just keep walking....and breathe.
28.02.2006., utorak
Buljila sam u kvaziduhovne pjesme ( za moj neuki i neprosvijetljeni um ) i pila šalicu neloše kave kad mi je rekao da ga ne zanimaju niti riječi niti postupci nečiji. Samo kontekst. Kava se prolila po pjesmama i sada bijelo platno tkam. Što je viganj? Ne da mi se silaziti po rječnik stranih riječi.Predamnom je veliki zadatak. Ne za čovječanstvo već veliki u borbi protiv lijenosti. Sve svoje snage ulažem u bitku. Što ne znači da ne želim da mi tu i tamo netko dođe dahtati za vrat. Ful sam zabrijala na naslovnice Alan forda. Smišljam priče. Ili ih se sjećam. Hodam šumom zatvorenih očiju da izoštrim ostala osjetila. A i da se ne dogodi da od drveća ne vidim šumu. 22:07 Komentari (2) Isprintaj # *zato ja baš ne čitam poeziju...uzmem si radije neki roman...neku novelu...neki putopis ili nešto školske literature...može i strip...alan ford... (partizan u negativu 28.02.2006. 23:06) *volim ja poeziju. mnogo. inače. nekako nanjušim. ali ovdje sam nanjušila prijeko potreban novac. ma bla. pustila sam papire na stolu da ih prevodi neka druga bananamanka. ili što već. uf. uh. i ostali uzdisaji. (bananaman 28.02.2006. 23:30) |
27.02.2006., ponedjeljak
Hidalhomi
Pronašla sam u bepućima tavana produkte mog sedmogodišnjeg uma. Nevješti crteži, neki strip, pjesmica. Izmamilo mi je to osmijeh na lice. U to doba sam shvatila da se za napraviti omlet moraju razbiti jaja pa sam ga odbijala jesti. Ako počneš sa nešim lošim nikada nećeš doći u napast da gledaš unazad i misliš kako je prije bilo bolje. Poiskah štit dobri da štiti me Bacih ga potom dobrog jer Tišti me. Pao je snijeg noćas i svi su se iznenadili. Fascinantno je kako uvijek iznenade očekivane stvari. Bilo je iznenađenje atentat na nekog predsjednika. Iznenađenje je kako su brakovi loši. Iznenađenje je i snijeg u zimi. Za zimsku službu. Pričali smo jučer o škakljanju uz miris cigareta i pelina. Mislim da se škakljanju nauče djeca u onom nekom periodu kada se roditelji počinju igrati s njima i kada ona shvate da se od njih očekuje smijeh i izmicanje toj radnji. Moji to nikada nisu radili. Nisam škakljiva. Bilo bi skroz bezveze da nije bilo problema. Krvavo koljeno i bol. Glupo je kad je savršeno. I što je to uopće? Za mene je to sve. Ovakvo. Htjela sam otići nekamo ali faktor stresa bi bio prevelik. Stalno odgađam poslove i vješto se izmičem ali mislim da je sasvim u redu da konačno nešto i uradim. Ali bih jako htjela popiti kavu i gledati na more. Jednom sam se rukovala sa bekućnikom na cvjetnom. Mojoj prijateljici je rekao da ima zle oči. Ona mu nije pružila ruku. Kasnije sam o tome pričala sa nekime vozeći se alejom prema ludnici i užasno sam se uplašila. Kao ok je na nehuman način klati svinju jer svinja nije čovjek. Ali bi onaj sa nožem u ruci trebao biti. Što ne? Ne? ˝Idi gore, dušo. Bit će sve u redu. Bit će.˝ Bilo je. Nama nitko nije umro. Sebi je umro. Bilo mi je super prije promatrati djeda kako se šeće u odijelu po kući. Uvijek je imao fino odijelo za ručkom. Hodao bi po stanu i kada bi ugledao neku mrvicu na podu naslinio bi prst, sagnuo se i pritiskom prsta na smeće pokupio ga. Fora. Kad sam bila jako mala stalno sam govorila sa se bojim hidalhoma. pe.es. fora mi je jako mr. bungle. i cijelo tvoje zlo. fala bogu. 14:10 Komentari (8) Isprintaj # *ja se isto sjećam ponešto...e bilo dobro u maškarama... (partizan u negativu 27.02.2006. 