just keep walking....and breathe.
11.02.2006., subota
Five years za soul love? haha.
|
Na nekom otoku (recimo Braču) živjele su sve ljudske osobine i svi postojeći osjećaji. (Jel´ to neki konačan broj? Nastaju li novi osjećaji ili su svi današnji istovjetni onima od davnina?) Kako se uvijek mora dogoditi neka katastrofa da bude zaplet, otok je počeo tonuti od silne težine svega toga. Svi su, kao u Survivoru, napravili brzo neke splavi i brodiće i evakuacija je mogla započeti. I naravno, tu se javio netko tko je brijao drugačije. Ljubav. Glupo i tvrdoglavo je odbijala pobjeći. Kada joj je voda, kako se kaže, došla do grla odlučila je pobjeći ali više nije bilo vremena da napravi splav ili brod. Skočila je u more i pokušala užicati neki prijevoz od ovih što su imali plovila. Pitala je Materijalizam da ju primi na svoj brod ali je on znao da bi morao nešto odbaciti sa broda da ona stane pa ju je odjebao. Srele je i Tugu ali je Tuga bila pretužna da išta uopće poželi napraviti. Onda je zvala Dobru Volju ali je ova bila toliko zaokupljena sama sobom da ju nije niti čula. Zadnji kojega je vidjela je bio Ponos. Zadnjim snagama zamolila je Ponos da ju primi ali njemu se sve na splavi činilo presavršenim i mislio je da će Ljubav sve poremetiti. Plutala je izmorena kad ju je iz mora pokupio neki starac i preveo do obale (recimo do Splita). Kako je bila u šoku, pothlađena i sve to, nije mu se stigla zahvaliti niti ga pitati za ime. Srela je na obali Mudrost i pretpostavila da Mudrost sve zna pa ju je pitala za starčevo ime. ˝Taj starac, to je bilo Vrijeme.˝ ˝Pa zašto me uzelo? Svi su me odjebali...˝ ˝Samo Vrijeme zna koliko je Ljubav neophodna u životu.˝ Dejvid Bovi u pozadini. Što i nije prebitno za ovu priču. Bilo je hladno u krevetu. Bilo je hladno ustati i spustiti bosa stopala na ledeni pod. Otapkati do kupaone i vratiti se u krevet koji se više i nije činio tako hladnim. |
