just keep walking....and breathe.
03.02.2007., subota
A sutra je.
Ja noću uopće ne vidim kada vozim. Gube mi se linije i nestaju. Ne mogu shvatiti gdje je kraj ceste i vozim po instinktu. Znate kako kažu, kako u vožnji tako i inače. Kaže li to itko uopće?Neki dan sam pogodila da je riječ o Matošu te se počela derati ˝Ivan Gustav Matoš!˝. I nekako sam bila uvjerena da se baš tako zove. Kažu da je to sramota za studenticu toga već čega jesam studentica. Ma tko pjeva ˝Kokolo moj˝? Da li je to pjesma o papigi? Imam karte sa golim tetama iz osamdesetih i tako ću naučiti igrati poker. Dugogodišnje odbijanje da naučim kartati je rezultiralo brojnim svađama, prekidima i zagorenim ručkovima. Onaj tko me je naučio kartati prvu kartašku igru ima moje srce. Kada uzmem trolist ˝Freud, Adler, Jung˝ ne znam koga bih ostavila na životu. Adlera, evo. Mislim da Adler ima jedno djelo ˝O nervoznoj ličnosti˝. Ili tako nešto, nećemo googlati sada. (Kako je iritantno kada ljudi govore za sebe u množini.) Ja nikada ne govorim ˝mrzim˝ pa ću zato reći da ne volim to što mi se jučer na treningu znoj pomiješao sa novom bojom za kosu i lice mi je bilo crveno. Kada stavim crveni rajf na bijele točkice u crvenu kosu izgledam kao stara dobra Peggy Sue. Mene strašno pale te dobre domaćice šezdesetih. Uh. Kako bi moja baka rekla, ako Bog da, sljedeći vikend ću doći na Žabicu sa barem dva pelina u sebi te ću sići sa smiješkom one žene za koju se ne zna da li zavodi, cucla bombon i zna nešto što mi ne znamo. |