15:09) *a kaj su hidalhomi?.. (konfuzije 27.02.2006. 15:39) *konfuzije: nitko ne zna sto su hidalhomi. tajna čistog dječjeg uma. p u n: kul. za maškare. za mnjah raspoloženje ne. (majmungirl 27.02.2006. 16:00) *mislim da se radi o ikakvom neraspoloženju a ne nekakvom raspoloženju...nije bed...samo mi je malo žao što maškare finile...a nikada ih nisam ni volio previše... (partizan u negativu 27.02.2006. 16:28) *joj da,ti stvarno nisi skakljiva. ali bas nigdje!!! a hidalhomi mi zvuce ili ko neki sumski ljudi ili ko spolna bolest (ona koja ima zle oci 27.02.2006. 22:04) *ona koja ima zle oci: plasis me jer pretpostavljam tko si :D (majmungirl 27.02.2006. 23:59) *ona koja je glupa za onu sa zlim ocima: kaj ti znas. sve o spolnim bolestima,a? ostavi moje jebene hidalhome na miru!!!!! skakljiva zeno. (majmungirl 28.02.2006. 00:06) *mene su plašile preparirane životinje, osobito škanjac iznad vrata veceja, jednom sam sanjala da iznad veceja žive vještice pa sam se onda još više bojala ići na wc, eh tako mlada, a već :-s (m. 28.02.2006. 15:02) |
22.02.2006., srijeda
Fukuyama sere
Neki fizičari promatraju konstrukciju teorije svega kao da je ona, na neki način, čitanje misli Boga. Spoznavanje uma Boga je besmisleno, a gledano u kontekstu neke religije, i bogohulno. Malo se bojim i zato su mi oči velike i lijepe. Ovo je drugi put. Drugo izdanje. Parola: ništa ne očekujem, ničeg se ne bojim, slobodna sam. Oduvijek često sanjam velike grbave tamne oblike zbog kojih se osjećam nelagodno sve dok ih ne zamjene bijeli glatki oblici. Kada mi dopizde knjige onda čitam Alan Ford. I maštam o tome da ljubim Bob Rocka. Samo zato što to nitko neće. Volim sarkazam, cinizam i slične delicije ali nisam sigurna koliko je to zdravo. I primijetila sam da radim nešto što više ne želim raditi. Obično to primijete drugi. Fali mi jedna baka iz bolnice koja je sama ali nije usamljena.12:07 Komentari (9) Isprintaj # *ja isto mnogo volem da čitam alan forda...ali i mac drugih stripova...a što se tiče boga...neznam... (partizan u negativu 22.02.2006. 13:24) **pssssst* (m. 22.02.2006. 23:39) *a dylan dog? (gawrun 23.02.2006. 01:17) *ja mozda i previse u zadnje vrijeme volim biti sama medu ljudima. . i sama kada nema ljudi ;) ma proljece je, uskoro se budimo ;)) (h 23.02.2006. 01:54) *h-svi se vade na to proljece. ja sam zivahna i u zimi. :D wrunga-dd je bio stara ljubav.a ad kaze da se ne trebamo vracati starim ljubavima.kajaznam. (majmungirl 23.02.2006. 02:07) *ma zivahna sam i ja u zimi, al vise nije zima.. :( (h 23.02.2006. 02:32) *dakle, jebu te prijelazna razdoblja? meni je rekao doktor da se u prijelazima godišnjih doba najčešće javljaju gljivične infekcije. a i piše tako u doktor u kući. (majmungirl 23.02.2006. 02:36) *stalno ločem kafu u ksff-u :) alan ford... hmmm... štivo mog djetinjstva... imam ih sve do 460. broja :) meni su najdraži broj 1 i sir oliver :) (korvin 23.02.2006. 06:49) *karneval počinje!!! 8) (pantagruel 25.02.2006. 14:46) |
19.02.2006., nedjelja
Šta ako se Hristos vrati i oslobodi sve životinje iz zoološkog vrta u Cenrtal Parku?
