se ikada osjećali izmoreni? Umorni? Kao da čekate trenutak kada ćete uspijeti srediti stvari u glavi i spremno krenuti dalje s poukom više?
...
Što je potrebno da bi čovjeka natjeralo da nešto u životu učini drukčije? Koja misao, koliko riječi, kakva osoba da nas natjera da razmislimo i nešto poduzmemo?
U posljednjih par mjeseci ne mičem se sa mjesta. Stojim na toj nekoj cesti i samo stojim. Ne mogu se natjerati da odaberem pravi smjer i pomaknem se.
Jer nešto me vuče natrag. Neprestano kad god trebam napraviti taj korak naprijed.
...
Ljudi koje poznajem su nevjerojatni...Toliko ih volim i toliko se trudim to im dokazati...Nema šanse da uz njih ostanem na toj cesti sama. Jednostavno su tu, pored mene, kao da suosjećaju sa mnom, iako svoje probleme proživljavaju na neki svoj drugi način.
Dobronamjernih savjeta je previše. Upijam ih, a onda cijedim drugima na drugima savjest kako bi vidjela djeluju li...
I onda kada shvatim što shvatiti trebam, sretna sam. Sretna sam, a onda ponovno isto. Nešto me povuče natrag i ponovno još jedno duboko razočaranje. U ljude, u život. U život, u ljude.
....
Optimisti, pozitivci, idealisti, govore da serem. Da ovako, na ovakav način... ne poštujem svoj život. Ali se varaju. Na ovakav način, upravo na ovaj način, ja cijenim svoj život. Jer razmišljam o njemu. Jer se pitam. Jer se trudim.
...
Pronaći smisao u životu koji nema smisla.U tome, zašto je sve ovakvo, kada ne bi trebalo biti?
...
zašto nikada ne može biti po mome?
...
Barem koji put. Barem ponekad.
Post je objavljen 07.10.2006. u 21:28 sati.