just keep walking....and breathe.
12.02.2006., nedjelja
Moja prva ljubav je bio Dylan Dog. Kako djevojački. hihihi
Buljim u slikice već danima. Tlocrti. Proporcionalno sa mojim učenjem množi se i broj postova. Joj. Slike. Zabavno je to. Dobila sam didin šešir. Kada odem u birtiju i naručim pelin osjećam se kao on. Samo što bi on naručio konjak. Dida mi je bio najbolji lik. Uvijek smo išli zajedno u ribe. To je bilo super.Imam rupe na skoro svim čarapama, nemam previše gaća i ne da mi se šminkati. Želim nastaviti raditi jer se dobro osjećam dok radim. Onda nema energije viška. Već satima preslušavam nakon dugo vremena sve albume od Buldožera. Čim budem sposobna hodati bez da izgledam kao šepavac iz Disneyevih crtića otići ću na Mirogoj. I u neku lijepu crkvu. Jednom, mislim da je to bilo u Rimu, zalutala sam u neku crkvicu od nikakvog umjetničkog značaja (kako ovo sad oholo zvuči!). Časna je svirala na orguljama i pjevala. Rosa nešto... Naježila sam se, ispraznila um i sjedila tamo ne misleći ni na šta. Ne mogu se više sjetiti pjesme, ali se sjećam zvuka glasa. Sjećam se osjećaja. I sad se smješim. Žene su ženstvene... Sutra ću vidjeti prijatelje. Umjesto da ih miluju, da miluju milinu... |