Prijateljica je za rođendan dobila bočicu sa dudom. Služi kao sublimator. Freud je vjerovao da se sunce okreće oko kurca. Nekada me zanima kako se je on jebao. I da li je činio to uopće. Nekada ne želim trošiti postojanje na takva uzaludna propitivanja. Ipak, zabavne su takve verbalne egzibicije u društvu ljudi. Quel jour sommes-nous? Nous sommes tous les jours. Koji je danas dan? Danas su svi dani. Upravo tako. I Bog, na čudo Adama i Eve, reče iz tame: ˝Nastavite samo sa poslom svojim, ne obazirite se na me. Ponašajte se kao da ne postojim.˝Treba često jesti na travi. A onda će ona na nama. Hajde u Budimpeštu sa mnom na dva dana. |
18.02.2006., subota
Komunikacija
|
Pita gluh glupoga: ˝Koliko je 2 puta 4?˝ ˝6.˝ ˝Nos ti posran.˝ Kada vidim ježeve u dvorištu znam da je proljeće. A u meni nemir. Zapalila sam sa ˝putujte avionima JAT-a˝. Putuje mi se. |
Zadaćnica na temu: Što je meni super? (Sor Kendine i Baris Manco)
|
Cijelu večer sam se toliko smijala da me sad boli sve. E. To je fakat super. I nisam dugo tako. E. Nego, kad sam bila mala i trebala sam ići leći uvijek sam si govorila da čim prije zaspim prije ću se probuditi. Sada mi trenutačno to totalno nije jasno. Što sam ja to brijala? Ne razumijem. Ili sam oglupila od smijeha ili sam bila zaista blesavo dijete. Mislim da kužim ali si nemrem to artikulirati fino. |
16.02.2006., četvrtak
Don´t lick your stiches.
Ne pazim na ovu ljusku koju sam dobila. I onda ju sjebem malo pa se pravim zabrinutom jer ne smije mi biti svejedno. Zar ne? Zar da?A baš se nekako bezbrižno osjećam. Bez obzira što boli. Samo se osjećam živom. I bezbrižnom. Cijeli dan se smijem. Smijem se mrlji na majici. Koju vučem cijeli dan po gradu. Mislim da joj se ne sviđa Zagreb. Malo se igram sa izrazito dugim rečenicama a onda u ruke uzimam one jasne i kratke. Mislim da sam sklonija tim kraćima. Duge rečenice nekada su samo duge rečenice a nekada su kobase govana kvaziintelektualaca koji smatraju da je mjerilo za inteligenciju broj dnevno upotrebljenih riječi dužih od dvanaest slova. Pisala sam i nešto o tome zašto mi se više ne da često srati po faksu. Nešto o tome kako sam znala što upisujem i što želim izvući iz toga. Izvući korist i filtrirati smeće. Gomile profesora u vrećicama. Pisala sam i kako sam godina dana bila potpuno sama tamo dok nisu naišli ljudi koje sada držim za ruku i nazivam svojim prijateljima. I tako sam nasrala nevjerovatnu gomilu teksta i govana i onda sam se zadovoljno i umorno naslonila na tipkovnicu i...pfffff. I bolje. Sada ću otići na ono mjesto iznad grada gdje je mirno i gdje skakuću sivi zečići u zelenim šosićima i imaju male kvačice na ušima. |
15.02.2006., srijeda
|
... Jutros sam pila kavu sa brkatim majstorom. Pričali smo o Sanaderu, homoseksualcima i laži. U Maju ću pobjeći u Pariz. |
13.02.2006., ponedjeljak
O jebo vas ja.
|
Živim u informacijskoj izolaciji već neko vrijeme i svi me jebu sa poluinformacijama i nejasnim smsovima. I bolje, ne. |
12.02.2006., nedjelja
Prayer on the occasion of feeding the hungry ghosts
|
Kada su ga optužili da previše pije, Aga Khan III. je rekao da je toliko svet da se vino pretvara u vodu kada ga on dotakne. Dakle... Igrali smo se cijelu noć na plaži u Lubenicama i zapalili smo vatru na njenoj sredini. Vatra je bila naš bog i cijelu noć smo mu prinosili žrtve u obliku granja, konzervi, kruha i mog labella. Ujutro se vatra ugasila i zatrpali smo žar. Stali smo na zatrpani žar i zaključili: ˝Bog je mrtav ali još uvijek grije˝. S obzirom na naše stanje njegova toplina se sigurno još dugo osjećala u spiljama oko plaže. Treba li uzeti bič kada se ide ženi i da li On to doista tako mislio? Svi se trude otkriti ˝pravo˝ značenje nečijih riječi, ostali jedu glupo govno servirano na pladnju i nikome ne pada na pamet gledati i osjećati svojim očima i svojim srcem. Zašto je nekima bitno tko su moji roditelji? Zanima ih jesu li lijepi, bogati, obrazovani, duhoviti i zanima li ih umjetnost. Kada ispred sebe imaju mene, takvu kakva jesam, zar je doista bitno? Kaže On: ˝When one has not had a good father, one must create one˝. Sada i ja koristim citat. Jer nekada mi fale riječi i teško je izraziti se. A znam da je u vježbi stvar. Lijena sam prečesto. |
