just keep walking....and breathe.
05.02.2006., nedjelja
Raspučinova golema kita u formalinu
Idem na mjesto gdje neće biti alkohola. Što znači: ni pive, ni pelina, ni vina, ni rakije. Jest ću voće i praviti se da imam velikih problema sa sluhom da ne bih morala komunicirati sa ljudima. U ušima će biti Waits, Sigur ros i još svašta.Neki dan sam se družila sa gusarom. Postariji poljoprivrednik koji je nestao u Poljskoj nađen je kako luta londonskim aerodromom Heathrow u potrazi za boljim životom. Ludwig Zon (84) obukao je svoje najbolje odijelo i odvezao se biciklom do autobusne stanice kako bi uhvatio autobus za Varšavu, odakle je odletio prema Londonu bez da je rekao svojoj obitelji. Godine je proveo štedeći od svoje mirovine koja iznosi tisuću kuna kako bi uštedio 18 tisuća kuna za put, a nikad u životu nije putovao dalje od susjednog sela. Na poslijetku su ga pronašli poljski konzulatrni dužnosnici i sredili da se vrati kući. No, Ludwig, aiko ne govori engleski i ne zna nikoga u Britaniji, tvrdi da će se jednom vratiti u zemlju o kojoj sanja. Kajkojikurac? Nije bitno što je otišao od obitelji. Samo je bitno da se slijedi put. U što se ne bi trebao nitko miješati. Jebala vas sve sebičnost i zakoni i granice. Želim hodati po granici. Preskakati ju. Da je nema. Kopati tunel ispod nje. Igrati se. Puno. Gurati ju rukama. Vrištati i ostati unutar Ljubavi. Sa nekim ljudima razgovor u maniri small talka smatram svetogrđem. Od moga si lica radio ekran dlanovima stisnutim uz moje obraze. Izbrisao si film? p.s. Pitao je B. D. koliko puta čovjek može okrenuti glavu i praviti se da ne vidi. Bezbroj puta, rekla bih. Editirala sam ovaj post sto puta. Ja nikada ne pretjerujem... Kao što niti ne pišem tri točkice. Ja niti ne lažem. Niti govorim niti. Ne znam čemu toliko editiranja. Počela sam paziti. Ne davati se. Pa editiram. Ukurac i to. Sad sam čula u glavi temu iz Knight Ridera. heh. |
