|
|
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moj mali svemir svakakvih zbivanja.. možda sretnih, možda tužnih..
ali to sam samo ja
"Poput vjetra koji vije kroz univerzum, vrijeme sa sobom odnosi imena i djela osvajača i običnih ljudi jednako. I sve ono što smo bili, i sve ono što ostaje nalazi se u uspomenama onih kojima je bilo stalo što smo nakratko došli...“
Iz knjige Kosa anđela:Kurt Cobain
Dream with all your heart little girl
one day those dreams will turn into reality.
Wish with all your might little girl
I swear those wishes will come true.
never stop believing little girl
for if you dont believe, then who?
ovdje sam ja.. u svojoj nesavršenosti, neozbiljnosti, zaljubljenosti, nepredvidljivosti.. danas sam sretna, sutra tužna..a prekosutra sasvim drukčija.. pokušavam preživjeti u ovom malom svijetu punom velikih i ozbiljnih ljudi. ne shvaćam ih previše, ali iskreno ni ne trudim se, ne zanimaju me! pomalo sa neobičnim osobinama.. hm? obilujem jakim ispadima smjeha, glupiranja.ne volim kad me ljudi kategoriziraju..ja sam ja i nikakva drugačija, nisam slična nikome niti to želim biti. vjerujem da sve ima svoje mjesto i vrijeme.. Nikad prepreke nisu bile nepremostive, ali sada s odmakom od nekoliko pametnijih godina vidim koliko su stvari bolje i "točnije". Oni koji me poznaju sada, ovakvu, a ne kroz dugi niz godina, nikada neće moći zamisliti da sam ja do nedavno bila jedna povučena mlada dama.
Moš mislit
možda živim u oblacima ali recimo da sam sama sebi zacrtala neki cilj, a sad koliko ga se pridržavam.. o tome bi se dalo :) u nekim situacijama pokušavam biti ravnodušna, ne zainteresirana, hladna.. ali ne ide mi baš od ruke.. previše sam osjećajna. u nekim stvarima sam sama sebe razočarala i iznevjerila ali trudim se ispraviti gluposti koje sam sama sebi dopustila. vječiti sam optimist. ne odustajem od stvari ili osoba koje volim.. pa makar bila cijena mojeg ponosa. ne želim se svima otvoriti do kraja.. volim biti tajanstvena... niti želim da netko zna apsolutno sve o meni. Brbljava sam, glasna, brzo planem na sitnice. Ne volim laž.. to je "sitnica" koja me ubija u pojam.
Uvijek želim dati sve od sebe, uvijek imam volje za napraviti nešto novo. volim uspomene...
dio svega ovoga šta sam napisala nije ni približno onome kakva sam ja kao osoba.. možda "ja" sama sebe još tražim i pokušavam naći.. možda u tom djelu odrastanja u moj život ulaze nova lica, kao i on.. u jednom djelu svog života osjećala sam se najsretnijom,najbogatijom i naj posebnijom.. ali uspomene su samo ostale i ružne riječi koje smo si rekli.. voljela sam ga.. cijelim svojim bićem..onoliko koliko se osobu može voljeti.. dala sam sve što sam imala, dala sam mu najviše..dala sam mu sebe,svoju ljubav.. ali nije bilo dovoljno..
Ništa ne možeš postići držeći se prošlosti. Ništa! Sve što trebaš znati i sve što trebaš imati, znaš i imaš danas. Odbaci sve terete koji te sprječavaju da kreneš naprijed. Odbaci sve nerazriješene brige, strahove i boli koje te ograničavaju. Odbaci sve brige o budućnosti. Danas je ono što je važno. Živi danas. Voli danas. Tvoja sloboda je samo udisaj daleko.
Time is ticking on; we don't get a second shot.
And in 60 years, we gotta face our fears and show the cards we've got...
Trebalo mi je sve ovo.. trebala mi je ova daljina, sve ove patnje koje sam prošla, suze koje sam isplakala, sve riječi koje sam si govorila a znala sam da nemaju smisla... možda se i sramim šta sam takva, šta sam čovijek koji želi sve, a nema sve.. ne mogu reći da nemam ništa.. u stvarnosti imam sve.. imam ljude oko sebe koje moje dane čine upravo onakve kakve bi htjela da budu.. dobro, možda ne u potpunosti..ali tu su negdje, uvijek su tu negdje, i kad to želim i kad to uistinu ne želim.. ali tu su... čak sam i razgovarala s osobom o kojoj nisam ni zamišljala da ću ikad pričati i govoriti upravo ono šta sam mislila i osijećala... recimo da sam okrenula novu stranicu u svome životu.. nisam još, ali na tom sam putu.. još se neke stvari moraju dokraja riješiti, još se mora staviti ona zadnja točka na kraju rečenicu. Kakvi smo mi ljudi. To je neopisivo... nakon nekog vremena tek shvatimo šta smo radili, šta smo popuštali, praštali, cijenili, dizali u nebesa, hvalili... uz svu sreću koju smo imali, ne vidimo ono najbitnije.. ono šta nas u biti ubija, mjenja... polako sam već shvatila da me je uspio promijeniti.. ali nije kriv. Ja sam kriva. Ja sam to dopustila, dopustila sam da me promijeni, da utječe na mene. Ali nema veze.. to je samo još jedna nova lekcija koju svi prolazimo. Nije mi bilo loše, bilo mi je predivno. Sve ono šta sam nekad htjela on mi je pružio. Osijećala sam se voljenom, sigurnom.. ali nije to to.. sad se pojavljuje sve ono šta nisam vidjela, sve ono šta nebi vidjela niti sa povećalom da su mi ga dali u ono vrijeme. U ono vrijeme kad mi ništa više nije bilo važno, kad sam živjela samo za dane koje sam provela s njim. Više nema smisla. Tko sam ustvari ja? Recimo da se još nisam otkrila, niti da se želim otkriti, još se uvijek skrivam u većini pokušavajući naći svoju ličnost, ono svoje „ja“ koje nikome neću dopustiti da ga zgazi, slomi, uprlja.. ne, ne.. volim upornost. Volim ljude koji su jako, jako uporni. Kad znaju šta žele, i dobiju to bez obzira šta napravili.. volim one koji se trude, koji ne odustaju. Koji imaju svoje „ja“. To su ljudi koje cijenim i poštujem. Ja sam ovih zadnjih godinu dana ispala kukavica, ispala sam onakva kakva nikad nebi htjela ispasti, kakvom se nikad nisam htjela zamišljati. I to se upravo dogodilo. Nestalo je sve ono šta sam bila gradila, sve ono što sam uložila da postanem jedna neiskvarena osoba, osoba sa svojim stavom, svojim ciljem. ali nikad nije kasno, nije kasno da dignem glavu i ponovno da šetam dignutom glavom gledajući na svijet kao na jednu veliku avanturu. Avanturu koju treba znati igrati. Mogu reći da sam se vratila. Ponovno sam stavila svoje stare naočale.. nisu ni žute, ni plave, ni zelene.. one su šarene.. želim ponovno živjeti u onom šarenilu, u onom svijetu gdje je igra najbitnija stvar... tu sam negdje.. jako blizu....
hvala svima koji su uz mene.. cijenim to :)