Moja prva ljubav je bio Dylan Dog. Kako djevojački. hihihi
Buljim u slikice već danima. Tlocrti. Proporcionalno sa mojim učenjem množi se i broj postova. Joj. Slike. Zabavno je to. Dobila sam didin šešir. Kada odem u birtiju i naručim pelin osjećam se kao on. Samo što bi on naručio konjak. Dida mi je bio najbolji lik. Uvijek smo išli zajedno u ribe. To je bilo super.Imam rupe na skoro svim čarapama, nemam previše gaća i ne da mi se šminkati. Želim nastaviti raditi jer se dobro osjećam dok radim. Onda nema energije viška. Već satima preslušavam nakon dugo vremena sve albume od Buldožera. Čim budem sposobna hodati bez da izgledam kao šepavac iz Disneyevih crtića otići ću na Mirogoj. I u neku lijepu crkvu. Jednom, mislim da je to bilo u Rimu, zalutala sam u neku crkvicu od nikakvog umjetničkog značaja (kako ovo sad oholo zvuči!). Časna je svirala na orguljama i pjevala. Rosa nešto... Naježila sam se, ispraznila um i sjedila tamo ne misleći ni na šta. Ne mogu se više sjetiti pjesme, ali se sjećam zvuka glasa. Sjećam se osjećaja. I sad se smješim. Žene su ženstvene... Sutra ću vidjeti prijatelje. Umjesto da ih miluju, da miluju milinu... |
Baš bih voljela ujutro živjeti u centru grada da mogu piti prvu kavu kraj prozora i gledati ljude dolje na ulici. Navečer bih htjela živjeti negdje izvan grada i gledati šumu i jezero i onda ići u krpe.Volim kada mi netko drugi napravi kavu. Pravu. Tursku. Doma imam glupi aparat. Ako sa nekim nisam još nikada popila kavu treba to hitno ispraviti. |
11.02.2006., subota
Rigotina možda izgleda ružno ali se poslije ja bolje osjećam
Već danima zatvorena među četiri zida. Uskoro želim izaći. Malo se smijati. Crtati vinom po zidu i pričati sa nekime sa kime je small talk svetogrđe. Zamišljam film o dva lika. Potpuno različita. Scene idu vremenski unatrag. Jedan je iskusio Ljubav a drugi je pun srama i ljutnje i straha i tako se i ponaša. Tek zadnju sekundu se vidi da dolaze iz iste pičke materine. Kajaznam. Sviđa mi se šav. Neki kao unutarnji šav. Ne izgleda kao oni obični. Stalno govorim kao. Kao Despot. Za sve je potrebno jebeno testiranje ali roditelj može postati bilo tko. (I redatelj. Gledala sam filmove. hehe) Samo je dovoljno da mu se može kurac dići. (Dobro, moraju funkcionirati i sve reproduktivni organi i bla bla. Upoznala sam nekoga tko primjećuje nelogičnosti u dječjim slikovnicama. I gramatičke greške.) I kako vidjeti svrhu u tome? Kako gledati na to kao nešto što ima veći cilj? Kako bilo što? Nekada želim vidjeti, nekada ne. Nekada osjećam oboje u isto vrijeme. Nekada vidim Ljubav, a nekada je sve Ništa. Često je sve Sve u isto vrijeme. Uvijek je. Ali ne osjetim uvijek. Gotovo nikada ne pamtim lica koja upoznajem. Otprve. Nikada se ne sjećam imena. Rijetko zapamtim. I jako jako jako rijetko upoznam nekoga koga želim zadržati negdje u životu. A okružena sam sa gomilom ljudi. I onda mi je to čudno. I onda kao vjerujem da je to s razlogom. I uvijek se kao slučajno dogodi da je tako. Zapamtila sam jednom jedne oči. I lice. I imala čudan osjećaj. Ne znam što. Čudan osjećaj ugode i ljepote. Kao da me netko razumije bez da mi to kaže i uopće me ne poznaje ali zna da sada pričamo bezveze i seremo i jebemo mater dosadi samo. Šeprtljavi pokušaji razgovora, pogledi uprti negdje pored. Pa onda gledanje u oči. Drage su te oči. Pune Ljubavi. I možda tužne. I u strahu. Kada mi se teta u dućanu iskreno nasmiješi onda sam sretna još dugo nakon što kupim salamu. Fuj u odnosima s ljudima je onaj osjećaj nedostajanja. Osjećaj da ne trebaš biti ovdje sada već negdje drugdje gdje je objekt ovisnosti. Nikada više neću biti u tome. (Ima na Braču jedna super konoba ˝U Tome˝.) Nadam se od zadnjeg puta pa do zauvijek. S druge strane, nije fuj susretati drage mi ljude bez toga. Volim kada se sjetim nekoga i kada se osmjehnem. I kada možda poželim da je kraj mene jer upravo gledam meni najljepšu sliku ili kip na svijetu ali kada mi to ne oduzima ljepotu slike ili kipa. (Spominjem kip i sliku jer učim.) Kada pijem u Beču i gledam grad i znam da bi nekome bilo zabavno biti na tom istom mjestu i gledati svijet. Ali meni je savršeno i bez te osobe. To želim. To sam osjetila. Nedavno je jedan moj prijatelj testirao moju ljubav. Boljelo je pa sam otišla. Strah me ovisnosti više od svega. A strah privlači upravo to. Prestati se bojati. Želim. Sve se čini okruglo. Kad i je. I strah me straha. Da zbog straha ne zakoračim negdje gdje želim. Kako je užasno žaliti za nečime što nisi napravio. I kad ne napraviš nešto može se reći da si napravio nešto. Nekorak je oblik koraka. Ha? Nikada nisam probala guavu. Mislim da više nemam repove. Još malo bole rane. Malo. Puno manje nego što je boljelo prilikom otkidanja. Lakše sada hodam jer se ne saplićem o njih. Sjetno uzdisati i čekati smrt. Ne, ne bih ništa popila. Hvala. Baka mi već deset godina svaki put kad je vidim govori da umire. Što je istina. Umire već godinama a ne živi. Strašno. Jebale vas sapunice. I vijesti. I spavanje. Little bombardier. Zanima me koliko jak mora biti netko da je slobodan u isto vrijeme kada je u divnom zagrljaju. I kak se to mjeri? Biti slobodan i piti rakiju tu i tamo i pričati cijelu noć? Jer, jebemu, nekako je sve prekratko da ne bih grlila. Imala novog prijatelja. Želim da mi ovo malo ljudi što je preostalo u mom životu da da se razvijam slobodno. I da me puste da odem od njih ako će me tamo voditi želja. Bez predbacivanja. Napuštajući neke prijatelje čula sam toliko ružnih riječi. Neki prijatelji su mene davno napustili bez riječi. I nisam tužna. Ja nikada ne odlazim bez riječi jer valjda s razlogom govorim. Patetično možda je ovo sve. Điđi miđi patetika. Meni je, naprotiv, grejp užasan. ˝Thank God is them instead of you˝. Ona božićna pjesma. Značajan stih. Fali mi često jedno divno biće. Da li je isto kada kažem ˝fali˝ i kada bih rekla ˝voljela bih nekada biti pored˝? Sada sam se zbunila. Mislim da nikako nije isto. U tom slučaju: ne fali mi. Voljela bih nekada biti pored i družiti se u životu. Kada zapisujem tok misli rečenice mi zvuče kao da sam još u osnovnoj školi. To puno govori. Danas sam iz dosade gledala neki glupi film u kojem Costneru neka žena kaže kako je najgore u tome kada ti netko umre to što nisi imao priliku popričati. Kad ne znaš što se dogodilo. Kao da nisi vrijedan bio riječi. Nije spomenula što s tim kada su takvi živi ljudi. Jedan od ovih kućnih dana sam sa prijateljicom pričala o ˝Prohujalo s vihorom˝. Nisam to gledala ali znam da ona na kraju kaže ˝sutra je novi dan˝. Kao, ima još šanse ili nešto takvo. Valjda. Rekoh, nisam gledala. Sudeći po zadnjoj rečenici, mogu se kladiti da je film sniman u današnje vrijeme da bi imao par nastavaka. I svi bi završavali sa tom rečenicom. U slučaju da žele još para, ne. Ako zašećerim grejp onda mi je jestiv. Banane su mi nekada dosadne. Osim u frapeu. |
Five years za soul love? haha.
|
Na nekom otoku (recimo Braču) živjele su sve ljudske osobine i svi postojeći osjećaji. (Jel´ to neki konačan broj? Nastaju li novi osjećaji ili su svi današnji istovjetni onima od davnina?) Kako se uvijek mora dogoditi neka katastrofa da bude zaplet, otok je počeo tonuti od silne težine svega toga. Svi su, kao u Survivoru, napravili brzo neke splavi i brodiće i evakuacija je mogla započeti. I naravno, tu se javio netko tko je brijao drugačije. Ljubav. Glupo i tvrdoglavo je odbijala pobjeći. Kada joj je voda, kako se kaže, došla do grla odlučila je pobjeći ali više nije bilo vremena da napravi splav ili brod. Skočila je u more i pokušala užicati neki prijevoz od ovih što su imali plovila. Pitala je Materijalizam da ju primi na svoj brod ali je on znao da bi morao nešto odbaciti sa broda da ona stane pa ju je odjebao. Srele je i Tugu ali je Tuga bila pretužna da išta uopće poželi napraviti. Onda je zvala Dobru Volju ali je ova bila toliko zaokupljena sama sobom da ju nije niti čula. Zadnji kojega je vidjela je bio Ponos. Zadnjim snagama zamolila je Ponos da ju primi ali njemu se sve na splavi činilo presavršenim i mislio je da će Ljubav sve poremetiti. Plutala je izmorena kad ju je iz mora pokupio neki starac i preveo do obale (recimo do Splita). Kako je bila u šoku, pothlađena i sve to, nije mu se stigla zahvaliti niti ga pitati za ime. Srela je na obali Mudrost i pretpostavila da Mudrost sve zna pa ju je pitala za starčevo ime. ˝Taj starac, to je bilo Vrijeme.˝ ˝Pa zašto me uzelo? Svi su me odjebali...˝ ˝Samo Vrijeme zna koliko je Ljubav neophodna u životu.˝ Dejvid Bovi u pozadini. Što i nije prebitno za ovu priču. Bilo je hladno u krevetu. Bilo je hladno ustati i spustiti bosa stopala na ledeni pod. Otapkati do kupaone i vratiti se u krevet koji se više i nije činio tako hladnim. |
05.02.2006., nedjelja
Raspučinova golema kita u formalinu
Idem na mjesto gdje neće biti alkohola. Što znači: ni pive, ni pelina, ni vina, ni rakije. Jest ću voće i praviti se da imam velikih problema sa sluhom da ne bih morala komunicirati sa ljudima. U ušima će biti Waits, Sigur ros i još svašta.Neki dan sam se družila sa gusarom. Postariji poljoprivrednik koji je nestao u Poljskoj nađen je kako luta londonskim aerodromom Heathrow u potrazi za boljim životom. Ludwig Zon (84) obukao je svoje najbolje odijelo i odvezao se biciklom do autobusne stanice kako bi uhvatio autobus za Varšavu, odakle je odletio prema Londonu bez da je rekao svojoj obitelji. Godine je proveo štedeći od svoje mirovine koja iznosi tisuću kuna kako bi uštedio 18 tisuća kuna za put, a nikad u životu nije putovao dalje od susjednog sela. Na poslijetku su ga pronašli poljski konzulatrni dužnosnici i sredili da se vrati kući. No, Ludwig, aiko ne govori engleski i ne zna nikoga u Britaniji, tvrdi da će se jednom vratiti u zemlju o kojoj sanja. Kajkojikurac? Nije bitno što je otišao od obitelji. Samo je bitno da se slijedi put. U što se ne bi trebao nitko miješati. Jebala vas sve sebičnost i zakoni i granice. Želim hodati po granici. Preskakati ju. Da je nema. Kopati tunel ispod nje. Igrati se. Puno. Gurati ju rukama. Vrištati i ostati unutar Ljubavi. Sa nekim ljudima razgovor u maniri small talka smatram svetogrđem. Od moga si lica radio ekran dlanovima stisnutim uz moje obraze. Izbrisao si film? p.s. Pitao je B. D. koliko puta čovjek može okrenuti glavu i praviti se da ne vidi. Bezbroj puta, rekla bih. Editirala sam ovaj post sto puta. Ja nikada ne pretjerujem... Kao što niti ne pišem tri točkice. Ja niti ne lažem. Niti govorim niti. Ne znam čemu toliko editiranja. Počela sam paziti. Ne davati se. Pa editiram. Ukurac i to. Sad sam čula u glavi temu iz Knight Ridera. heh. |
